Građanski rat u Siriji – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
EmausBot (razgovor | doprinos)
Botovi
169.868 izmena
m r2.7.3) (robot Mijenja: cs:Občanská válka v Sýrii
Red 159: Red 159:
[[ru:Гражданская война в Сирии]]
[[ru:Гражданская война в Сирии]]
[[sah:Өрө туруу Сирияҕа]]
[[sah:Өрө туруу Сирияҕа]]
[[sk:Nepokoje v Sýrii (2011 - súčasnosť)]]
[[sr:Грађански рат у Сирији]]
[[sr:Грађански рат у Сирији]]
[[sv:Upproret i Syrien 2011–2012]]
[[sv:Upproret i Syrien 2011–2012]]

Verzija na datum 15 august 2012 u 12:51

Građanski rat u Siriji
Datum 15.3.2011. -
Lokacija Sirija
Sukobljene strane
Sirijski pobunjenici

Al Kaida [1]
Fatah al-Islam

Pomoć u novcu, oružju i specijalnim jedinicama:

Sirija

Pomoć u novcu i oružju:

Iran
Rusija
Kina

Komandanti i vođe
Riad al-Asaad Bašar al-Asad
Snage
40.000 300.000

Građanski rat u Siriji je naziv za trenutni oružani sukob koji se od proljeća 2011. vodi u Siriji između vlade predsjednika Bašar al-Asada na jednoj strani, i pobunjenika koji nastoji svrgnuti njega i vladajuću stranku BAAS. Otpočeo je 15. marta 2011. kao serija demonstracija inspiriranih tzv. arapskim proljećem, odnosno protestima opozicije koji su doveli do smjene višedecenijskih režima u Tunisu i Egiptu. Nastojanje sirijskih vlasti da demonstracije uguše uz pomoć vojske je, pak, dovelo do eskalacije nasilje, a grupe demonstranata su se od ljeta 2011. naoružale i organizirale u tzv. Slobodnu sirijsku vojsku s bazama u susjednim državama koja protiv režima vodi gerilski rat. Zahtjeve pobunjenika za smjenom sirijske vlasti su od samog početka podržale susjedna Turska u kojoj se nalaze glavne pobunjeničke vojne baze Saudijska Arabija i zaljevske države, a potom SAD, EU i druge države zapadnog svijeta koje su protiv Sirije uvele niz političkih, diplomatskih i ekonomskih sankcija,a pobunjenike pomažu oružjem [5][6] i novcem. Inicijativama tih zemalja i vlada da se sukob okonča vojnom intervencijom na strani pobunjenika se trenutno odupiru NR Kina i Rusija (Šangajska skupina), od kojih ova druga šalje pre svega protuavionsko oružje [7] sirijskoj vladi za obranu od potencijalne NATO invazije. Nakon više od godinu dana, sukob u Siriji je dobio karakteristike sektaškog, odnosno vjerskog sukoba, s obzirom da jezgru pobunjenika čine pripadnici religioznih sunita;a nasuprot njima, režim uglavnom podržavaju alaviti, šijiti, hrišćani i sekularni suniti; sukobi između simpatizera Asada i pobunjenika su se na sektaškom/vjerskom osnovu prenijeli i na susjedni, dotada uglavnom mirni Libanon.

Historija

Sirijski predsjednik Bašar al-Asad

Nakon velikog broja uspjelih i neuspjelih pučeva kao i poraza u rat s Izraelom Sirija u trenutku kada Hafez al-Asad pučem preuzima vlast 1970 nitko nije očekivao da će on tamo mnogo vremena ostati, a kamo li politički stabilizirati Siriju, vladati 30 godina i potom biti nasljeđen od sina Bašara. Nakon 35 godina mirne vladavine porodice Asad 2005. godine dolazi do početka neočekivanog hladnog rata SADa s Sirijom kada George W. Bush naređuje zamrzavanje diplomatskih odnosa i početak financiranja sirijske opozicije, dok početak stvaranja i financiranja opozicijske televizije imena Barada pada u 2009. godinu. Na jesen te godine sirijska policije je otkrila operaciju američkog unošenja novca, dok je već ranije otkrila koordiniranu organizaciju London-Washington što je sve izašlo u javnost zahvaljujući Wikileaks [8], ali je zapadnim medijima ignorirano. Na kraju pod utjecajem tih operacija i revolucija u arapskim državama tijekom zime 2010-11 dolazi do prve napukline u sirijskom političkom sistemu krajem januara 2011., ali niti poziv na demonstracije 22.2.2011. Reformističke stranke Sirije s sjedištem u SAD, a podržanom od njega i Izraela, ne dovodi do pobune, ali svi novinari javljaju o društvenoj zaglušujućoj tišini pred eksploziju.

