Operacija Trio – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
'''Operacija Trio''', poznata kao '''[[Treća neprijateljska ofanziva]]''', je bila udružena osovinska operacija protiv [[ustanak u NDH|ustaničkih snaga]] ([[partizan]]a i [[četnik]]a) u [[istočna Bosna|istočnoj Bosni]] ([[NDH]]), u ploleće 1942. godine. U širem smislu, treća neprijateljska ofanziva obuhvata operacije nemačkih, italijanskih i kolaboracionističkih snaga protiv jedinica [[NOP i DVJ]] od druge polovine aprila do sredine juna 1942. u istočnoj Bosni, [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Hercegovina|Hercegovini]].<ref name="Војна">Војна енциклопедија (књига десета), Београд 1975. година.</ref> |
'''Operacija Trio''', poznata kao '''[[Treća neprijateljska ofanziva]]''', je bila udružena osovinska operacija protiv [[ustanak u NDH|ustaničkih snaga]] ([[partizan]]a i [[četnik]]a) u [[istočna Bosna|istočnoj Bosni]] ([[NDH]]), u ploleće [[1942]]. godine. U širem smislu, treća neprijateljska ofanziva obuhvata operacije nemačkih, italijanskih i kolaboracionističkih snaga protiv jedinica [[NOP i DVJ]] od druge polovine aprila do sredine juna 1942. u istočnoj Bosni, [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Hercegovina|Hercegovini]].<ref name="Војна">Војна енциклопедија (књига десета), Београд 1975. година.</ref> |
||
Operacija Trio je bila prva [[Spisak operacija protiv partizana u NDH|anti-ustanička operacija]] većeg obima u NDH. Kodni naziv "Trio" je izabran da simbolizuje saradnju triju saveznika: Nemaca, Italijana i NDH.<ref name="Војна"/> |
Operacija Trio je bila prva [[Spisak operacija protiv partizana u NDH|anti-ustanička operacija]] većeg obima u NDH. Trajala je od [[8. travnja]] do [[14. lipnja]] 1942. Cilj je bio susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni. Kodni naziv "Trio" je izabran da simbolizuje saradnju triju saveznika: Nemaca, Italijana i NDH.<ref name="Војна"/> |
||
⚫ | |||
'''Trajanje''': [[8. travnja]] 1942. – [[14. lipnja]] 1942. |
|||
'''Cilj''': Susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni. |
|||
⚫ | |||
{{citiranje|3.) Postupak prema ustanicima: |
{{citiranje|3.) Postupak prema ustanicima: |
||
<br/> |
<br/> |
||
Red 20: | Red 17: | ||
2. i 3. marta je održana osovinska konferencija u Opatiji na kojoj su prisustvovali nemački zapovednik oružanih snaga Jugoistoka general [[Walter Kuntze]], komandujući general za Srbiju [[Paul Bader]], nemački general za vezu pri italijanskoj Vrhovnoj komandi [[Enno Rintelen]], načelnik Generalštaba italijanske vojske general [[Vitorio Ambrozio]], komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roata]], predstavnik italijanske Vrhovne komande general [[Antonio Gandin]] i načelnik Glavnog stožera hrvatskog domobranstva [[Vladimir Lakša]]. Oni su dogovorili da prvo preduzmu operacije protiv partizana u istočnoj Bosni, a zatim na teritoriji zapadne Bosne, Kordunu i Baniji. Istovremeno s operacijama u istočnoj Bosni, planirana su i dejstva italijanskih trupa i četnika protiv partizanskih odreda u Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini.<ref name="Војна"/> |
2. i 3. marta je održana osovinska konferencija u Opatiji na kojoj su prisustvovali nemački zapovednik oružanih snaga Jugoistoka general [[Walter Kuntze]], komandujući general za Srbiju [[Paul Bader]], nemački general za vezu pri italijanskoj Vrhovnoj komandi [[Enno Rintelen]], načelnik Generalštaba italijanske vojske general [[Vitorio Ambrozio]], komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roata]], predstavnik italijanske Vrhovne komande general [[Antonio Gandin]] i načelnik Glavnog stožera hrvatskog domobranstva [[Vladimir Lakša]]. Oni su dogovorili da prvo preduzmu operacije protiv partizana u istočnoj Bosni, a zatim na teritoriji zapadne Bosne, Kordunu i Baniji. Istovremeno s operacijama u istočnoj Bosni, planirana su i dejstva italijanskih trupa i četnika protiv partizanskih odreda u Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini.<ref name="Војна"/> |
