Solunski edikt – razlika između verzija
m r2.7.1) (robot Dodaje: no:Ediktet i Thessaloniki |
m r2.7.2) (robot Dodaje: fy:Edikt fan Tessaloniky |
||
Red 17: | Red 17: | ||
[[es:Edicto de Tesalónica]] |
[[es:Edicto de Tesalónica]] |
||
[[fr:Édit de Thessalonique]] |
[[fr:Édit de Thessalonique]] |
||
[[fy:Edikt fan Tessaloniky]] |
|||
[[gl:Edicto de Tesalónica]] |
[[gl:Edicto de Tesalónica]] |
||
[[it:Editto di Tessalonica]] |
[[it:Editto di Tessalonica]] |
Verzija na datum 10 juni 2012 u 20:00
Solunski edikt, poznat i kao Cunctos populos, odnosno Edikt tri cara je naziv za edikt koga je 27.2. 380. izdao rimski car Teodozije I zajedno sa svoja dva su-vladara Gracijanom i Valentijanom II, objavio kako bi svi njegovi podanici trebali slijediti vjerski nauk biskupa Rima i Aleksandrije. Time je de facto trinitarijanski, odnosno nikejski oblik kršćanstva postao de facto službena religija Rimskog Carstva, odnosno stvoreni politički uvjeti da se okonča višedecenijski arijanski spor kome je pogodovala sklonost dotadašnjih careva arijanstvu.
Sljedeće godine je održan Prvi carigradski sabor na kome je potvrđeno nikejsko vjerovanje, a Teodozije je sljedećih godina izdavao niz edikata u kojima je nalagao spaljivanje arijanskih i drugih heretičkih knjiga, odnosno protjerivanje arijanaca i konfiskaciju njihove imovine.
Reference
- Boyd, William Kenneth (1905). The ecclesiastical edicts of the Theodosian code, Columbia University Press
- Ferguson, Everett; McHugh, Michael P.; Norris, Frederick W. (1999). Encyclopedia of early Christianity, Taylor & Francis ISBN 0-8153-3319-6
- Williams, Stephen; Friell, Gerard (1994). Theodosius: The Empire at Bay, B.T. Batsford Ltd. ISBN 0-300-06173-0