Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svjetski rat) – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
pravi prevod
Red 14: Red 14:


== Hronologija ==
== Hronologija ==

Ljotićeva dobrovoljačka vojska je nastajala u obliku tzv. dobrovoljačkih odreda koji su u jesen [[1941]]. godine, nedugo nakon izbijanja [[ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], formirani od pristaša predratne [[fašizam|fašističke]] stranke [[ZBOR]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]. Ljotićevi fašisti su nosili oznaku [[Sveti Đorđe|Sv. Đorđa]], kao simbol sveca koji kopljem ubija "komunističku aždaju".<ref name="Petranović"/> Ljotićevi dobrovoljci bili su partijska vojska od najvišeg poverenja kod [[SS]] štabova.<ref name="Petranović">[http://www.znaci.net/00001/92_4.pdf Branko Petranović: Srpski narod u ustanku]</ref>

Krajem [[1942]]. i početkom [[1943]]. godine od 12 ljotićevskih dobrovoljačkih odreda po odobrenju njemačkih okupacionih vlasti obrazovan je Srpski dobrovoljački korpus u jačini od oko 3.000-3.500 ljudi, koji je formalno bio podčinjen predsjedniku kvislinške vlade, a faktički načelniku štaba njemačkog zapovjednika Srbije. Opskrbljivala ga je oružjem i ostalom opremom njemačka okupaciona vlast. U sastavu SDK nalazila su se četiri dobrovoljačka i jedan četnički jurišni bataljun svaki sa 500 ljudi, a od 4. januara 1943. godine i bataljun bornih kola, eskadron konjice i 6 [[avion]]a.<ref name="vojska.net"/>

U svibnju [[1943]]. Nedić je pokušao da Korpus poveća na pet pukova, ali Nijemci to nisu odobrili. Pukovi su formirani u studenom 1943 da bi tek kad su ponovo planule [[bitka za Srbiju 1944.|borbe u Srbiji]] i formirane brojne brigade i partizanski odredi, Nijemci siječnja [[1944]] odobrili formiranje ovih pukova i dali za njih potrebno oružje. No, formiranje pukova nije išlo lako, jer Nedićevi organi nisu mogli da ih popune mobilizacijom. Tek nakon nasilnog odvođenja od kuća ljotićevski oficiri su uspeli da formiraju ove pukove. Pored pukova jačine 1200 ljudi, naoružanih lakim streljačkim naoružanjem, SDK je u svom sastavu imao artiljerijski divizion jačine 500 ljudi sa 4 baterije, bataljun bornih kola i eskadron konjice.<ref name="vojska.net"/> Prema nemačkim statistikama, korpus je u kolovozu [[1944]]. imao 9.886 ljudi.<ref>Prema Bundesarchivu, RH 19 XI/31 Militaerbefehlshaber Suedost Ia, Gegenueberstellung der Feindstaerken und der eigenen einsatzfaehigen Kraefte im serbischen Raum (21.8.1944)</ref>

Srpski dobrovoljački korpus je bio angažirani u operacijama protiv 2. i 5. divizije NOVJ pri njihovom [[Pokušaj proboja NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodoru u zapadnu Srbiju u proljeće 1944.]] i u [[Topličko-jablanička operacija 1944|operacijama u Toplici i Jablanici]] u ljeto 1944. Tada je osnovan je i [[Crnogorski dobrovoljački korpus]] Pavla Đurišića, ukupne jačine oko 3.800 vojnika, po ugledu na SDK.

Nakon što su [[NOVJ|partizanske snage]] i jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] godine [[1944]]. oslobodile Srbiju od Nemaca, snage SDK su se [[Povlačenje kolaboracionista u Treći Rajh|povukle s njemačkom vojskom u Treći Rajh]] te prešle pod komandu [[SS]]-a i službeno nazvane ''Srpski dobrovoljački SS korpus'' ({{lang-de|Serbischer SS-Freiwilligen Korps}}).<ref name="vojska.net">[http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/srbija/srpski-dobrovoljacki-korpus/ Srpski dobrovoljački korpus na vojska.net]</ref> Tokom povlačenja iz Srbije broj im se prepolovio na oko 4.000 pripadnika.<ref>http://www.znaci.net/00001/4_12_4_160.pdf</ref>

U zimi 1944/45. godine [[Deveti korpus NOVJ|Slovenački partizani]] nanose teške gubitke Korpusu, tokom napada na Pivku i Postojnu od oko 100 mrtvih, 130 ranjenih i oko 150 nestalih, nakon čega prestaje biti efektivna vojna formacija. Ostatak SDK se reorganizira i učestvuje u borbama protiv NOVJ u sastavu njemačkih jedinica u [[Operativna zona Jadransko primorje|Slovenačkom primorju]].<ref name="vojska.net"/>

Početkom 1945. godine, nekoliko desetina fanatičnih pripadnika SDK je odabrano od nacističke obavještajne službe za djelovanje u neprijateljskoj pozadini. Oni su od [[Gestapo]]a organizovani u [[Lovačke grupe Jugoistok]] i spušteni [[padobran]]om u veljači i ožujku 1945. na [[Kopaonik]], [[Kosovo]] i u okolinu [[Beograd]]a, ali su ubrzo pohvatani.

Kraj rata je formacija dočekala u [[Operativna zona Jadransko primorje|Sloveniji]]. [[1. svibnja]] dva puka su prešla u [[Italija|Italiju]] gdje su se predala [[Amerikanci]]ma, dok su tri puka koja su držala frontu oko Ljubljane povukla u [[Austrija|Austriju]] gdje su se predali [[Britanci]]ma, koji su ih skupa s 1,000 [[četnik]]a i 10,000 [[Slovensko domobranstvo|slovenskih domobrana]] izručili partizanima, nakon čega su mnogi pogubljeni (vidi [[blajburški pokolj]]).


== Izvori ==
== Izvori ==

Verzija na datum 11 decembar 2012 u 06:27

Datoteka:Srpski dobrovoljci hapse Jevreje.jpg
Srpski dobrovoljci hapse Jevreje 1941.
Ljotićevci sprovode zatočene Rome na streljanje, Šabac, septembar 1941.
Srpski SS korpus na smotri.
Datoteka:Serbisches-Frewilligen-Korps-der-SS-06.jpg
Srpski SS dobrovoljci pod nemačkom komandom kreću u borbu protiv NOVJ.
Datoteka:Ljoticevci povlacenje.jpg
Povlačenje Ljotićevaca iz Srbije 1944.
Datoteka:Nikolaj sa ljotićevcima.jpg
Vladika Nikolaj sa srpskim SS dobrovoljcima u Sloveniji 1945.

Srpski dobrovoljački korpus (njemački: Serbisches Freiwillingenkorps) je kvislinška vojna formacija koja je tokom drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji pod komandom Wehrmachta vodila borbe protiv partizana.

Korpus je bio zloglasan po zločinima nad stanovništvom, posebno Jevrejima i Romima, partizanskim ustanicima i pripadnicima pokreta otpora. Pripadnici korpusa su bili ubeđeni fašisti, u narodu poznati kao Ljotićevci po svom ideologu Dimitriju Ljotiću. General Srpskog dobrovoljačkog korpusa je bio Kosta Mušicki.

Korpus je 1944. zvanično postao Srpski dobrovoljački SS korpus (njemački: Serbischer SS-Freiwilligen Korps).

Hronologija

Izvori

Vidi također

Eksterni linkovi