SAD 2007

Krajem 2006. godine u američkoj vladi dolazi do rasprave tko predstavlja veću opasnost za američku politiku na Bliskom Istoku. Da li su to sunitski ekstremisti koji vrše većinu napada na američku vojsku u Iraku ili Šiiti kojima "upravlja" potencijalno nuklearni Iran. Tu raspravu će na kraju dobiti Saudijska politička struja pa predsednik George W. Bush 10.1.2007. drži govor u kojem kaže:Sirijski i Iranski režim dopuštaju teroristima da koriste njihov teritorij za ulazak u Irak. Mi ćemo prekinuti njihovu podršku i mi ćemo uništiti mrežu koja dava napredno oružje našim neprijateljima u Iraku"

Po novinskom tekstu koji je objavio za istražiteljstko novinarstvo bezbroj puta nagrađeni Seymour Hersh 5.3.2007. tokom ranije spomenutih rasprava postignut je dogovor Saudijske Arabije i SADa u 4 osnovne točke:

  • 1) Izraelu će biti garantirana sigurnost od strane sunitskih vlada
  • 2) Hamas će se odmaknuti od Irana i Sirije i postići dogovor s Fatahom (dogovor postignut 2011)
  • 3) SAD će raditi s sunitskim narodima da zaustavi napredovanje Šiita
  • 4) Saudijska Arabija će dati novac i logistiku za slabljenje Sirijske vlade

U sklopu tog sporazuma Saudijska Arabija je obećala prestanak sunitskih terorističkih napada na Amerikance rječima: "Mi smo stvorili taj pokret i mi ga kontroliramo. Nije da mi ne želimo da Safalisti bacaju bombe, nego samo da ih usmjerimo na Hezbolah, Iračke Šiite, Iran i Siriju ako nastavi raditi s Hezbolahom i Iranom. [9]

Ustanak

Datoteka:قسم متظاهري إدلب جمعة متظاهري حماة (Idlib protesters).jpg
Navodne protuvladine demonstracije u Idlibu 3.2.2012
Navodne provladine demonstracije na universitetu u Latakiji 23.5.2011

Do otvorene pobune protiv sirijske vlade dolazi 15.3.2011. demonstracijama u nekoliko manjih sirijskih gradova. U pokušaju smirivanja situacije predsjednik Bašar al-Asad je pokušao dati ustupke demonstrantima, ali to nije dovelo do smirivanja situacije pa je vlada prešla na metodu mrkve i batine to jest s jedne strane je davala političke ustupke od kojih najveći postaje ukidanje izvanrednog stanje dok je s druge strane poslala vojsku da uguši nemire. Slično kao i u praktički istovremenom Libijskom ratu za razliku od ostalih "mirnih arapskih revolucija" u ovoj pobuni "nenaoružani" demonstranti to jest civili su pružili oružani otpor što je dovelo do žrtava na obje strane iako je zbog neusporedivo bolje naoružanosti sirijske vojske odnos ubijenih vojnika nasuprot "civila" oko jedan na prema šest [10] .Zavisno od interpretacija borbe između vojske i demonstranata ili gušenje civilnih demonstracija se vode više od 45 dana, a sjedište bune je postao Daraa sirijski grad na granici s jordanom. Bez obzira na nemire ili pobunu što je zavisno od interpretacija sirijska vlada navodno kontrolira situacija zbog navodne potpune lojalnosti vojske i zbog navodne podrške većine stanovnika tako da su ove "demonstracije" mnogo manje nego slične u Egiptu, Tunisu, Jemenu i slično [11], ali one se besprekidno nastavljaju i nastavljaju tako da će u prvih 7 meseci pobune biti ubijeno manje 3500 osoba [12], a dodatnih 680 [13] i 1150 [14] žrtava će biti sirijski vojnici. Taj broj žrtava će se svakog meseca dodatno povećavati tako da u prvom mesecu on iznosi oko 7.500.

