Jean Antoine Watteau – razlika između verzija
m link |
dodatak s hr.wiki |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Likovni umjetnik |
|||
'''Žan Antoan Vato''' ([[francuski jezik|fra]]. ''Antoine Jean Watteau''; [[Valensijen]] [[1684]]. – [[Nožen-sir-Marn]], [[1721]]) je bio [[francuska|francuski]] slikar, rodonačelnik slikarstva [[rokoko]]a u Francuskoj. U periodu od [[1704]]. do [[1708]]. učio kod [[K. Žilo]]a u [[Pariz]]u. U umetničkim zbirkama palate [[Luksemburg]] i svog mecene [[Pjer Kroza|Pjera Krozaa]] došao je u dodir sa [[venecija]]nskim i flamanskim slikarstvom [[16. vek]]a (naročito sa delima [[Ticijan]]a, [[Rubens]]a i [[van Dajk]]a) koji su uticali na stil njegovih ranih dela. Godine [[1717]]. postao je član Akademije. Tokom svog boravka u Engleskoj (1719/20) teško je oboleo i od te bolesti se nije oporavio. Vatoov stil, kojim je uveo epohu rokokoa, karakteriše jaki a ipak nežni kolorit, mirisna atmosfera kao i lake i elegantne figure. Njegove glavne teme bile su intimne svečanosti dvorskog društva (''[[Fêtes galantes]]'') u slobodnom prostoru kao i scene iz [[Commedia dell'arte|commedie dell'arte]] (na primer Žil, [[1718]]/[[1719|19]]). |
|||
|ime = Antoine Wateau |
|||
|period = [[rokoko]] |
|||
|slika = Rosalba Carriera Portrait Antoine Watteau.jpg |
|||
|veličina = 200px |
|||
|opis = Slika Rosalbe Carriera iz 1721. |
|||
|rođenje = [[10. listopada]] [[1684.]]<br>[[ Valeciennes]], [[Francuska]] |
|||
|smrt = [[18. kolovoza]] [[1721.]]<br>[[ Noget-sur-Marne]], [[Francuska]] |
|||
|vrsta = [[crtež]] - [[slikarstvo]] |
|||
|praksa = [[Pariz]] |
|||
|utjecao = [[Jean-Baptiste Siméon Chardin]], Francoise Boucher, itd. |
|||
|utjecali= Flamanska umjetnost, [[Jacques Callot]] |
|||
|djela = ''[[Polazak na Kiteru]]''<br>''Parisov sud''<br>''Harlekin''<br>Dvorski bal |
|||
}} |
|||
'''Jean-Antoine Watteau''' ili '''Antoine Watteau''' ([[10. listopada]] [[1684.]], [[Valeciennes]] – [[18. kolovoza]] [[1721.]], [[Noget-sur-Marne]]) je jedan od najistaknutijih predstavnika [[Francuska umjetnost|francuskog slikarstva]] [[18. stoljeće|18. stoljeća]] i najvažniji prethodnik, ponekad nazivan i začetnikom, [[rokoko]]a. |
|||
==Život i djelo== |
|||
Mada je od francuskih slikara rokoroa kod njega učio samo [[Ž. B. Pater]], Vatoov način slikanja i njegove teme imale su mnoge slebdenike (kao što su [[N. Lankre]], [[F. Buše]] ili [[Ž. O. Fragonar]]). Sačuvana je otprilike trećina njegovih dela ali brojni crteži i [[bakrorez]]ne reprodukcije njegovih dela svedoče o obimu njegovog opusa. |
|||
[[Datoteka:Antoine Watteau 035.jpg|mini|lijevo|300px|''[[Ukrcavanje za Kiteru]]'', ([[1717.]], ulje na platnu, 128 × 193 cm, Schloß Charlottenburg, [[Berlin]].]] |
|||
{{biog-stub}} |
|||
Watteau napušta "veličanstveno" slikarstvo kakvim se bave na dvoru [[Luj XIV.|Luja XIV.]] i nadahnuće radije traži u djelima velikih [[Nizozemska|holandskih]] i [[Flandrija|flamanskih]] umjetnika iz [[17. stoljeće|17. stoljeća]] i [[bakropis]]a [[Jacques Callot|Jacquesa Callota]]. |
|||
Toplim, senzualnim i bogatim koloritom, te osebujnim gracioznim stilom slikao je galantne prizore u idealiziranom krajoliku (''[[Polazak na Kiteru]], Zabava u prirodi, Poduka u ljubavi''). |
|||
[[Datoteka:WatteauPierrot.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Pierrot]]'' ili "Gilles" (lik iz comedia dell'arte), oko [[1718.]]-1719., ulje na platnu, [[Louvre]], [[Pariz]].]] |
|||
''Polazak na Kiteru'' ([[1717.]]) je jedno od najpoznatijih i najtajanstvenijih slika 18. stoljeća; njome se u slikarstvo uvodi tema ''fêtes galantes'' koja će u [[rokoko]]u odigrati jako važnu ulogu. Ovom temom se svijet promatra kao "[[kazalište]] prirode" u kojem pripadnici mondenih društvenih krugova uživaju u dokolici. Slika prikazuje veselo društvo u otmjenoj odjeći kako se padinom spušta do obale mora odakle polaze do hrama božice ljubavi – Afrodite na otoku Kiteri; izlet očito posvećen zabavi i ljubavi. Watteau je dočarao raskošne boje kasne jeseni, sunce je na zalazu, a i skupina silazi u udaljenu, neizvjesnu i maglovitu dubinu. Slikar, kao prorok, simbolično prikazuje sudbinu visokog feudalnog društva koje će u najvećem obilju i najljepšem trenutku morati sići s povijesne pozornice nakon [[Francuska revolucija|francuske građanske revolucije]] [[1789.]] |
