Operacija Trio – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
'''Operacija Trio''', poznata kao '''[[Treća neprijateljska ofanziva]]''', je bila udružena osovinska operacija protiv [[ustanak u NDH|ustaničkih snaga]] ([[partizan]]a i [[četnik]]a) u [[istočna Bosna|istočnoj Bosni]] ([[NDH]]), u ploleće 1942. godine. U širem smislu, treća neprijateljska ofanziva obuhvata ope­racije nemačkih, italijanskih i kolaboracionističkih snaga protiv jedinica [[NOP i DVJ]] od druge polovine aprila do sredine juna 1942. u istočnoj Bosni, [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Hercegovina|Hercegovini]].<ref name="Војна">Војна енциклопедија (књига десета), Београд 1975. година.</ref>
'''Operacija Trio''', poznata kao '''[[Treća neprijateljska ofanziva]]''', je bila udružena osovinska operacija protiv [[ustanak u NDH|ustaničkih snaga]] ([[partizan]]a i [[četnik]]a) u [[istočna Bosna|istočnoj Bosni]] ([[NDH]]), u ploleće [[1942]]. godine. U širem smislu, treća neprijateljska ofanziva obuhvata ope­racije nemačkih, italijanskih i kolaboracionističkih snaga protiv jedinica [[NOP i DVJ]] od druge polovine aprila do sredine juna 1942. u istočnoj Bosni, [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Hercegovina|Hercegovini]].<ref name="Војна">Војна енциклопедија (књига десета), Београд 1975. година.</ref>


Operacija Trio je bila prva [[Spisak operacija protiv partizana u NDH|anti-ustanička operacija]] većeg obima u NDH. Kodni naziv "Trio" je izabran da simbolizuje saradnju triju saveznika: Nemaca, Italijana i NDH.<ref name="Војна"/>
Operacija Trio je bila prva [[Spisak operacija protiv partizana u NDH|anti-ustanička operacija]] većeg obima u NDH. Trajala je od [[8. travnja]] do [[14. lipnja]] 1942. Cilj je bio susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni. Kodni naziv "Trio" je izabran da simbolizuje saradnju triju saveznika: Nemaca, Italijana i NDH.<ref name="Војна"/>


Naređenje je glasilo da se uhvaćeni partizani odmah streljaju, a da četnici koji se ne opiru ne budu tretirani kao ustanici:
'''Trajanje''': [[8. travnja]] 1942. – [[14. lipnja]] 1942.


'''Cilj''': Susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni.

Naređenje je glasilo da se uhvaćeni partizani odmah streljaju, a da četnici koji se ne opiru ne budu tretirani kao ustanici:
{{citiranje|3.) Postupak prema ustanicima:
{{citiranje|3.) Postupak prema ustanicima:
<br/>
<br/>
Red 20: Red 17:
2. i 3. marta je održana osovinska konferencija u Opatiji na kojoj su pri­sustvovali nemački zapovednik oružanih snaga Jugoistoka general [[Walter Kuntze]], komandujući general za Srbiju [[Paul Bader]], nemački general za vezu pri italijanskoj Vrhovnoj ko­mandi [[Enno Rintelen]], načelnik Generalštaba ita­lijanske vojske general [[Vitorio Ambrozio]], komandant italijanske 2. armije ge­neral [[Mario Roata]], predstavnik italijanske Vrhovne komande general [[Antonio Gandin]] i načelnik Glavnog stožera hrvatskog domobranstva [[Vladimir Lakša]]. Oni su dogovorili da prvo preduzmu operacije protiv partizana u istočnoj Bosni, a zatim na teritoriji zapadne Bosne, Kordunu i Baniji. Istovremeno s operacijama u istočnoj Bosni, planirana su i dejstva italijanskih trupa i čet­nika protiv partizanskih odreda u Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini.<ref name="Војна"/>
2. i 3. marta je održana osovinska konferencija u Opatiji na kojoj su pri­sustvovali nemački zapovednik oružanih snaga Jugoistoka general [[Walter Kuntze]], komandujući general za Srbiju [[Paul Bader]], nemački general za vezu pri italijanskoj Vrhovnoj ko­mandi [[Enno Rintelen]], načelnik Generalštaba ita­lijanske vojske general [[Vitorio Ambrozio]], komandant italijanske 2. armije ge­neral [[Mario Roata]], predstavnik italijanske Vrhovne komande general [[Antonio Gandin]] i načelnik Glavnog stožera hrvatskog domobranstva [[Vladimir Lakša]]. Oni su dogovorili da prvo preduzmu operacije protiv partizana u istočnoj Bosni, a zatim na teritoriji zapadne Bosne, Kordunu i Baniji. Istovremeno s operacijama u istočnoj Bosni, planirana su i dejstva italijanskih trupa i čet­nika protiv partizanskih odreda u Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini.<ref name="Војна"/>