Internet revolucije

Slično kao i u ostalim arapskim revolucijama 2010-11 internet, mobiteli i slično igraju veliku ulogu u prenošenju "istine" o "krvoločnom" gušenju pobune iako ostaje teško objašnjivo kako snimke borbi dolaze na internet kada ga je Sirija kao i ranije Libija blokirala, a slično se dogodilo i s mobitelima. Službena objašnjenja pobunjenika se po tom pitanju kreću od korištenja stranih mobitela (s stranim telefonskim brojevima) za slanje snimaka, preko posjedovanja satelitski telefona do raznih drugih "neobičnih" trikova. Bez obzira na više no upitan način slanja snimaka, one su od respektabilnih novinskih organizacija potvrđene kao istinite kao što su istinite i snimke navodnih rođaka koji u najboljem sovjetskom propagandističkom stilu slave smrt svojih voljenih osoba jer su dali život za "slobodu" [15]. Tek će početkom 2012 priča o internet revoluciji dobiti svoj završni deo kada počinju izlaziti na površinu informacije da su telekomunikacijsku opremu pobunjenicima poklonile strane države koje podržavaju pobunu [16] kao i potpuna priča o propagandnom ratu Al Jazeere protiv sirijske vlade koju iz protesta zbog medijskih manipulacija napuštaju obični radnici, ali i direktori.[17] [18].

Pobunjenici

Sastanak lidera Sirijskog Nacionalnog Savjeta u Tunisu

Nakon više od 6 meseci nemira u Siriji pobunjenici su se u skladu s zapadnim zahtjevima i po primjeru danom tokom rata u Libiji organizirali u nekoliko skupina. Internacionalno najvažnija od tih skupina je postala ona od sirijskih državljana koji su i pre pobune živjeli izvan Sirije. Ta skupina nazvana Sirijski Nacionalni Savjet (SNS) [19] je postala rado viđen gost u evropskim glavnim gradovima gdje zahtjeva "humanitarnu intervenciju" u libijskom stilu, a početkom 2012. će u istom stilu biti priznata od Velike Britanije kao legitimni predstavnik "sirijskog naroda" [20]. Druga pobunjenička skupina se organizirala pod imenom Nacionalni Koordinacijski Komitet (NKK) [21] unutar Sirije, ali njena važnost i utjecaj su trenutačno upitni pošto on zahtjeva pregovore o reformama s vladom i žestoko se protivi zapadnoj vojnoj intervenciji tako da je na zapadu ovaj komitet medijski ignoriran. Trenutačno postoji praktički ratno stanje između NKK i SNS pošto prvi smatraju svaku organizaciju koja se zalaže za zapadnu vojnu intervenciju izdajničkom [22] i američkim vazalom. Treća organizirana pobunjenička skupina je takozvana Sirijska Slobodna Armija [23] koja vrši vojne operacije protiv Sirijske vlade. Formalno ova pobunjenička vojska koja se prezentira u zapadnim medijima kao armija sastavljena od dezertera dobiva besplatno oružje to jest oružje koje su neimenovani "dobročinitelji" kupili za nju i koje je potom prošvercano preko granice u Siriju. Do sada je potvrđeno da ona dobiva oružje iz Libanona [24] [25] (službeno potvrđeno od ministra obrane Libanona [26]), Iraka [27], Jordana i Turske gdje se nalazi njen formalni zapovednik Rijad Al-Asad [28] kao i sjedište SNSa. Sirijska vlada se trenutačno neuspešno pokušava boriti protiv ovog scenarija koji nalikuje na onaj u Afganistanu pre 30 godina miniranjem svoje granice kako bi sprečila dostavu oružja pobunjenicima [29] čijih paravojnika ima između 7.000 i 15.000 [30] [31].