|||
Watteau je slikao i [[Mitologija|mitološke]] kompozicije (''Parisov sud'') i neobične likove iz ''commedije dell'arte'' (''Talijanska komedija; [[Harlekin]]; Nonšalantni mladić''). |
|||
Njegove žanr-slike odaju [[anegdota]]lnost i dobro poznavanje holandskih majstora, a siromaštvo se na njima slikao obojeno zagonetnom i ljupkom melankolijom. |
|||
Njegov kozmopolitski ukus i senzibilitet pridonijeli su višeznačnoj složenosti Watteauova djela – bogatstvu aluzija, dvosmislenim značenjima, a često i nepronicljivosti i fantazmagoričnosti u kojima se odražavaju proturječja njegova vremena. |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
{{commonscat|Antoine Watteau}} |
|||
*[http://www.kfki.hu/~arthp/html/w/watteau/antoine/1/index.html Watteauove slike na Web Gallery of Art] |
|||
⚫ | |||
[[Kategorija:Francuski slikari]] |
|||
[[Kategorija:Rokoko slikari]] |
|||
⚫ | |||
{{Commonscat|Antoine Watteau}} |
{{Commonscat|Antoine Watteau}} |
||
Verzija na datum 31 juli 2012 u 12:27
Antoine Wateau | |
rokoko | |
---|---|
Slika Rosalbe Carriera iz 1721. | |
Rođenje | 10. listopada 1684. Valeciennes, Francuska |
Smrt | 18. kolovoza 1721. Noget-sur-Marne, Francuska |
Vrsta umjetnosti | crtež - slikarstvo |
Praksa | Pariz |
Utjecao | Jean-Baptiste Siméon Chardin, Francoise Boucher, itd. |
Utjecali | Flamanska umjetnost, Jacques Callot |
Poznata djela | Polazak na Kiteru Parisov sud Harlekin Dvorski bal |
Jean-Antoine Watteau ili Antoine Watteau (10. listopada 1684., Valeciennes – 18. kolovoza 1721., Noget-sur-Marne) je jedan od najistaknutijih predstavnika francuskog slikarstva 18. stoljeća i najvažniji prethodnik, ponekad nazivan i začetnikom, rokokoa.
Život i djelo
Watteau napušta "veličanstveno" slikarstvo kakvim se bave na dvoru Luja XIV. i nadahnuće radije traži u djelima velikih holandskih i flamanskih umjetnika iz 17. stoljeća i bakropisa Jacquesa Callota.
Toplim, senzualnim i bogatim koloritom, te osebujnim gracioznim stilom slikao je galantne prizore u idealiziranom krajoliku (Polazak na Kiteru, Zabava u prirodi, Poduka u ljubavi).
Polazak na Kiteru (1717.) je jedno od najpoznatijih i najtajanstvenijih slika 18. stoljeća; njome se u slikarstvo uvodi tema fêtes galantes koja će u rokokou odigrati jako važnu ulogu. Ovom temom se svijet promatra kao "kazalište prirode" u kojem pripadnici mondenih društvenih krugova uživaju u dokolici. Slika prikazuje veselo društvo u otmjenoj odjeći kako se padinom spušta do obale mora odakle polaze do hrama božice ljubavi – Afrodite na otoku Kiteri; izlet očito posvećen zabavi i ljubavi. Watteau je dočarao raskošne boje kasne jeseni, sunce je na zalazu, a i skupina silazi u udaljenu, neizvjesnu i maglovitu dubinu. Slikar, kao prorok, simbolično prikazuje sudbinu visokog feudalnog društva koje će u najvećem obilju i najljepšem trenutku morati sići s povijesne pozornice nakon francuske građanske revolucije 1789.
Watteau je slikao i mitološke kompozicije (Parisov sud) i neobične likove iz commedije dell'arte (Talijanska komedija; Harlekin; Nonšalantni mladić).
Njegove žanr-slike odaju anegdotalnost i dobro poznavanje holandskih majstora, a siromaštvo se na njima slikao obojeno zagonetnom i ljupkom melankolijom.
Njegov kozmopolitski ukus i senzibilitet pridonijeli su višeznačnoj složenosti Watteauova djela – bogatstvu aluzija, dvosmislenim značenjima, a često i nepronicljivosti i fantazmagoričnosti u kojima se odražavaju proturječja njegova vremena.