Križarski ratovi

Križarski ratovi ili Krstaški ratovi naziv je za niz vojnih pohoda od 11. do 13. vijeka kojima je bio cilj "osloboditi" Jeruzalem i Svetu zemlju od muslimanske vladavine.

Uzroci

Križarski su ratovi niz ratova što su ih kršćani zapadne i srednje Evrope na poticaj papa vodili od kraja XI. do u drugu polovicu 13. vijeka protiv Seldžuka, Fatimida i drugih islamskih dinastija i država za oslobođenje svetih mjesta u Palestini, posebice Kristova groba u Jeruzalemu, iz ruku muslimana. Ti su ratovi započeli u doba kada je Katolička crkva, s papom na čelu, nastojala ostvariti duhovnu i svjetovnu prevlast u kršćanskom svijetu. Na crkvenim saborima u Piacenzi i Clermontu 1095. g. Papa Urban II. pozvao je na rat protiv muslimana za oslobođenje Jeruzalema, obećavši sudionicima oprost od svakoga grijeha, pri čemu će ubijanje, pljačka, osvajanje novih posjeda biti posve prihvatljivi, jer će žrtve svega toga biti nevjernici koji bolje ni ne zaslužuju.Papin poziv, kao i žarko propovijedanje zanesenjaka, npr. francuskog redovnika-augustinca Petra Pustinjaka, bili su dočekani s velikim poletom i oduševljenjem, i to zbog više razloga. Premda je u 11. vijeku u Evropi počelo razdoblje opće demografske, gospodarske i političke obnove, niži su društveni slojevi proživljavali teško ekonomsko stanje i glad, a 1095.-96. evropske je zemlje zahvatila pobliže nepoznata epidemija ( vjerojatno kuga ), pa je pokušaj bijega iz takve stvarnosti bio sasvim razumljiv. Ekonomsko je stanje bilo dodatno otežano jer su Seldžuci i Fatimidi kočili trgovinu maloazijskog i sjevernoafričkog prostora s kršćanskom Europom. Značajnu ulogu u pokretanju ratova imala je i zamisao o zaštiti mnogobrojnih hodočasnika na putu u Svetu zemlju od nasilja i samovolje bliskoistočnih mjesnih moćnika.Od rata protiv islamskog Istoka svi su očekivali koristi: vjerski gorljivi pojedinci - mjesto u raju, velikaši - nove velike posjede, seljaci - oslobođenje od osobne ovisnosti, a svi sudionici plijen od pljačke. U raznim dijelovima Francuske, Njemačke i Italije na tisuće naivnih vitezova i kmetova počinju se okupljati na ratni pohod, stavljaju na svoje tunike veliki crveni križ i odlaze u 200-godišnji rat za oslobađanje navodnog Isusovog groba, krećući se ispred glavnine, ubijajući Židove te pljačkajući i izazivajući nemire kamo god bi stigli.

Kronologija

• 1096 - 1099 Prvi križarski rat
• 1147 - 1149 Drugi križarski rat
• 1189 - 1192 Treći križarski rat
• 1202 - 1204 Četvrti križarski rat
• 1209 - 1229 Albigenški rat
• 1212 Dječji križarski rat
• 1217 - 1221 Peti križarski rat
• 1228 - 1229 Šesti križarski rat
• 1248 - 1254 Sedmi križarski rat
• 1270 Osmi križarski rat
• 1271 Deveti križarski rat

Zanimljivosti

- Godine 1212. započeo je tragičan križarski pohod u kojem su tisuće kršćanske djece pješice krenule iz Evrope prema Jeruzalemu. Većina ih je putem pomrla od gladi, a neki su prodani u roblje.

- Sultan Saladin (1137.-1193.) bio je vođa muslimanske vojske. Vrstan zapovjednik, sultan Egipta i Sirije, uzdigao Egipat do jednog od najmoćnijih područja Srednjeg istoka.

- Putovanje iz Evrope u Jeruzalem bilo je dugotrajno i opasno pa su mnogi križari putem umrli. Oni koji su se vratili u Evropu, donijeli su iz Palestine dragocjenu svilu i začine, ali i mnoga znanja iz matematike i astronomije.

- Omiljeni engl. kralj Richard I. (vladavina od 1189.-1199.) bio je poznat pod imenom Richard Lavljeg Srca. On je sudjelovao u trećem križarskom pohodu i pritom zauzeo lučki grad Akon. Na povratku zarobio ga je austrijski vojvoda Leopold i tražio visoku otkupninu.

Eksterni linkovi

Križarski ratovi na Wikimedijinoj ostavi