||
Pojedinosti operacije isplanirane su na konferencijama predstavnika italijanske i nemačke komande u Ljubljani 28. i 29. marta, i u Sarajevu 19. aprila. Planirano je da se velika operacija Trio izvede u tri etape: |
|||
Pored te ofanzive, okupator i kolaboracionisti su u proleće i u leto 1942. preduzeli niz ofanzivnih operacija u Hrvatskoj, juna i jula u Bosanskoj krajini (v. [[Kozarska ofanziva]]), a u leto i jesen 1942. u Sloveniji (v. [[Roška ofanziva]]). |
|||
*'''Trio I''' – okruženje i uništenje ustanika u prostoru između Han-Pijeska, Višegrada, Goražda, Foče, Dobrog Polja, Mokrog i Sokolca. |
|||
*'''Trio II''' – čišćenje zavoja Drine, odnosno područja oko Srebrenice, Bratunca i Vlasenice i na planini Javor. |
|||
⚫ | |||
Još u toku dogovora o zajedničkoj ofanzivi došle su do izražaja suprotnosti između Italijana i ustaša. Vlada NDH se protivila ulasku italijanskih trupa u istočnu Bosnu, severno od demarkacione linije, i učešću četnika u operacijama. Glavni stožer NDH je naglasio da će vlastitim snagama zaposesti teritoriju u istočnoj Bosni. |
|||
== Angažovane snage == |
== Angažovane snage == |
||
Red 79: | Red 82: | ||
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati. <br/> |
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati. <br/> |
||
b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike. <ref>Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 303-304.</ref>|Zapovest [[718. pešadijska divizija|718. pešadijske divizije]] potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od [[14. april]]a 1942.}} |
b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike. <ref>Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 303-304.</ref>|Zapovest [[718. pešadijska divizija|718. pešadijske divizije]] potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od [[14. april]]a 1942.}} |
||
Velika operacija u istočnoj Bosni se sastojala od tri faze: |
|||
*'''Trio I''', na 15. travnja – opće čišćenje prostora južno i sjeverno od Sarajeva |
|||
*'''Trio II''' – čišćenje zavoja Drine |
|||
⚫ | |||
Trio I počeo je prije nego što je planirana, kada je [[Crna legija]] bila u teškom sukobu sa [[četnici]]ma kod [[Drinjača|Drinjače]] na [[Drina|Drini]]. Partizani su bili zbunjeni i povukli su se na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. [[Talijani]] nisu bili u stanju dostaviti svoje trupe na dan kada je bilo planirano, pa je njemački general Bader, vrhovni zapovjednik u Vojnoj upravi Srbija, tražio dopust da otkaže cjelokupnu operaciju, što mu je odobreno. Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do [[25. travnja]]. Crna legija pod komandom [[Jure Francetić|Jure Francetića]] je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu [[Stari Brod]] na [[Drina|Drini]]. |
Trio I počeo je prije nego što je planirana, kada je [[Crna legija]] bila u teškom sukobu sa [[četnici]]ma kod [[Drinjača|Drinjače]] na [[Drina|Drini]]. Partizani su bili zbunjeni i povukli su se na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. [[Talijani]] nisu bili u stanju dostaviti svoje trupe na dan kada je bilo planirano, pa je njemački general Bader, vrhovni zapovjednik u Vojnoj upravi Srbija, tražio dopust da otkaže cjelokupnu operaciju, što mu je odobreno. Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do [[25. travnja]]. Crna legija pod komandom [[Jure Francetić|Jure Francetića]] je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu [[Stari Brod]] na [[Drina|Drini]]. |
Verzija na datum 10 septembar 2012 u 12:30
