Dagerotipija – razlika između verzija
m r2.7.2+) (robot Dodaje: hr:Dagerotipija |
m r2.7.3) (Bot: mijenja sv:Daguerrotypi sa sv:Dagerrotypi |
||
Red 70: | Red 70: | ||
[[sl:Dagerotipija]] |
[[sl:Dagerotipija]] |
||
[[sr:Дагеротипија]] |
[[sr:Дагеротипија]] |
||
[[sv: |
[[sv:Dagerrotypi]] |
||
[[th:กระบวนการดาแกโรไทป์]] |
[[th:กระบวนการดาแกโรไทป์]] |
||
[[tr:Dagerreyotipi]] |
[[tr:Dagerreyotipi]] |
Verzija na datum 23 novembar 2012 u 14:26
Dagerotipija je jedna od prvih vrsta slike u istoriji fotografije. Razvio ju je Luj Dager, po kome i nosi ime.
Ova tehnika je razvijena nakon prvih slika Nisefora Nijepsa i bila je u upotrebi oko 20 godina, od 1839., do oko 1860..
Tehnika dagerotipije
Kod dagerotipije nema negativa, slika se pravi direktno na posrebrenoj ploči (dagerotipiji) kada se ova u mraku izloži jodnoj pari. Tada na njenoj površini nastaje svetlosno osetljivi srebrov-jodid. Ploča se dalje osvetljuje u kameri zvanoj kamera opskura. Nakon čega na njoj nastaje latentna slika, još uvek nevidljiva. Tada se ploča izloži pari živog srebra i fiksira u rastopini sumporovog-dioksida ().
Takva slika bila je vrlo osetljiva, pa se premazivala zlatom i hlorom radi zaštite i boljeg kontrasta.
Zbog prirode slike, reprodukcija nije bila moguća, pa je svaka dagerotipija original.
Dagerotipija u Srbiji
Prvu dagerotipiju u Srbiji je napravio pionir i prvi srpski fotograf Dimitrije Novaković 1840. Tehniku je usvojio za vreme boravka u Parizu, 1839., od samog pronalazaći - Luja Dagera. Navodno je 1841. Anastas Jovanović slikao kneza Mihajla, ali dagerotipija nije uspela. Ubrzo su se u Srbiji pojavili i strani dagerotipisti.