Pojedinosti operacije isplanirane su na kon­ferencijama predstavnika italijanske i nemačke komande u Lju­bljani 28. i 29. marta, i u Sarajevu 19. aprila. Planirano je da se velika operacija Trio izvede u tri etape:
Pored te ofanzive, okupator i kola­boracionisti su u proleće i u leto 1942. preduzeli niz ofanzivnih operacija u Hrvatskoj, juna i jula u Bosanskoj krajini (v. [[Kozarska ofanziva]]), a u leto i jesen 1942. u Sloveniji (v. [[Roška ofanziva]]).

*'''Trio I''' – okruženje i uništenje ustanika u prostoru između Han-Pijeska, Višegrada, Goražda, Foče, Dobrog Polja, Mokrog i Sokolca.
*'''Trio II''' – čišćenje zavoja Drine, odnosno područja oko Srebrenice, Bratunca i Vlasenice i na planini Ja­vor.
*'''Trio III''' – uništenje partizana na planini Ozren, između rijeke Krivaje, Bosne i Spreče.

Još u toku dogovora o zajedničkoj ofanzivi došle su do izražaja suprotnosti između Italijana i ustaša. Vlada NDH se protivila ulasku italijanskih trupa u istočnu Bosnu, severno od demarkacione linije, i učešću četnika u operacijama. Glavni stožer NDH je naglasio da će vlastitim snagama zaposesti teritoriju u istočnoj Bosni.


== Angažovane snage ==
== Angažovane snage ==
Red 79: Red 82:
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati. <br/>
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati. <br/>
b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike. <ref>Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 303-304.</ref>|Zapovest [[718. pešadijska divizija|718. pešadijske divizije]] potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od [[14. april]]a 1942.}}
b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike. <ref>Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 303-304.</ref>|Zapovest [[718. pešadijska divizija|718. pešadijske divizije]] potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od [[14. april]]a 1942.}}

Velika operacija u istočnoj Bosni se sastojala od tri faze:

*'''Trio I''', na 15. travnja – opće čišćenje prostora južno i sjeverno od Sarajeva
*'''Trio II''' – čišćenje zavoja Drine
*'''Trio III''' – uništenje partizana na Ozren planini.


Trio I počeo je prije nego što je planirana, kada je [[Crna legija]] bila u teškom sukobu sa [[četnici]]ma kod [[Drinjača|Drinjače]] na [[Drina|Drini]]. Partizani su bili zbunjeni i povukli su se na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. [[Talijani]] nisu bili u stanju dostaviti svoje trupe na dan kada je bilo planirano, pa je njemački general Bader, vrhovni zapovjednik u Vojnoj upravi Srbija, tražio dopust da otkaže cjelokupnu operaciju, što mu je odobreno. Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do [[25. travnja]]. Crna legija pod komandom [[Jure Francetić|Jure Francetića]] je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu [[Stari Brod]] na [[Drina|Drini]].
Trio I počeo je prije nego što je planirana, kada je [[Crna legija]] bila u teškom sukobu sa [[četnici]]ma kod [[Drinjača|Drinjače]] na [[Drina|Drini]]. Partizani su bili zbunjeni i povukli su se na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. [[Talijani]] nisu bili u stanju dostaviti svoje trupe na dan kada je bilo planirano, pa je njemački general Bader, vrhovni zapovjednik u Vojnoj upravi Srbija, tražio dopust da otkaže cjelokupnu operaciju, što mu je odobreno. Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do [[25. travnja]]. Crna legija pod komandom [[Jure Francetić|Jure Francetića]] je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu [[Stari Brod]] na [[Drina|Drini]].

