Dvadeset peta dinastija Egipta – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m Vanjske veze
m r2.7.1) (robot Dodaje: hu:XXV. dinasztia
Red 40: Red 40:
[[fi:Nubialaisdynastia]]
[[fi:Nubialaisdynastia]]
[[fr:XXVe dynastie égyptienne]]
[[fr:XXVe dynastie égyptienne]]
[[hu:XXV. dinasztia]]
[[id:Dinasti keduapuluh lima Mesir]]
[[id:Dinasti keduapuluh lima Mesir]]
[[is:Tuttugasta og fimmta konungsættin]]
[[is:Tuttugasta og fimmta konungsættin]]

Verzija na datum 13 novembar 2012 u 18:22

Dinastije faraona
starog Egipta
predinastički Egipat
protodinastički period
rani dinastički period
1. 2.
Staro kraljevstvo
3. 4. 5. 6.
prvi prelazni period
7. 8. 9. 10.
11. (samo Teba)
srednje carstvo
11. (ceo Egipat)
12. 13. 14.
drugi prelazni period
15. 16. 17.
Novo carstvo
18. 19. 20.
treći prelazni period
21. 22. 23. 24. 25.
kasni period
26. 27. 28.
29. 30 31.
Grčko-rimski period
Ptolomejska dinastija-Rimsko Carstvo

Dvadesetprva, Dvadesetdruga, Dvadesettreća, Dvadesetčetvrta i Dvadesetpeta dinastija Drevnog Egipta se često navode pod zajedničkim nazivom Treći prijelazni period Egipta.

Vladari

Poznati vladari, u Historiji Egipta, za Dvadesetpetu dinastiju su:

Dvadesetpeta dinastija
Ime Datumi
Alara 780-760. pne.
Kashta
Piye cca. 752. pne.721. pne.
Shabaka 721. pne.707. pne.
Shebitku 707. pne.690. pne.
Taharqa 690664. pne.
Tantamani 664656. pne. (umro 653. pne.)

Dvadesetepeta dinastija je nastala u Kušu (Nubija), odnosno današnjem sjevernom Sudanu. Zbog toga se ponekad naziva i Nubijskom dinastijom. Osnivači su joj bili vladari grada-države Napata, odakle je Piye (u nekim radovima naveden kao Piankhi) napao i osvojio Egipat.

Nubijska vlast nad Egiptom je počela slabiti pod faraonom Taharqom te su faraone XXV dinastije prema jugu i Nubiji počeli potiskivati prvo Asirci, a potom lokalni egipatske velmože koje su u Saisu osnovali Dvadesetšestu dinastiju.

Godine 656. pne. se sjedište dinastije vratilo u Napatu, a odatle se godine 590. pne. povuklo na jug, odnosno u Meröe, gdje je nubijska država trajala do 4. vijeka n.e.

Manetho u svojim spisima ne spominje ni prvog kralja Piyea, a ni posljednjeg, Tantamanija, iako su isti iza sebe ostavili brojne zapise i spomenike.

V. također

Bilješke

Vanjske veze