Antun Barac – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m datum rođenja
Autobot (razgovor | doprinos)
m popunjavanje kutijice
Red 6: Red 6:
| ime_po_rođenju =
| ime_po_rođenju =
| datum_rođenja = <!-- {{Birth date and age|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
| datum_rođenja = <!-- {{Birth date and age|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
| mjesto_rođenja =
| mjesto_rođenja = Kamenjak
| datum_smrti = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
| datum_smrti = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
| mjesto_smrti =
| mjesto_smrti = [[Zagreb]]
| prebivalište =
| prebivalište =
| državljanstvo =
| državljanstvo =

Verzija na datum 26 juni 2012 u 06:48

Antun Barac
Spomenik Antunu Barcu u Crikvenici
RođenjeKamenjak
SmrtZagreb

Antun Barac (Kamenjak, 22. 8. 1894. — Zagreb, 1. 11. 1955.) bio je hrvatski povjesničar.

Životopis

Raspon njegovog znanstvenog zanimanja vrlo je širok i kreće se od kritičko – esejističkih napisa o manje važnim piscima, preko monografija o vrhunskim hrvatskim stvaraocima poput Nazora, Šenoe, Vidrića ili Mažuranića do velikih sinteza o hrvatskoj književnoj kritici 19. stoljeća ili započete povijesti hrvatske književnosti od hrvatskog narodnog preporoda do stvaranja bivše Jugoslavije. Dva su temeljna njegova polazišta u vrjednovanju književnosti. Ona mora biti izraz čovjeka u njegovom totalitetu, kao individualnog i društvenog bića, te duboko zahvatiti u osnovna pitanja života. Druga mu je teza da se velika umjetnost rađa samo iz velike boli. Dakako, najvažniji je vrijednosni kriterij koliko je pisac za svoj doživljaj našao adekvatni izraz. U svoja proučavanja unio je i specifični nacionalni kriterij, držeći da svaka mala književnost u većoj mjeri odražava društveni život svoga naroda nego velika. Otuda i poznata njegova krilatica o veličini malenih.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Antuna Barca uhapsile su vlasti NDH i internirale u logoru Stara Gradiška, od listopada 1941. do svibnja 1942. godine. O tome piše u svojoj knjizi "Bijeg od knjige", koja je objavljena posthumno, 1965. u izdanju kuće Naprijed. Razdoblje zatočenja opisao je uglavnom trijezno i realno, za razliku od pretjerivanja i izmišljotina kojima obiluje "Konclogor na Savi", Barčeva suzatvorenika Ilije Jakovljevića.