Bez obzira na činjenicu da ovaj "ustanak" traje duže od godinu dana mediji nekih zapadnoevropskih država su priznali da sirijska vlada uživa početkom 2012. godine podršku velikog dela svoga stanovništva [32] [33] [34] [35] tako da se ne očekuje brzi kraj borbi bez obzira na navodno postojanje britanskih i katarskih specijalnih jedinica koje pomažu pobunjenike [36] [37]. Tu pomoć kao i onu od 10.000 paravojnika naoružanih i organiziranih od strane zapadnih velesila na teritorijima Turske i Libanona Zlatko Dizdarević ambasador Bosne i Hercegovine u Jordanu početkom 2012. godine smatra dovoljnim razlogom što pobunjenici odbijaju ikakve pregovore o miru i što će se u sledećim mesecima situacija dodatno pogoršavati pošto sirijska vlada i njoj lojalna vojska iz libijskih događaja znaju što ih čeka u slučaju poraza pa će se boriti do kraja.[38]

Neuspeh te jednogodišnje borbe protiv vlade bez obzira na vojnu pomoć i američke zloglasne paravojske imena Blackwater [39] je unutar od zapada podržanog SNSa čiji svi čelnici žive u inozemstvu doveo početkom 2012 do delomičnog raspada pokreta kada veći broj važnijih članova daje ostavke iz "frustracije" na razvoj događaja. [40] što na proljeće dovodi do strateških promjena po pitanju pobunjenika pošto osim pojačane isporuke oružja Saudijska Arabija je javno izjavila u maju 2012. da će početi isplaćivati plaće pobunjenicima s ciljem da potpomogne dezertiranje iz sirijske vojske [41].

Pobunjenički glasnogovornici

Pobunjenike u javnim nastupima pred zapadnim medijima predstavljaju osobe više no upitne prošlosti. Prva od njih je bivša francuskinja Bassma Kodmani koja je 2005 postala direktor inicijative za arapsku reformu pod kontrolom američkog generala i bivšeg predsedničkog savetnika Brent Scowcrofa i također bivšeg američkog predsedničkog savetnika Zbigniew Brzezinskog, nakon čega je prešla na mesto direktora Academie Diplomatique Internationale pod kontrolom bivšeg šefa francuske tajne službe Jean-Claude Cousserana.

Drugi javni predstavnik SNSa je Ausama Monajed koji se danas javlja iz Washingtona, a koji je stari protivnik sirijske vlade zbog čega je godine proveo u zatvoru. Početkom 21 veka on postaje direktor ilegalne sirijske Barada Televizije koju financira SADa i tokom predsjednikovanja George W. Bush rado viđen gost u najvišim diplomatskim krugovima tako da je bio pozvan i na ručak s američkim predsednikom.

Treći važni glasogovornik SNSa je Radwan Ziadeh zaposlenik američkog think-thanka US Institute of peace. Po Wall Street Journalu on je ima početnu ulogu u povezivanju SADa s sirijskom opozicijom 2005. godine. Ziadeh je postao dodatno poznat kao jedan potpisnika pisma (drugi su bili James Woolsey bivši CIA direktor, Karl Rove ...) iz početka 2012. kojim se poziva SAD da izvrši invaziju Sirije.

Osim tih glasogovnornika kada se govori o događajima, žrtvama u Siriji najčešće se spominju i izvještaji od Syrian Observatory for Human Rights iz Velike Britanije. Iza tog grandioznog imena se krije Rami Abdulrahma iz grada Coventry od kuda se javlja iz svog dvosobnog stana [42],a u samoj takozvanoj organizaciji postoji raskol između originalnih članova i njega.

Internacionalna reakcija

Po rećima Khaleda Khoje predstavnika komiteta za vanjske poslove SNSa odmah nakon izbijanja pobune u Siriji ministar vanjskih poslova sunitskih Ujedinjenih Arapskih Emirata je posjetio Siriju s ponudom/zahtjevom za smjenom vlade kao što je to bio ranije učinio po pitanju Sadama Huseina i Hosnija Mubaraka što će biti odbačeno u Damasku [43]. Od tog samog početka pobune praktički najvažniju ulogu su odigrale naftom bogate apsolutne zaljevske sunitske monarhije u svojoj podršci rušenju sekularne sirijske vlade dominirane šiitima dok su istovremeno dale vojnu i diplomatsku podršku sunitskoj vladi Bahreina koja se bori protiv nenaoružane narodne pobune većinskih šiita [44]. Među njima najvažniju ulogu je preuzeo Katar s svojim tv kanalom Al Jazeera [45], a rezultat te kampanje postaje novembarsko izglasavanje od strane arapske lige verovatno protuzakonitih sankcija Siriji kojima su se u glasovanju usprotivile jedino sekularne vlada Jemena i Libanona [46], dok je ona Iraka kojom dominiraju šiiti ostala neutralna. Također šiitski Iran koji nije član Arapske lige se po očekivanju žestoko protivi tim sankcijama protiv prijateljske države, ali njegov glas se nije mogao čuti.

