Hrvatska Republika Herceg-Bosna – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2+) (robot Mijenja: an:Republica Crovata de Herzeg-Bosnia
MerlIwBot (razgovor | doprinos)
Red 72: Red 72:
[[hr:Hrvatska Republika Herceg-Bosna]]
[[hr:Hrvatska Republika Herceg-Bosna]]
[[hu:Herceg-Boszniai Horvát Köztársaság]]
[[hu:Herceg-Boszniai Horvát Köztársaság]]
[[it:Repubblica Croata dell'Herceg-Bosna]]
[[it:Repubblica Croata dell'Erzeg-Bosnia]]
[[ja:ヘルツェグ=ボスナ・クロアチア人共和国]]
[[ja:ヘルツェグ=ボスナ・クロアチア人共和国]]
[[nl:Kroatische Republiek Herceg-Bosna]]
[[nl:Kroatische Republiek Herceg-Bosna]]

Verzija na datum 15 septembar 2012 u 03:49

Za ostala značenja, vidi Hrvatska Republika Herceg-Bosna (razvrstavanje).
Hrvatska Republika Herceg-Bosna
Hrvatska Republika
Herceg-Bosna
samoproglašeni hrvatski entitet u
Bosni i Hercegovini
(međunarodno nepriznata)

1992 – 1994
Flag Grb
Zastava Grb
Location of Herceg-Bosne
Location of Herceg-Bosne
Hrvatska republika Herceg-Bosna prikazana tamnocrveno
Glavni grad Mostar
Vlast Republika
Predsjednik Mate Boban
Historijska era Ratovi u bivšoj Jugoslaviji
 - Raspad Jugoslavije 25.6. 1991.
 - Otcjepljenje 27.4., 1992
 - Proglašenje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 18.11. 1991.
 - Washingtonski sporazum 18.3., 1994

Hrvatska zajednica Herceg Bosna (poslije Hrvatska Republika Herceg Bosna) je bila politička, kulturna, ekonomska i teritorijalna organizacija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Osnovana je od strane vojnog i političkog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH i HVO), kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i bosanskohercegovačke Hrvate. Herceg Bosna je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994. godine.

Povijest

Na dan 18. studenog 1991. godine političko vodstvo Hrvata u BiH predvođeno Matom Bobanom i Darijom Kordićem proglasili su postajanje "Hrvatske zajednice Herceg Bosne" kao posebne političke, kulturne, ekonomske i kulturne cjeline na teritoriju Bosne i Hercegovine. Hrvatska zajednica Herceg Bosna 28. kolovoza 1993. prelazi u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (sastavljen pretežno do Bošnjaka) proglašava Herceg-Bosnu nelegalnom, prvo 14. rujna 1992. a kasnije 20. prosinca 1994. godine. Glavni grad "Herceg Bosne" je bio zapadni dio grada Mostara. Prvi predsjednik Herceg Bosne je bio Mate Boban, a drugi i posljednji Krešimir Zubak.

Herceg Bosna je služila svojoj svrsi tj. ona je preko svojih vojnih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane uspjela obraniti hrvatsko i muslimansko stanovništvo od srpske agresije. U početku rata Bošnjaci su išli u postrojbe HVO-a. Tako HVO zajedno sa HOS-om i TO BiH, uz potporu HV-a uspijeva osloboditi neke krajeve od srpske vlasti (Operacija Lipanjske zore u lipnju 1992. godine kojom je oslobođen grad Mostar i dolina rijeke Neretve). Tek poslije, stvaranjem njihovih vojnih postrojbi Armije Republike Bosne i Hercegovine u Srednjoj Bosni i Hercegovini dolazi do masovnih prelaženja Bošnjaka iz redova HVO-a u redove Armije BiH. U listopadu 1992. godine dolazi do bošnjačko-hrvatskog sukoba. U tim sukobima brojčano nadmoćnija Armija Republike Bosne i Hercegovine u Srednjoj Bosni ubija, deportira i progoni Hrvate, dok HVO otvara logore za Bošnjake u okolici Mostara te drži i konstantno granatira istočni (bošnjački) dio grada. Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane u Bosni uspijevaju obraniti pojedine općine (Novi Travnik, Kiseljak, Busovača, Vitez, Žepče), dok do potpunog izgona Hrvata dolazi u općinama Konjic, Jablanica, Fojnica, Kakanj, Travnik, Vareš, Maglaj, Zavidovići.

