Ahmed ibn Tulun – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Nema sažetka izmjene
Red 9: Red 9:
Kada je Al-Mutamid 882. došao u sukob sa svojim bratom [[Al-Muwaffaq]]om, Ibn Tulun mu je ponudio utočište; savez se nije ostvario, jer je Al-Mutamid uhvaćen na putu u Siriji. Rat se, međutim, nastavio, te je Ibn Tulun prodro sve do samog sjevera Sirije, te je opsjeo [[Tarz]] pod kalifu vjernim [[Yazaman al-Khadim]]om. Za vrijeme opsade se razbolio i na povratku u Egipat umro. Naslijedio ga je sin Humaraveh, kome su nedostajale očeve sposobnosti.
Kada je Al-Mutamid 882. došao u sukob sa svojim bratom [[Al-Muwaffaq]]om, Ibn Tulun mu je ponudio utočište; savez se nije ostvario, jer je Al-Mutamid uhvaćen na putu u Siriji. Rat se, međutim, nastavio, te je Ibn Tulun prodro sve do samog sjevera Sirije, te je opsjeo [[Tarz]] pod kalifu vjernim [[Yazaman al-Khadim]]om. Za vrijeme opsade se razbolio i na povratku u Egipat umro. Naslijedio ga je sin Humaraveh, kome su nedostajale očeve sposobnosti.
== V. također ==
== Povezano ==
* [[Ibn Tulunova džamija]]
* [[Ibn Tulunova džamija]]

== Reference ==
{{reflist}}


== Literatura ==
== Literatura ==
* Balawī, ''Sīrat Ahmad ibn Ṭūlūn''
* Balawī, ''Sīrat Ahmad ibn Ṭūlūn''
* Zaki Hassan. "Ahmad b. Ṭūlūn" in ''Encyclopedia of Islam,'' 1st ed. Leiden: E.J. Brill, 1960. p. 278-9.
* Zaki Hassan. "Ahmad b. Ṭūlūn" in ''Encyclopedia of Islam,'' 1st ed. Leiden: E.J. Brill, 1960. p. 278-9.



{{Lifetime|835|884|Ahmad Ibn Tulun}}
{{Lifetime|835|884|Ahmad Ibn Tulun}}

[[Kategorija:Egipatsko plemstvo]]
[[Kategorija:Egipatsko plemstvo]]
[[Kategorija:Vizantijsko-arapski ratovi]]
[[Kategorija:Vizantijsko-arapski ratovi]]

Verzija na datum 23 april 2015 u 15:35

Ahmed ibn Tulun (arapski: أحمد بن طولون‎; Aḥmad b. Ṭūlūn; septembar 835 – mart 884) bio je turski mamelučki oficir u službi Abasidskog Kalifata, koji je od 868. do smrti u Egiptu, gdje je prvotno poslan kao abasidski guvener, vladao kao de facto nezavisni vladar, te tako osnovao kratkotrajnu dinastiju Tulunida.

Rodio se u Bagdadu kao sin Tuluna, turskog roba koga je oko 815/16. godine guverner Buhare poslao na dvor abadiskog kalifa Al-Mamuna. U to vrijeme su abasidski kalifi stekli običaj regrutirati turske robove u svoju vojsku, pa se njoj priključio i Ahmed, napredovavši s vremenom do mjesta komandanta kalifove garde. Oko godine 850. se preselio u Samaru gdje je studirao teologiju, a godine 855. je od kalifa al-Mutavakila imenovan za komandanta specijalnih snaga. S njima se istakao u borbama s Bizantom te stekao naklonost kalifa Al-Musta'ina. Kada se 863. vratio u Bagdad, kalif mu je na poklon dao konkubinu Meyyaz s kojom će imati sina Humaravajha.

Godine 868. je kalif Al-Mutazz njegovog poočima Bayik Beya imenovao guvernera Egipta. On je pak svog posinka pozvao da mu služi kao regent/pomoćnik; Ahmed je pak odmah preuzeo sve guvernerske ovlasti. Na samom početku je ustanovio kako je grad Fustat, dodatadašnje administrativno središte arapskog Egipta, premalo; stoga je sagradio novi grad Al-Qatta'i, danas poznat po velebnoj džamiji koja je po njemu dobila ime. Regentski položaj je sačuvao i pod Baryukovim sinom Yarjukh al-Turkijem, koji mu je postao tast.

Ibn Tulunovu vladavinu nad Egiptom je ugrozila odluka kalifa Al-Mu'tamida da 871. imenuje svog sina Al-Mu'tamida za novog guvernera. Ibn Tulun je, pak, godine 874. iskoristio pobunu Zanj robova u južnom Iraku, kako bi se proglasio nezavisnim od kalifa. Godine 877. je kalif na Egipat poslao vojsku pod Musa ibn Bughom, ali ju je Ibn Tulun uspio poraziti te krenuti u protuofanzivu na Siriju. Od nje je odustao tek zbog pobune u Egiptu.

Kada je Al-Mutamid 882. došao u sukob sa svojim bratom Al-Muwaffaqom, Ibn Tulun mu je ponudio utočište; savez se nije ostvario, jer je Al-Mutamid uhvaćen na putu u Siriji. Rat se, međutim, nastavio, te je Ibn Tulun prodro sve do samog sjevera Sirije, te je opsjeo Tarz pod kalifu vjernim Yazaman al-Khadimom. Za vrijeme opsade se razbolio i na povratku u Egipat umro. Naslijedio ga je sin Humaraveh, kome su nedostajale očeve sposobnosti.

Povezano

Literatura

  • Balawī, Sīrat Ahmad ibn Ṭūlūn
  • Zaki Hassan. "Ahmad b. Ṭūlūn" in Encyclopedia of Islam, 1st ed. Leiden: E.J. Brill, 1960. p. 278-9.