Verzija na datum 10 septembar 2012 u 12:30

Operacija Trio, poznata kao Treća neprijateljska ofanziva, je bila udružena osovinska operacija protiv ustaničkih snaga (partizana i četnika) u istočnoj Bosni (NDH), u ploleće 1942. godine. U širem smislu, treća neprijateljska ofanziva obuhvata ope­racije nemačkih, italijanskih i kolaboracionističkih snaga protiv jedinica NOP i DVJ od druge polovine aprila do sredine juna 1942. u istočnoj Bosni, Crnoj Gori i Hercegovini.[1]

Operacija Trio je bila prva anti-ustanička operacija većeg obima u NDH. Trajala je od 8. travnja do 14. lipnja 1942. Cilj je bio susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni. Kodni naziv "Trio" je izabran da simbolizuje saradnju triju saveznika: Nemaca, Italijana i NDH.[1]

Naređenje je glasilo da se uhvaćeni partizani odmah streljaju, a da četnici koji se ne opiru ne budu tretirani kao ustanici:

3.) Postupak prema ustanicima:


Četnici koji se ne odupiru savezničkim trupama ne treba da budu tretirani kao ustanici. [2]

– Instrukcije komandanta operativnog štaba borbene grupe »Bader« od 10. aprila 1942. potčinjenim nemačko-italijansko-ustaškim jedinicama za Operaciju »Trio«

Takođe je naređeno da se sva naselja, koja pomažu par­tizane, spale i unište.[1]

Pozadina

Neuspeli po­kušaji da se u jesen 1941. i u zimu 1941/42. uguši ustanak u Ju­goslaviji, razvoj narodnooslobodilačke borbe i stvaranje slobodnih teritorija u istočnoj Bosni, Crnoj Gori, Bosan­skoj krajini i raznim oblastima Hrvatske, prisilili su nemačku i italijansku Vrhovnu komandu da u proleće 1942. preduzmu šire i prvi put planski koordinirane ope­racije, da unište jedinice NOP i DVJ na slobodnim teritorijama u istočnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Sandža­ku, a zatim u zapadnoj Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji.[1]

2. i 3. marta je održana osovinska konferencija u Opatiji na kojoj su pri­sustvovali nemački zapovednik oružanih snaga Jugoistoka general Walter Kuntze, komandujući general za Srbiju Paul Bader, nemački general za vezu pri italijanskoj Vrhovnoj ko­mandi Enno Rintelen, načelnik Generalštaba ita­lijanske vojske general Vitorio Ambrozio, komandant italijanske 2. armije ge­neral Mario Roata, predstavnik italijanske Vrhovne komande general Antonio Gandin i načelnik Glavnog stožera hrvatskog domobranstva Vladimir Lakša. Oni su dogovorili da prvo preduzmu operacije protiv partizana u istočnoj Bosni, a zatim na teritoriji zapadne Bosne, Kordunu i Baniji. Istovremeno s operacijama u istočnoj Bosni, planirana su i dejstva italijanskih trupa i čet­nika protiv partizanskih odreda u Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini.[1]

Pojedinosti operacije isplanirane su na kon­ferencijama predstavnika italijanske i nemačke komande u Lju­bljani 28. i 29. marta, i u Sarajevu 19. aprila. Planirano je da se velika operacija Trio izvede u tri etape:

  • Trio I – okruženje i uništenje ustanika u prostoru između Han-Pijeska, Višegrada, Goražda, Foče, Dobrog Polja, Mokrog i Sokolca.
  • Trio II – čišćenje zavoja Drine, odnosno područja oko Srebrenice, Bratunca i Vlasenice i na planini Ja­vor.
  • Trio III – uništenje partizana na planini Ozren, između rijeke Krivaje, Bosne i Spreče.

Još u toku dogovora o zajedničkoj ofanzivi došle su do izražaja suprotnosti između Italijana i ustaša. Vlada NDH se protivila ulasku italijanskih trupa u istočnu Bosnu, severno od demarkacione linije, i učešću četnika u operacijama. Glavni stožer NDH je naglasio da će vlastitim snagama zaposesti teritoriju u istočnoj Bosni.