Na široj internacionalnoj sceni koja se u novembru iznenadno dodatno ugrijala sirijska vlada uživa podršku Kine i Rusije dok zapadna evropa i SAD koje naoružavaju pobunjenike [47] žele njen pad putem pobune ili "humanitarne intervencije" libijskog tipa [48] tako da su počeli bespilotnim letjelicama kršiti zračni prostor Sirije formalno radi špijuniranja pokreta sirijske vojske [49]. Rezultat prvog rusko-kineskog veta u vijeću sigurnosti UN-a postaje manje od dva meseca kasnije odluka o slanju najvažnijih delova ruske flote na čelu s jedinim nosačem aviona pred sirijsku obalu zbog "nepoznatih razloga" kao i istovremeni dolazak najmodernijeg nuklearnog američkog nosača aviona pred tu istu obalu također službeno zbog "neodređenih razloga" [50] [51], a koji dan pre dolaska ovih brodova u zajedničkoj deklaraciji Brazil, Indija, Južna Afrika, Kina i Rusija su osudile/zabranile svaki pokušaj promene vlade u Siriji vojnom intervencijom bez dopuštenja vijeća sigurnosti UNa kao i dali zahtev za istragu NATO napada na Libiju [52]

Savet bezbednosti

Razlika u načinu razmišljanja između pre svega zapadnih država na čelu s SAD i bogatih zaljevskih država koje guše vlastite pobune Šiita s jedne strane,a članica Šangajske skupine s druge je postalo svima jasno na glasovanju u savetu bezbednosti 5.2.2012. kada su ove druge uložile veto.

Službeno stajalište Kine i Rusije je da one neće dopustiti izglasavanje rezolucije saveta bezbednosti koje bi dalo zeleno svetlo za invaziju Sirije, nakon ranijih zapadnih invazija Afganistana, Iraka i Libije [53] [54].

Kao odgovor na veto u savetu bezbednosti SAD je najavio saradnju s saveznicama bez uplitanja Ujedinjenih Naroda kako bi se "pomoglo" sirijskom narodu kao što se tokom rata u Libiji "pomoglo" libijskom narodu. [55].

Same muslimanske države su suprotno od onog pokazanog u zapadnim medijima žestoko podjeljene po pitanju vojne intervencije koja bi "pomogla" sirijskom narodu. S jedne strane sunitski šeikati perzijskog zaljeva je žestoko podržavaju dok se s druge strane Organizacija islamske konferencije žestoko protivi [56].

Na kraju po pitanju glasovanja veliku ulogu je odigrala unutrašnja politika članica saveta bezbednosti s pravom veta !? Ruski premijer Vladimir Putin se natječe za predsednika Rusije tako da ja za njega gotovo političko samoubojstvo dopusti invaziju na prijateljsku sirijsku vladu i gubitak jedine mediteranske ruske vojne baze u predizborno vreme. S druge strane američki i francuski predsjednici imaju vlastite izbore 2012. godine, a za njih je poželjno rušenje "krvoločne" sirijske vlade brzom vojnom invervencijom što bi im donijelo dodatne izborne glasove [57] kao što se dogodilo nakon Rata u Libiji kada je nakon pobedničkog završetka vanjsku politiku Nicolasa Sarkozija podržalo 68 % ispitanih. [58].