Operacija Trio, poznata kao Treća neprijateljska ofanziva, je bila udružena osovinska operacija protiv ustaničkih snaga (partizana i četnika) u istočnoj Bosni (NDH), u ploleće 1942. godine. U širem smislu, treća neprijateljska ofanziva obuhvata operacije nemačkih, italijanskih i kolaboracionističkih snaga protiv jedinica NOP i DVJ od druge polovine aprila do sredine juna 1942. u istočnoj Bosni, Crnoj Gori i Hercegovini.[1]
Operacija Trio je bila prva anti-ustanička operacija većeg obima u NDH. Trajala je od 8. travnja do 14. lipnja 1942. Cilj je bio susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni. Kodni naziv "Trio" je izabran da simbolizuje saradnju triju saveznika: Nemaca, Italijana i NDH.[1]
Naređenje je glasilo da se uhvaćeni partizani odmah streljaju, a da četnici koji se ne opiru ne budu tretirani kao ustanici:
3.) Postupak prema ustanicima:
Četnici koji se ne odupiru savezničkim trupama ne treba da budu tretirani kao ustanici. [2]
– Instrukcije komandanta operativnog štaba borbene grupe »Bader« od 10. aprila 1942. potčinjenim nemačko-italijansko-ustaškim jedinicama za Operaciju »Trio«
Takođe je naređeno da se sva naselja, koja pomažu partizane, spale i unište.[1]
Pozadina
Neuspeli pokušaji da se u jesen 1941. i u zimu 1941/42. uguši ustanak u Jugoslaviji, razvoj narodnooslobodilačke borbe i stvaranje slobodnih teritorija u istočnoj Bosni, Crnoj Gori, Bosanskoj krajini i raznim oblastima Hrvatske, prisilili su nemačku i italijansku Vrhovnu komandu da u proleće 1942. preduzmu šire i prvi put planski koordinirane operacije, da unište jedinice NOP i DVJ na slobodnim teritorijama u istočnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Sandžaku, a zatim u zapadnoj Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji.[1]
2. i 3. marta je održana osovinska konferencija u Opatiji na kojoj su prisustvovali nemački zapovednik oružanih snaga Jugoistoka general Walter Kuntze, komandujući general za Srbiju Paul Bader, nemački general za vezu pri italijanskoj Vrhovnoj komandi Enno Rintelen, načelnik Generalštaba italijanske vojske general Vitorio Ambrozio, komandant italijanske 2. armije general Mario Roata, predstavnik italijanske Vrhovne komande general Antonio Gandin i načelnik Glavnog stožera hrvatskog domobranstva Vladimir Lakša. Oni su dogovorili da prvo preduzmu operacije protiv partizana u istočnoj Bosni, a zatim na teritoriji zapadne Bosne, Kordunu i Baniji. Istovremeno s operacijama u istočnoj Bosni, planirana su i dejstva italijanskih trupa i četnika protiv partizanskih odreda u Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini.[1]
Pojedinosti operacije isplanirane su na konferencijama predstavnika italijanske i nemačke komande u Ljubljani 28. i 29. marta, i u Sarajevu 19. aprila. Planirano je da se velika operacija Trio izvede u tri etape:
- Trio I – okruženje i uništenje ustanika u prostoru između Han-Pijeska, Višegrada, Goražda, Foče, Dobrog Polja, Mokrog i Sokolca.
- Trio II – čišćenje zavoja Drine, odnosno područja oko Srebrenice, Bratunca i Vlasenice i na planini Javor.
- Trio III – uništenje partizana na planini Ozren, između rijeke Krivaje, Bosne i Spreče.
Još u toku dogovora o zajedničkoj ofanzivi došle su do izražaja suprotnosti između Italijana i ustaša. Vlada NDH se protivila ulasku italijanskih trupa u istočnu Bosnu, severno od demarkacione linije, i učešću četnika u operacijama. Glavni stožer NDH je naglasio da će vlastitim snagama zaposesti teritoriju u istočnoj Bosni.
Angažovane snage
Za izvođenje operacije u istočnoj Bosni formirana je posebna borbena grupa pod komandom nemačkog generala Badera, borbena grupa Bader (Kampfgruppe Bader), sastava: nemačka 718. divizija i 3. bataljon 737. puka 717. divizije, italijanske divizije Taurinense, Cacciatori delle Alpi i Pusteria i 8-10 ustaških i domobranskih bataljona.