Angažovane snage

Za izvođenje operacije u istočnoj Bosni formirana je posebna borbena grupa pod komandom nemačkog generala Badera, borbena grupa Bader (Kampfgruppe Bader), sastava: nemačka 718. divizija i 3. bataljon 737. puka 717. divizije, italijanske divizije Taurinense, Cacciatori delle Alpi i Pusteria i 8-10 ustaških i domobranskih bataljona.

Partizanske snage:

(Sve ukupno oko 18 000 vojnika)

Četničke snage:

Njemačke snage:

Talijanske snage:

  • 1. alpska divizija "Taurinense" (elementi)
  • 5. gorska divizija "Pusteria" (elementi)
  • 22. pješačka divizija "Cacciatore di Alpi" (elemnti)
  • 1. alpska skupina "Alpi Valle"
  • II. laka oklopna skupina "San Marco"
  • XII. topnička skupina 105/28
  • nekoliko vodova oklopnih vozila
  • Četnički pomoćnici (nepoznat broj)

Hrvatske snage:

  • I. bojna/13. pješačka divizija
  • 8. pješačka pukovnija (2 satnije)
  • 15. pješačka pukovnija (2 satnije)
  • IX. topnička skupina (elementi)
  • III. i IV. vojna granična bojna
  • Crna legija (3 bojne)

Tok operacije

1.) Neprijatelj:

Kao neprijatelja treba smatrati i tretirati:
a) Partizane - komunističke ustanike.
Spoljni znaci razlikovanja:
Uniforme: nemačke, italijanske, srpske ili seljačka nošnja s oznakom: sovjetska zvezda na kapi; oznaka čina: sovjetska zvezda kao čin na rukavu.
Politički komesari: U zvezdi srp i čekić.
b) Četnike — nacionalne srpske ustanike (ukoliko pružaju otpor).
Znak raspoznavanja: Pretežno narodna nošnja braon boje. Oficiri u srpskoj uniformi, crna šubara sa srpskim grbom i trobojnicom.
c) Četnike Dangića (ukoliko pružaju otpor).
d) Sve koji nisu iz mesta i takve stanovnike koji, prema izjavama, tek što su se vratili.
...
3.) Postupak prema ustanicima:
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati.

b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike. [3]

– Zapovest 718. pešadijske divizije potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od 14. aprila 1942.

Trio I počeo je prije nego što je planirana, kada je Crna legija bila u teškom sukobu sa četnicima kod Drinjače na Drini. Partizani su bili zbunjeni i povukli su se na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. Talijani nisu bili u stanju dostaviti svoje trupe na dan kada je bilo planirano, pa je njemački general Bader, vrhovni zapovjednik u Vojnoj upravi Srbija, tražio dopust da otkaže cjelokupnu operaciju, što mu je odobreno. Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do 25. travnja. Crna legija pod komandom Jure Francetića je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu Stari Brod na Drini.

Talijanska divizija "Pusteria" ponašala se kao obrambeni zid na južnom dijelu obuhvata operacije. Ova operacija, zajedno s Operacijom Fočom (koja je sljedila) bila je jedna od najvećih na prostoru NDH i Jugoslavije, a prestala je 14. lipnja. Najžešće borbe bile su 25. travnja u Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini između partizana i Talijana (Operacija Foča).

Gubici

Nijemci su imali 4 mrtva i 11 ranjenih, Hrvati 9 mrtvih i 11 ranjenih, Talijani 3 mrtva i 1 ranjeni, a partizani 80 mrtvih i 786 zarobljenih. Ovi podatci obuhvaćaju samo razdoblje od 8. travnja do 25. travnja, i nisu ubrojani gubici partizana i Talijana u operaciji Foča.

Zločini

Francetićeva Crna legija tokom ove operacije činila je masovne pokolje stanovništa i o tome je zapisano:

Prelazak srpskih izbeglica skoro isključivo žena i dece preko Drine u Srbiju nije se delimično mogao sprečiti zbog slabo posednute granice na Drini. Hrvatske ustaške i milicijske snage poklale su veliki broj izbeglica koji su hrlili ka Drini, a delimično ih pobacali u reku. [4]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Војна енциклопедија (књига десета), Београд 1975. година.
  2. Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 290.
  3. Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 303-304.
  4. Zbornika dokumenata NOB, tom XII, knjiga 2, strana 307.

Vidi još