Josip Hamm – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 5: Red 5:


== Životopis ==
== Životopis ==
Hamm je rođen u Gatu kraj [[Valpovo|Valpova]]. Godine [[1924]]. završava klasičnu gimnaziju u [[Osijek]]u, a [[1929]]. godine na [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]] studij [[Slavistika|slavistike]] i [[Germanistika|germanistike]]. Radio je kao predavač na gimnazijama u [[Priština|Prištini]], [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Zagreb]]u. Godine [[1931]]. postaje honorarni [[lektor]] za [[poljski jezik]] na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Godine [[1934]]. doktorira s temom ''Matija Petar Katančić, njegova djela i njegov dijalekt''. Godine [[1946]]. postaje stalni lektor za poljski. Godine [[1948]]. postavljen je za [[docent]]a slavenske [[Filologija|filologije]] s osobitim obzirom na staroslavenski jezik. Izvanredni profesor postao je [[1954]]., a redoviti [[1958]]. Godine [[1960]]. prihvaća mjesto redovitoga profesora slavenske filologije na Katedri za slavistiku bečkoga sveučilišta. Prihvaća i mjesto pročelnika Instituta za slavensku filologiju u Beču. Također je bio predstojnik Lingvističkoga odjela Balkanske komisije (osnivača [[Vatroslav Jagić|V. Jagić]] [[1897]].), Austrijske akademije znanosti koje je bio i redoviti član, kao i redoviti član [[JAZU]].
Hamm je rođen u Gatu kraj [[Valpovo|Valpova]]. Godine [[1924]]. završava klasičnu gimnaziju u [[Osijek]]u, a [[1929]]. godine na [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]] studij [[Slavistika|slavistike]] i [[Germanistika|germanistike]]. Radio je kao predavač na gimnazijama u [[Priština|Prištini]], [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Zagreb]]u. Godine [[1931]]. postaje honorarni [[lektor]] za [[poljski jezik]] na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Godine [[1934]]. doktorira s temom ''Matija Petar Katančić, njegova djela i njegov dijalekt''. Godine [[1946]]. postaje stalni lektor za poljski. Godine [[1948]]. postavljen je za [[docent]]a slavenske [[Filologija|filologije]] s osobitim obzirom na staroslavenski jezik. Izvanredni profesor postao je [[1954]]., a redoviti [[1958]]. Godine [[1960]]. prihvaća mjesto redovitoga profesora slavenske filologije na Katedri za slavistiku Bečkoga sveučilišta. Prihvaća i mjesto pročelnika Instituta za slavensku filologiju u Beču. Također je bio predstojnik Lingvističkoga odjela Balkanske komisije (osnivača [[Vatroslav Jagić|V. Jagić]] [[1897]].), Austrijske akademije znanosti koje je bio i redoviti član, kao i redoviti član [[JAZU]].


Godine [[1952]]. zajedno sa [[Svetozar Rittig|Svetozarom Rittigom]] i [[Vjekoslav Štefanić|Vjekoslavom Štefanićem]] osniva [[Staroslavenski institut]] u Zagrebu, pod čijim pokroviteljstvom izlazi njegov časopis ''Slovo''.
Godine [[1952]]. zajedno sa [[Svetozar Rittig|Svetozarom Rittigom]] i [[Vjekoslav Štefanić|Vjekoslavom Štefanićem]] osniva [[Staroslavenski institut]] u Zagrebu, pod čijim pokroviteljstvom izlazi njegov časopis ''Slovo''.

Verzija na datum 11 septembar 2012 u 18:23

Grob Josipa Hamma na Mirogoju.

Josip Hamm (Gat, 3. prosinca 1905. – Beč, 23. studenog 1986.), hrvatski slavist.

Jedan je od potpisnika Novosadskog dogovora o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku 1954. godine.

Životopis

Hamm je rođen u Gatu kraj Valpova. Godine 1924. završava klasičnu gimnaziju u Osijeku, a 1929. godine na Sveučilištu u Zagrebu studij slavistike i germanistike. Radio je kao predavač na gimnazijama u Prištini, Karlovcu i Zagrebu. Godine 1931. postaje honorarni lektor za poljski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1934. doktorira s temom Matija Petar Katančić, njegova djela i njegov dijalekt. Godine 1946. postaje stalni lektor za poljski. Godine 1948. postavljen je za docenta slavenske filologije s osobitim obzirom na staroslavenski jezik. Izvanredni profesor postao je 1954., a redoviti 1958. Godine 1960. prihvaća mjesto redovitoga profesora slavenske filologije na Katedri za slavistiku Bečkoga sveučilišta. Prihvaća i mjesto pročelnika Instituta za slavensku filologiju u Beču. Također je bio predstojnik Lingvističkoga odjela Balkanske komisije (osnivača V. Jagić 1897.), Austrijske akademije znanosti koje je bio i redoviti član, kao i redoviti član JAZU.

Godine 1952. zajedno sa Svetozarom Rittigom i Vjekoslavom Štefanićem osniva Staroslavenski institut u Zagrebu, pod čijim pokroviteljstvom izlazi njegov časopis Slovo.