Masakri

Nakon više od godinu dana ovog rata u kojemu veliku većinu poginulih čine muškarci u dobi za služenje vojske dolazi počekom proljeća do smanjivanja ratnih operacija. Razlog za to Washington Post je našao u činjenici da su pobunjenici potrošili većinu svoje vojne opremu do početka 2012, ali do promene dolazi na proljeće kada sunitske absolutne monarhije počinju financirati kupovinu novog modernijeg oružja za pobunjenika. Posao dostave tog oružja pobunjenicima na sebe preuzima SAD i to vrši veoma uspešno tako da u prvoj polovici maja 2012. godine jedan od vođa pobunjenika se pohvalio rječima:Neka područja su preplavljena oružjem [59].

Dugoročna najznačajnija promena do koje dovodi novo oružje na terenu postaje događaj poznat po imenu Masakr u Houli tokom kojeg je ubijeno više od 100 osoba. Odgovornost za ovaj masakr su na početku međusobno prebacivali jedan na drugog pobunjenici i vlada. Po službenoj verziji događaja od strane pobunjenika od 25.5.2012. u mjestu Houla su održane mirne demonstracije na koje sirijska vojska otvara vatru, nakon čega mirni demonstranti odgovaraju istom mjerom. [60] dok je s druge strane početna službena verzija vlade glasila da su pobunjenici napali policiju nakon čega je intervenirala vojska [61]. Završni rezultat događaja u Houli oko čega se svi slažu će postati opći vojni napad na grad s korištenjem artiljerije i masakr 108 pre svega civila oko čije odgovornosti za smrt se prebacuje krivnja između pobunjenika koji su na početku bitke kontrolirali grad i vladinih snaga koje ga kontroliraju po završetku bitke.

Nakon masakra Savet bezbednosti je u prvoj rečenici osudilo vladino bombardiranje Houlea,a u drugoj rečenici je osudilo pokolj civila po pitanju kojega nije navelo krivce. [62]. U zapadnim medijima koji su na vijest o masakru odmah počeli s ratnom propagandom tako da BBC koristi slike Iračkog pokolja iz 2003 i "greškom" ih prezentira kao slike pokolja u Houli [63], dok se CNN pita "Zašto Sirijska vlada ubija bebe ?" [64] ta izjava Veća bezbednosti je interpretirana kao odgovornost sirijske vlade za masakr iako će biti priznato da je samo 10-15 % osoba poginulo tokom bombardiranja nakon čega se odgovornost prebacila na vladinu paravojsku,a komisija Ujedinjenih Naroda za ljudska prava priznaje da jedine podatke o pokolju dobiva putem telefonske veze s neidentificiranim "povjerljivim izvorima". [65]. Masakr će desetak dana kasnije dobiti kakav takav epitaf pošto je misija Ujedinjenih Naroda zaključila da je većina žrtava ubijena automatskim oružjem,a da nije bila rječ o artiljerijskoj vatri ili klanju kao što su pobunjenici (i zapadne vlade) tvrdile. Na kraju gotovo istovremeno s tim izvještajem njemački mediji će potvrditi da su u Houli pobunjenici izvršili pokolj civila lojalnih sirijskoj vladi [66], ali to je tada već postalo nevažno, potpuno ignorirano i zaboravljeno pošto je već došlo vreme za novi masakr [67].

Na kraju zbog toga masakra u zapadnim medijima nacionalno nepoznatih osoba, dok u onim drugima registriranim kao alaviti [68] članice NATO saveza prekidaju diplomatske veze s Sirijom i nagovještavaju potencijalni početak nove "humanitarne operacije" za spas nevinih žrtava u narodu "omraženog" režima čemu se žestoko protivi Rusija rječima:

Što se dogodilo u Libiji ? Što se dogodilo u Iraku ? Da li su tamo stanovnici postali sigurniji ?[69]

Nakon ovoga masakra u Houli koji se "slučajno" poklopio s unapred dogovorenom sjednicom Saveta bezbednosti UNa u prvoj polovici jula dolazi do reprize to jest masakra u Hami koji se također "slučajno" poklopio s sjednicom Saveta bezbednosti o stanju u Siriji [70]. S iskustvom prvog masakra mediji su bili mnogo pažljiviji pa već sljedećeg dana gotovo svi mediji javljaju da je taj "masakr" u stvarnosti bila bitka između pobunjenika i sirijske vojske u kojoj su ovi prvi bili poraženi. [71] [72].

