Razgovor:Srpskohrvatski jezik/Arhiva 3

Opravdanost daljeg postojanja SH jezika

Poštovani, nadam se da ste na ove stranice došli sa najboljim mogućim namerama. Svako od nas je jedan od oko 22 miliona nekadašnjih stanovnika jedne države koje više nema, neki od nas su se snašli tako što su prihvatili ono što im se u tom trenutku serviralo i postali su pripadnici nekih umalo zaboravljenih naroda od kojih je Jugoslavija i nastala. Discidenti i razni ljudi koji su proterani iz te države vratili su se u nju i počeli nametati svoje stavove, vrednosti i načine života stečene van njenog tla, mnogi su ih prihvatili, ali ima onih koji i dalje nisu sigurni u njihovu ispravnost. Ja sam jedan od njih, izbeglica u sopstvenom gradu, apatrid bez otadžbine i smisla. Ne prihvatam servirano, nemam razloga za otpadništvo. Međutim, jedna velika zabluda je da se za zadržavanje željenog stanja ne treba boriti. Oni koji hoće nešto da zadrže moraju biti veći borci od onih koji to žele da pokvare; to je lekcija koju bismo svi trebali dobro da zapamtimo, jer smo bili svedoci jedne entropijske sile koja nam je razorila državu. Jedna od odbačenih vrednosti te Jugoslavije je zajednički jezik mnogih njenih naroda. Neki su bili toliko zaslepljeni mržnjom da su uspeli da zatru svaki trag nekadašnje kulture. Čak su i jezik uništili. Nadam se da će na ovim stranicama bar on ponovo oživeti. Da će uspeti bar malo da se oporavi od vandalskog razaranja. Ipak, ne treba očekivati čuda. Ovo nije jezički konzorcijum, ovo je enciklopedija. Jedna od njenih tekovina treba da bude obnova jezika, njegovo ponovno sređivanje i građenje. Ne dopustimo da nam jezik odumre poput starogrčkog, ili latinskog. Smišljajmo nove reči, ispravljajmo stare greške, spajajmo nespojivo i mirimo nepomirljivo, govorimo njime i van wikipedije, jedino će tako živeti, a sa njim i nada da će naši narodi i narodnosti ponovo moći zajedno u neku lepu budućnost.

• U najboljoj mogućoj namjeri molim Vas da ne izazivate nove svađe i ratove, 21-je stoljece, Hrvatski narod ima svoj samostalan i vlastiti Hrvatski jezik koji se poprilično razlikuje od Srpskog, srodni su toliko kao Bugarski i Makedonski ili manje-više toliko. Svaki narod ima pravo na svoj vlastiti jezik bez obzira na sličnosti sa drugim jezicima, prije ili kasnije laži i krivotvorine kao i krivotvoritelji doćiće u ruke pravde, zato ostavite na miru Hrvatski narod i Hrvatski jezik. Danas sam se pridružila Wikipediji i dok sam pregledavala stranice, naleteh na temu o jeziku.Nije mi jasno zašto potežemo pitanje jezika pa, svako neka piše na svom jeziku i ko taj jezik razume učestvovaće u razgovoru, ko ne, preći će na onaj tekst koji će mu omogućiti da kaže ono što misli. Dosta je povlačenja na svoju stranu, stanimo i razgovarajmo!
  • Nadam se da takav razgovor podrazumeva postojanje različitih mišljenja. Iz tog razloga molim da ne brišete prvi deo teksta, jer on predstavlja moje mišljenje i nije upereno ni protiv koga, već predstavlja jedan od načina da iskažem sebe. Ma kako to nekome zvučalo čudno ja sam ZAISTA Jugosloven. Drugačija tvrdnja bi bila delimična, ili potpuna laž koju bih uputio sebi i ostalima. Ostavite, dakle, nas Jugoslovene na miru i naš jezik i identitet! I Hrvati i Srbi i svi koji se late blaćenja i uniženja našeg prava na postojanje, preuzimaju na sebe odgovornost budućih neprilika. Delimično se identifikujem sa Jevrejima za vreme njihovog progona, kada su bili dežurni krivci za sve. Postavljam sebi sličan cilj obnove svog naroda i svoje države. Kome se to ne sviđa neka revidira svoje mišljenje i dobro razmisli da li želi konfrontaciju, ili partnerstvo. Naša ruka je uvek bila prijateljski ispružena ka svima. Ne vidim razliku između 21. i nekog drugog stoleća i ne dozvoljavam da to bude bilo kakav argument. Ukoliko želite dijalog, molim vas da on bude u cilju dolaženja do istine, a ne u cilju dokazivanja već postojećeg mišljenja, jer od toga niko neće imati nikakve koristi.

