Egzilarh – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
m r2.7.1) (robot Dodaje: fa:رأس جالوت |
||
Red 15: | Red 15: | ||
[[en:Exilarch]] |
[[en:Exilarch]] |
||
[[es:Exilarca]] |
[[es:Exilarca]] |
||
[[fa:رأس جالوت]] |
|||
[[fr:Exilarque]] |
[[fr:Exilarque]] |
||
⚫ | |||
[[he:ראש הגולה]] |
[[he:ראש הגולה]] |
||
⚫ | |||
[[pl:Egzylarcha]] |
[[pl:Egzylarcha]] |
||
[[ru:Экзиларх]] |
[[ru:Экзиларх]] |
Verzija na datum 15 august 2012 u 04:15
Egzilarh (hebrejski: ראש גלות Rosh Galut, aramejski: ריש גלותא Reish Galuta dosl. "poglavar prognanika", grčki: Æchmalotarcha) je naziv za vođe jevrejske dijaspore u Babiloniji, pod čime se podrazumijevaju potomci Jevreja poslanih babilonsko ropstvo nakon uništenja Kraljevstva Juda u Palestini u 6. vijeku pne. Titula je bila nasljedna i bila rezervirana za potomke Davidove loze. Prvi put se u historijskim dokumentima spominje u 3. vijeku pne. kada je Babilonija došla do vlast Partskog Carstva. Održala se i u vrijeme Sasanida sve do početka 6. vijeka kada se njen nositelj Mar-Zutra II pobunio protiv kralja Kavada I i formirao kratkotrajnu jevrejsku državu sa sjedištem u gradu Mahoza. Nakon gušenja ustanka je pozicija egzilarha ukinuta, ali su je obnovili Arapi nakon osvajanja Mezopotamije u 7. vijeku. Posljednji egzilarsi pod arapskom, odnosno muslimanskom, vlašću se spominju u 11. vijeku.