Damask i Alepo

Tijekom mjeseca jula sirijski pobunjenici su izvršili napad na glavni grad Damask i glavni ekonomski grad Alepo koji su do tada bili pošteđeni ratnih razaranja i lojalni vladi. U strateškom smislu ovi napadi bez realne šanse za osvajanjem tih gradova imaju cilj postići rezultat sličan Tet ofenzivi tokom rata u Vijetnamu koja je završila vojnim porazom napadača, ali istovremeno i moralnom pobedom pošto je ojalačala moral, samopouzdanje gerilaca, a istovremeno slomila ono od vlade. Bitka za Damask će početi 15.7. i trajati će desetak dana nakon čega vlada ponovno ima potpunu kontrolu nad glavnim gradom. Vrhunac te bitke je bio bombaški napad na sirijsko vojno zapovjedništvo pri ćemu će biti ubijeni sirijski ministar obrane s svojim zamenikom i šef tajne službe dok su ranjeni nacionalni sekretar Baath partije i ministar policije. Taj teroristički napad je dobio punu podršku SADa rječima: podmetanje bombi nije nikakvo iznenađenje ni problem, s obzirom na akcije režima predsjednika Bašara al-Asada i teroristički napadi u Damasku doprinijeti ubrzanom prihvaćanju rezolucije o Siriji što je Rusija javno osudila rječima SAD otvoreno podržava terorizam pobunjenika [73]. Nekoliko dana nakon napada na Damask u trenucima kada je sirijska vlada premjestila snage za tamošnje uništavanje pobunjenika oni su napali i grad Alepo 19.7. u čemu koriste dobiveno teško oružje [74]. Praktički istovremeno s UN potvrdom da pobunjenici koriste iz "nepoznatih izvora" dobiveno teško oružje u Alepu njihov predstavnik za Siriju Kofi Annan [75] je podnio ostavku na svoj položaj.

Koristeći kao casus belli ove pobunjeničke napade na vladi lojalne najveće sirijske gradove Europska Unija je izglasala nove sankcije protiv Sirije kojom obavezuje svoje članice da kontroliraju sve brodove i avione na putu u tu državu[76] čime je de facto proglasila pomorsku i zračnu blokadu Sirije [77], dok je s druge strane Turska proglasila kopnenu blokadu.