• Ovako, gospodine koji se nazivaš Jugoslavenom, srpskohrvatski je nakaradna tvorevina versajsko-titovske Jugoslavije, jedna u nizu perfidnih smicalica zatiranja hrvatskog jezika u smjesi naroda i narodnosti tzv. Jugoslavije. Jugoslavija ne postoji niti će je više ikada biti, a isto tako niti nekog famoznog jugoslavenskog jezika. To je umrlo i hvala Bogu da je umrlo, nikada se ne ponovilo. Tamnica hrvatskog naroda. Vidim da ti pričaš fino ekavicom, dakle, nećemo si mazati oči. Vi imate svoj jezik, mi imamo svoj. Nemojte pokušavati više. Izgubili ste rat, ne morate još na ovakav podmukao način pokušavati izazvati neka "prisajedinjenja" i davati izjave tipa "ko nas bre zavadi". Neke stvari su prošlost, kako Jugoslavija tako i užasni "mišung" novosadskim dogovorom prislino nametnutog tzv. srpskohrvatskog jezika.
  • Ovde smo uglavnom anonimni, tako da se (ako smem) izvinjavam za oštru retoriku mog delimičnog istomišljenika iz sledećeg članka, to nisam pisao ja. Rođen sam gde sam već rođen i pričam/pišem kako to već radim, izvinjavam se svima kojima to nije po volji. Šta da radim, moraću izgleda dobro da se potrudim kako bi bilo onako kako nije, ako to već traže od mene. Nikada nisam učestvovao u tamničenju hrvatskog naroda i grozim se od same pomisli da je to ikada iko mogao da uradi bilo kome ko je nevin. Šteta što Hrvatska nije dočekala da joj budem prijatelj, dao bih sve od sebe da izbrišem sve što je loše na ovoj strani Dunava i Drine. Ipak Hrvatska to nije dočekala i otrgla se iz prijateljskog i dobronamernog, čak zaštitničkog zagrljaja uz upućen šamar; srce mi se cepa zbog toga. Hrvati su se svrstali na stranu neprijatelja Jugoslavije. Da li je to tako i pojedinačno ne znam, ali nisam naišao na ikoga sa te strane ko ima bilo kakvo razumevanje, uglavnom se ponašaju kao iskompleksirani idijoti. Nisu svesni da su namagarčeni koliko i mi. Pa zaboga i vi ste hrišćani i vi biste trebali da veličate pomirenje i ljubav, čak i sa neprijateljem. Nema lepšeg primera pobede hrišćanstva nego u deljenju, služenju i žrtvi svojim bližnjima koje je bilo u jezgru jugoslovenske ideje. Na stranu komunisti koji su tu ideju izobličili i ponizili, na stranu Tito, Tuđman i Milošević. Jugoslovenska ideja potiče iz Austrougarskih krajeva kao vapaj Slovenske braće. Srbija je za nju sve žrtvovla i siguran sam da bi to učinila opet, čak su njeni protivnici ubili i kralja Aleksandra, mada kako saznajem ne zato što je osnovao Jugoslaviju, nego zato što je istupio iz masonske lože, ako ne ustaše, ubili bi ga i u Beogradu (crna ruka, ili neka druga odvratna organizacija). Zbog tih žrtava i stradanja zarad pravde Srbija mi je bliža i draža, a Hrvatska daleka i mračna. Voleo bih da čujem gde je to Hrvatska zaista stradala tokom zajedničkog života, da li su takvi argumenti stvarni, ili samo plod zavisti i gordosti? Molim da se pri tome ograničimo na period od pre 1990. god, jer ono posle još uvek nemožemo da objektivno sagledamo.