Partizanske snage:
- 1. proleterska brigada
- 2. proleterska brigada
- 18 partizanski odred
- Dvije nezavisne partizanske bojne
(Sve ukupno oko 18 000 vojnika)
Četničke snage:
- Dangićeve jedinice
Njemačke snage:
- 718. pješačka divizija
- Pješačka pukovnija 737/717. pješačka divizija
Talijanske snage:
- 1. alpska divizija "Taurinense" (elementi)
- 5. gorska divizija "Pusteria" (elementi)
- 22. pješačka divizija "Cacciatore di Alpi" (elemnti)
- 1. alpska skupina "Alpi Valle"
- II. laka oklopna skupina "San Marco"
- XII. topnička skupina 105/28
- nekoliko vodova oklopnih vozila
- Četnički pomoćnici (nepoznat broj)
Hrvatske snage:
- I. bojna/13. pješačka divizija
- 8. pješačka pukovnija (2 satnije)
- 15. pješačka pukovnija (2 satnije)
- IX. topnička skupina (elementi)
- III. i IV. vojna granična bojna
- Crna legija (3 bojne)
Tok operacije
1.) Neprijatelj:
Kao neprijatelja treba smatrati i tretirati:
a) Partizane - komunističke ustanike.
Spoljni znaci razlikovanja:
Uniforme: nemačke, italijanske, srpske ili seljačka nošnja s oznakom: sovjetska zvezda na kapi; oznaka čina: sovjetska zvezda kao čin na rukavu.
Politički komesari: U zvezdi srp i čekić.
b) Četnike — nacionalne srpske ustanike (ukoliko pružaju otpor).
Znak raspoznavanja: Pretežno narodna nošnja braon boje. Oficiri u srpskoj uniformi, crna šubara sa srpskim grbom i trobojnicom.
c) Četnike Dangića (ukoliko pružaju otpor).
d) Sve koji nisu iz mesta i takve stanovnike koji, prema izjavama, tek što su se vratili.
...
3.) Postupak prema ustanicima:
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati.
b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike. [3]
– Zapovest 718. pešadijske divizije potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od 14. aprila 1942.
Trio I počeo je prije nego što je planirana, kada je Crna legija bila u teškom sukobu sa četnicima kod Drinjače na Drini. Partizani su bili zbunjeni i povukli su se na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. Talijani nisu bili u stanju dostaviti svoje trupe na dan kada je bilo planirano, pa je njemački general Bader, vrhovni zapovjednik u Vojnoj upravi Srbija, tražio dopust da otkaže cjelokupnu operaciju, što mu je odobreno. Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do 25. travnja. Crna legija pod komandom Jure Francetića je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu Stari Brod na Drini.
Talijanska divizija "Pusteria" ponašala se kao obrambeni zid na južnom dijelu obuhvata operacije. Ova operacija, zajedno s Operacijom Fočom (koja je sljedila) bila je jedna od najvećih na prostoru NDH i Jugoslavije, a prestala je 14. lipnja. Najžešće borbe bile su 25. travnja u Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini između partizana i Talijana (Operacija Foča).
Gubici
Nijemci su imali 4 mrtva i 11 ranjenih, Hrvati 9 mrtvih i 11 ranjenih, Talijani 3 mrtva i 1 ranjeni, a partizani 80 mrtvih i 786 zarobljenih. Ovi podatci obuhvaćaju samo razdoblje od 8. travnja do 25. travnja, i nisu ubrojani gubici partizana i Talijana u operaciji Foča.
Zločini
Francetićeva Crna legija tokom ove operacije činila je masovne pokolje stanovništa i o tome je zapisano:
Prelazak srpskih izbeglica skoro isključivo žena i dece preko Drine u Srbiju nije se delimično mogao sprečiti zbog slabo posednute granice na Drini. Hrvatske ustaške i milicijske snage poklale su veliki broj izbeglica koji su hrlili ka Drini, a delimično ih pobacali u reku. [4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Војна енциклопедија (књига десета), Београд 1975. година.
- ↑ Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 290.
- ↑ Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 303-304.
- ↑ Zbornika dokumenata NOB, tom XII, knjiga 2, strana 307.
Vidi još
- Bitke, članci u začetku
- NOB u 1942.
- Hrvatska u Drugom svjetskom ratu
- Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini
- Osovinske operacije u Jugoslaviji
- Borbe između NOVJ i snaga NDH
- Borbe između NOVJ i Italijana
- Borbe između NOVJ i Nemaca
- Borbe između JVUO i snaga NDH
- Borbe između JVUO i Nemaca
- Ustaški zločini u Drugom svetskom ratu