Vidi

Izvori

  1. ↑ Iraq warns of al-Qaeda influx to Syria
  2. ↑ Obama authorizes covert US support for Syrian rebels – reports
  3. ↑ 600 British troops are on standby over Syria crisis: As Assad falters, plan to evacuate Britons from neighbour Lebanon
  4. ↑ British hostage John Cantlie feared beheading in Syria
  5. ↑ Revealed: CIA secretly operates on Syrian border, supplies arms to rebels
  6. ↑ Switzerland suspends arms shipments to UAE
  7. ↑ Revealed: CIA secretly operates on Syrian border, supplies arms to rebels
  8. ↑ WikiLeaks: U.S. secretly backed Syria opposition
  9. ↑ Is the Administration’s new policy benefitting our enemies in the war on terrorism?
  10. ↑ How cameras hidden in pens outflanked Syrian regime
  11. ↑ Syria: Can Assad defeat the protesters?
  12. ↑ UN says death toll in Syrian uprising tops 3,000
  13. ↑ China, Russia vetoes thwart U.N. Security Council resolution on Syria
  14. ↑ Robert Fisk: Assad's army remains defiant as it buries its dead
  15. ↑ How cameras hidden in pens outflanked Syrian regime
  16. ↑ Slobodna vojska Sirije: vojna sila ili obrana očajnika?
  17. ↑ Al Jazeera exodus: Channel losing staff over ‘bias’
  18. ↑ Al-Jazeera employees resign over the channel’s biased coverage
  19. ↑ Syrian opposition split over key issues
  20. ↑ Saudi Arabia backs arming Syrian opposition
  21. ↑ Syrian opposition split over key issues
  22. ↑ Syrian opposition split over key issues
  23. ↑ Syrian opposition split over key issues
  24. ↑ Syria slowly inches towards civil war
  25. ↑ Slobodna vojska Sirije: vojna sila ili obrana očajnika?
  26. ↑ Suspicious cargo from US lands in Beirut
  27. ↑ Robert Fisk: Exile dreams of a bloodless return after a life spent opposing Assad regime
  28. ↑ Syrian rebel leader waiting in Turkey
  29. ↑ Syria slowly inches towards civil war
  30. ↑ Guide: Syria Crisis
  31. ↑ Syria risks civil war, sanctions pointless -Turkey
  32. ↑ Ruski poker oko Sirije
  33. ↑ Analysis: Syria's complex and bloody crisis
  34. ↑ Syrians support Assad and Western propaganda
  35. ↑ Bombings, bombardments kill across Syria
  36. ↑ Mosca,in Siria forze speciali Gb e Qatar
  37. ↑ Političko rješenje malo sutra SAD i Francuska pobunjenike snabdijevaju oružjem
  38. ↑ Zlatko Dizdarević:Sirijska drama, Novi List 25.2.2012., Pogled str.17
  39. ↑ WikiLeaked: Ex-Blackwater ‘helps regime change’ in Syria
  40. ↑ Syrian opposition groups form new coalition
  41. ↑ Saudi Arabia plans to fund Syria rebel army
  42. ↑ [1]
  43. ↑ Robert Fisk: Exile dreams of a bloodless return after a life spent opposing Assad regime
  44. ↑ Robert Fisk: Al Jazeera - 15 years in the headlines
  45. ↑ Robert Fisk: Arab League's 'roar' at Syria shows how tiny Qatar is starting to flex its muscle
  46. ↑ Robert Fisk: Arab League's 'roar' at Syria shows how tiny Qatar is starting to flex its muscle
  47. ↑ Političko rješenje malo sutra SAD i Francuska pobunjenike snabdijevaju oružjem
  48. ↑ Russia and China veto UN resolution against Syrian regime
  49. ↑ Eskalacija sukoba: SAD poslale bespilotne letjelice u Siriju
  50. ↑ US carrier parks off Syrian coast
  51. ↑ US carrier strike force enters Syrian waters. Russian carrier en route
  52. ↑ JOINT COMMUNIQUÉ ON THE OUTCOME OF THE MEETING OF BRICS DEPUTY FOREIGN MINISTERS ON THE SITUATION IN THE MIDDLE EAST AND NORTH AFRICA
  53. ↑ Syria crisis: China defends veto of UN resolution
  54. ↑ Russia 'cannot support' UN Syria draft resolution
  55. ↑ Syria crisis: Hillary Clinton calls UN veto 'travesty'
  56. ↑ OIC opposes anti-Syria military action
  57. ↑ Moammar Gaddafi, President Obama and the 2012 election
  58. ↑ Poll: Sarkozy’s popularity up on crisis handling
  59. ↑ Syrian rebels get influx of arms with gulf neighbors’ money, U.S. coordination
  60. ↑ Syrian forces kill 50 in Homs province: opposition group
  61. ↑ Syrian forces kill 50 in Homs province: opposition group
  62. ↑ UN Security Council issues statement condemning Houla Massacre
  63. ↑ BBC uses fake photo for Houla massacre
  64. ↑ Why the Syrian regime is killing babies
  65. ↑ ‘UN Commissioner report on Houla? But they only talk to Syrian opposition – by phone’
  66. ↑ Abermals Massaker in Syrien
  67. ↑ New 'massacre' reported in Syria's Hama province
  68. ↑ ‘UN Commissioner report on Houla? But they only talk to Syrian opposition – by phone’
  69. ↑ No Libya-style scenario to bring down President Assad: Putin
  70. ↑ New massacre in Syria amid UN Security Council talks
  71. ↑ Syria unrest: Kofi Annan shocked at Tremseh 'atrocities'
  72. ↑ Syria: Tremseh killings targeted rebels, UN says
  73. ↑ dok Ban Kimoon moli za zaustavljanje pokolja u siriji rusija optužuje SAD da podržava teroriste
  74. ↑ UN Confirms Syrian Rebels Have Heavy Weapons
  75. ↑ Kofi Annan resigns as Special Envoy to Syria
  76. ↑ European Union Tightens Sanctions
  77. ↑ Russia: fresh EU sanctions on Syria 'counterproductive'
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Građanski_rat_u_Siriji&oldid=1236096