Tamnica naroda je tamnica u kojoj se taj narod zatire, a ako se možda ne varam Hrvati u broj više padaju u samostalnoj državi nego u "premrskoj" bivšoj. Također ako se ne varam svi ti Hrvati koji se tuku tko će biti veći domoljub su opljačkali narod i unazadili državu gore nego svojedobno Turski napadi. Kakav to domoljub bježi od suda svoje domovine? Kakav je to domoljub onaj koji ne priznaje mudrost izbora naroda te države? Slažem se da period 1990. pa do početka 21. stoljeća ne možemo objektivno sagledati, ali jednu stvar možemo sagledati; ekonomske činjenice. Činjenica je da Hrvatska uz svu buku oko turizma nije još dostigla prijeratne prosjeke, Hrvatska je ovisna o hirovima zapada i pleše kako Eu svira, a Srbija je postala Ruska pokrajina i vjerojatno će izgubiti važan dio svojeg teritorija, Bosna je postala tako nazadna da se može uspoređivati sa zemljama trećeg svijeta, a prije 30 godina bila je srednje razvijena pokrajina zemlje u zamahu razvoja. U svakom slučaju, nitko ne smatra Hrvatski nepostojećim, ali je on u odnosu na ovaj jezik (kojemu ime ipak je neprimjereno zbog ratnih zbivanja) različit koliko austijski njemački od njemačkog, ili koliko i američki ili australski engleski od britanskog engleskog. Nitko ne kaže da se hrvatski ne bi govorio ili koristio, stvar je da ako su ti jezici toliko različiti kako je dotična autorica uopće razumijela što piše na ovoj wikipediji, ili čisto govoreći s jezičkog aspekta na hrvatskom se imena jezika pišu malim slovom a dotična bi to trebala naučiti prije nego se pača u lingvistiku, da ne smopinjemo bisere poput: "doćiće", "naleteh" ili "preći", te naravno "učestvovaće" koji ukazuju da dotična uopće ne poznaje osnove hrvatskog jezika i razilku između oblika u ijekavici i ekavici. Nadalje Hrvatski pravopis je nedorečen i koristi najvećim dijelom pravila donešena u "premrskom" i "nametnutom", te "nehrvatskom" novosadskom pravopisu. Svaki čovjek koji se razumije u povijest i ideju Jugoslavenstva poteklu od Ljudevita Gaja, Stanka Vraza, Janka Draškovića i drugih znati će da oni su se zalagali za jednakost poput one u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj ili Ujedinjenom Kraljevstvu, jer nemojmo se zavaravati Karađorđevići nisu bili za Jugoslavenstvo nego za sebe, komunisti su bili opet dijelom za sebe, ali i dijelom za Jugoslaviju. Jedini način da naših šest zemalja i Albanija (jer Albanija je trebala biti u Jugoslaviji, ne zbog toga što su slaveni nego jer jednostavno bi to i njima i nama koristilo) opet zauzmu ravnopravan položaj sa silama poput SAD-a, Rusije ili EU-a, te da vratimo oduzete nam krajeve (poimence Korušku, Goricu i Trst). Jer par malih država ne znači ništa, jedna država sa jednim jezikom (pa imala i stotine naroda koji čuvaju sve svoje običaje poput Amerike, dok god su ujedinjeni u jednu naciju koja radi za svoj boljitak) je značajan faktor na svjeskoj sceni, jer ne zaboravimo dok je Tito bio živ predsjednici SAD-a i SSSR-a su dolazili na Brijune da čuju mišljenje i stav Jugoslavije, danas predsjednici svih šest zemalja idu u Washington, Bruxelles ili NMoskvu da im kažu njihovo mišljenje. A to je istina koju bio čovjek Hrvat, Srbin ili pripadnik bilo kojeg od sedam naroda mora vidjeti ili je sve ovo uzalud.Lavoslav 16:32, 13 rujan-септембар 2007 (CEST)

To sto si napisala su GLUPOSTI!