Krajem veljače 1994., potpisivanjem Washingtonskog sporazuma prestaju sukobi između postrojbi Hrvatskog vijeća obrane i jedinica Armije Bosne i Hercegovine. HVO je zajedno sa HV-om počeo nizati ratne pobjede protiv srpskog neprijatelja. U Operaciji Cincar, prvoj koordiniranoj akciji HVO-a i Armije RBiH, na proljeće 1994. godine, oslobođen je Kupres i veći dio Kupreškog polja. U Operaciji Zima '94. oslobođen je dio Livanjskog polja i dio planine Dinare. U Operaciji Skok-1 Srbi su ponovno poraženi na Dinari. U Operaciji Skok-2 u potpunosti je oslobođeno i pod kontrolu stavljeno Livanjsko polje. U Operaciji Ljeto '95. pod kontrolu su stavljeni Bosansko Grahovo i Glamoč. U Operaciji Maestral u jesen 1995. godine oslobođeno je Jajce, a osvojene su općine Drvar, Šipovo, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Posljednja u nizu pobjedničkih operacija HV-a i HVO-a je bila Operacija Južni potez. Cilj joj je bio: "staviti pod kontrolu putove Banja Luka - Čađavica; Mrkonjić-Grad - Banja Luka". Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice u trenutku kad su se hrvatske snage nalazile na 23 kilometara od Banja Luke.

Nakon sporazuma u Washingtonu, teritorijalne cjeline pod kontrolom HVO-a i Armije RBiH organizirane su u Federaciju Bosne i Hercegovine. Nakon sporazuma u Daytonu u studenom 1995. godine, Federacija Bosne i Hercegovine je zaokružena cjelina koja čini 51% površine Bosne i Hercegovine, dok Herceg Bosna službeno više ne postoji.

Hrvati u Bosni i Hercegovini uglavnom smatraju da je Herceg-Bosna bila rezultat njihove stoljetne težnje da opstanu i oslobode se bošnjačkih i srpskih pretenzija na njihov teritorij, dok Bošnjaci smatraju da je bila nelegalna separatistička tvorevina HDZ-a BiH i njegove antibošnjačke politike.

Sadašnje stanje

Vodstvu Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) trenutno se sudi na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu po točkama optužnice koje uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja.

Sa velikom vjerojatnoćom se može tvrditi da su Hrvati danas većina u sljedećim općinama: Mostaru, Stocu, Ravnom, Čapljini, Neumu, Čitluku, Grudama, Kiseljaku, Kreševu, Livnu, Ljubuškom, Kupresu, Jajcu, Dobretićima, Odžaku, Domaljevac-Šamcu, Orašju, Posušju, Prozoru, Širokom Brijegu, Tomislavgradu, Vitezu, Žepču, Usori, Novom Travniku i Busovači. Premda se broj Hrvata u odnosu na predratno razdoblje smanjio, prema popisu iz 1991. na cjelokupnom području Bosne i Hercegovine živjelo je 755.895 Hrvata. Od tog broja 431 737 na području kojega je obuhvaćala Hrvatska Republika Herceg Bosna. Danas na području cijele BIH živi oko 550 000 do 600 000 Hrvata, broj općina u kojima su Hrvati većina se povećao s 20 na 26. Općine s hrvatskom većinom, (njih 14) čine kompaktno područje koje se proteže od Kupresa na sjeverozapadu, do Ravnog na jugoistoku zemlje, dok 12 općina predstavljaju većinske hrvatske enklave u Bosni i Posavini.

Danas se želi obnoviti Herceg Bosna, ali kao treći entitet u Bosni i Hercegovini jer su Hrvati u lošem položaju u odnosu na dva druga konstitutivna naroda u BiH. To je počelo 2005. godine, kada je tadašnji član predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda Ivo Miro Jović izjavio: "Ne želim prigovarati bosanskohercegovačkim Srbima, no kad oni imaju svoju srpsku republiku (Republika Srpska), zašto mi ne bismo imali svoju hrvatsku republiku ili Bošnjaci svoju muslimansku republiku unutar Bosne i Hercegovine".

Dragan Čović, presjednik jedne od najjačih hrvatskih stranaka u Bosni i Hercegovini HDZ BiH-a je rekao: "...sve hrvatske stranke u BiH će predložiti Bosnu i Hercegovinu sa tri entiteta i Sarajevom kao distriktom. Hrvatski političari moraju biti incijatori novog ustrojstva Bosne i Hercegovine koje će jamčiti Hrvatima ista prava kao i ostalim konstitutivnim narodima. Svaka federalna jedinica će imati svoje zakonodavstvo, izvršne i pravosudne organe vlasti". On je također ukazao da je sadašnje dvoentitetsko ustrojstvo BiH neodrživo jer su Hrvati postali predmet asimilacije te su lišeni osnovnih prava u Federaciji sa Bošnjacima. Premijer Republike Srpske Milorad Dodik kao i ostalo vodstvo bosanskohercegovačkih Srba podupire ovaj hrvatski prijedlog, ali s uvjetom da se ne dira u teritorij Republike Srpske.