Ti stvarno nemas pojma o jezicima kada tvrdis da je 'Srpski slican Hrvatskome kao Makedonski Bugarskome'. To nije istina i nemoj pisati lazi na stranicama ove popularne enciklopedije. Jedini koji pisu lazi na ovim stranicama su tvoji istomisljenici, kojih je, hvala Bogu sve manje u Hrvatskoj i svugdje u svijetu. Srpski i Hrvatski su samo 2 dijalekta jednog istog jezika = SRPSKOHRVARSKOG! To svaki ozbiljan i normalan covjek na svijetu zna! Oni koji prikrivaju istinu kao sto si ti i tvoji istomisljenici nece uspeti u svojim namjerama, jer cijeli civilizovani svijet je na strani istine. I kad smo kod Makedonskog i Bugarskog, za tvoju veliku zalost istina je da su ta 2 jezika dovoljno razlicita da budu zasebni jezici. Kao govoritelj Makedonskog jezika mogu tvrditi da sa Bugarskim je slicna samo gramaticka struktura ( clan umjesto padeza, upotrijeba istih proslih i buduceg vremena i sl.), dok je rjecnicki fond vrlo razlicit, t.j slicni su samo 65% rijeci. Znam da vas istina ubija i ubice vas do kraja, ali Srpski i Hrvatski Dijalekt SrpskoHrvatskog jezika su 100% isti u gramatici i 95% rijeci su iste. Zato je i SRPSKOHRVATSKI JEDAN JEZIK, svugdje priznat u svijetu! Zato nemoj da lupetas gluposti na wikipediji, ako ti neces da pogledas istini u oci, onda se ne mjesaj u nauku, jer za sve nas ovdje znanje je vaznije nego ignoriranje istine! Cheers!

P.S. Mozda je Jugoslavija zbog vas nestala, ali uskoro ce nestati svi kreteni koji su je srusili, na prvom mjestu takvi kao sto si ti i slicni tebi. Vasi dani su odbrojani i niko vas nece kao takve pustiti u Europu. Ako treba Europa ce cekati da svi vi crknete, pa ce onda pustiti Hrvatsku u EU, zajedno sa ostalim zemljama Zapadnog Balkana! Europi ne treba ustasoidna i diktatorska Hrvatska, u kojoj cvijetaju lazi, mrznja prema susjedima i kriminal. To je nedopustivo za Europu. A sto se Jugoslavije tice, bice Jugoslavije opet, ali u novom obliku i u okvirima EU, ali bice je bez vas morona, nacionalistickih djubradi i krvopija. Bice to EU jugoslavenska zona gdje ce veze bratskih naroda biti obnovljene i gdje ce zivjeti normalni ljudi-ponosni svojim juznoslavenskim proishodom! Cheers!

I jos nesto: nemoj koristiti ime Boga u cilju sijanja mrznje na ovim stranicama. Dosta je mrznje i zla na ovim stranicama. Ime Boga se ne smije upotrebljavati za sirenje lazi i mrznje vec za sirenje ljubavi, razumijevanja, i dobra, a to je nesto sto ti i takvi kao ti ne rade, nikada nisu radili i nece! Znaj da ce se zlo vratiti zlima a sve ce se dobro vratiti dobrima! Postovanje prema svetom i dobrom imenu Bozjem i svako dobro zelim svim dobrim ljudima na wikipediji! Cheers!

Europska Unija neće preživjeti trenutak kad se prestane širiti, jednostavno svi unutarnji problemi će postati preveliki, ali glede sveg ostaloga si u pravu.Lavoslav 16:32, 13 rujan-септембар 2007 (CEST)

NAZIV I POLOŽAJ NAŠEG JEZIKA

Kao što svi vidimo iz ovdje prisutnih razgovora Hrvatima smeta pomisao na sam naziv Srpskohrvatski, a tko ih može kriviti ipak u Hrvatskoj to ima preloše konotacije, netočne, ali ih ima. Stoga trebalo bi u što skorijem vremenu pronaći novi naziv za naš jezik i promjeniti naziv na wikipediji. Srpskohrvatski je jednostavno naziv suprotan duhu jezika, a to je cilj izdizanja iznad nacionalnog, a također izostavlja Bošnjake, Crnogorce, Makedonce i Slovence, pa čak i Albance koji su u bivšoj državi koristili taj jezik. Naziv "jugoslavenski" nije moguć zbog Bugara, pa to vodi do jednog velikog problema.

STOGA MOLIM SVE ZAINTERESIRANE DA OVDJE OBJAVE SVOJE PRIJEDLOGE ZA NAZIV JEZIKA.

Lavoslav 16:38, 13 rujan-септембар 2007 (CEST)

• Nisam siguran koliko bi to imalo smisla i na koliki bi odziv naišlo. To što bi ovde možda i prihvatili, ne bi značilo mnogo na širem planu. Samo bi sebi napravili još jednu prepreku, jer bi ljudi počeli da se bave time i da se oko toga preganjaju, a zaapostavili bi bitku za sam opstanak ovog našeg jezika. Ja sam ipak za ostanak naziva "srpskohrvatski jezik".