Italija – razlika između verzija
Red 140: | Red 140: | ||
''Glavni članak: [[Regije Italije]]'' |
''Glavni članak: [[Regije Italije]]'' |
||
<div style="float:right"> |
<div style="float:right"> |
||
[[Datoteka:Karta Italije.png|Karta Italije]] |
[[Datoteka:Karta Italije.png|thumb|300px|Karta Italije]]'' |
||
</div> |
</div> |
||
Italija ima 20 regija (''regioni'', jednina ''regione''), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (*): |
Italija ima 20 regija (''regioni'', jednina ''regione''), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (*): |
Verzija na datum 12 april 2015 u 18:43
Italijanska Republika |
||||||
---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
Položaj Italija (dark green) – on the European continent (light green & dark grey) |
||||||
Glavni grad | Rim | |||||
Najveći grad | glavni grad | |||||
Službeni jezici | italijanskia | |||||
Religija | rimokatoiličanstvo | |||||
Demonim | Italijani | |||||
Vlada | ||||||
- | predsjednik | Sergio Mattarella | ||||
- | premijer | Matteo Renzi | ||||
- | Gornji dom | Senat | ||||
- | Donji dom | Komora zastupnika | ||||
osnivanje | ||||||
- | ujedinjenje | 17. mart 1861 | ||||
- | osnivanje EEZ (današnja Evropska unija) | 1. januar 1958 | ||||
Površina | ||||||
- | Ukupno | 301,338 km2 (72..) | ||||
Stanovništvo | ||||||
- | Procjena za 2013 | 60,782.668[1] (23..) | ||||
- | Popis iz 2011 | 59,433.744[2] (23..) | ||||
- | Gustoća | 201.7/km2 (63..) | ||||
BDP (PPP) | procjena za 2014 | |||||
- | Ukupno | $2.066 trillion[3] (12..) | ||||
- | Per capita | 34.455 $[3] (31..) | ||||
BDP (nominalni) | procjena za 2014 | |||||
- | Ukupno | 2.13 bil. $[3] (8..) | ||||
- | Per capita | 35.512 $[3] (27..) | ||||
Gini (2011) | 31.9[4] srednji |
|||||
HDI | ▬ 0.872[5] jako visok • 26.. |
|||||
Valuta | Euro (€)b (EUR) | |||||
Vremenska zona | CET (UTC+1) | |||||
- | Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) | ||||
Pozivni broj | 39c | |||||
Web domena | .itd | |||||
a. | Francuski je također službeni jezik u dolini Aoste; slovenski je također službeni u provinciji Trieste i provinciji Gorizia; njemački i ladinski su također službeni u Južnom Tirolu. | |||||
b. | Prije 2002. italijanska lira. Euro se koristi u Campione d'Italia, ali je službena valuta švicarski franak.[6] | |||||
c. | Da bi se nazvao Campione d'Italia, potrebno je koristiti švicarski pozivni broj +41. | |||||
d. | Domena .eu se također koristi, odnosno dijeli sa drugim državama članicama Evropske unije. |
Republika Italija je država na jugu Europe. Sastoji se od poluotoka i dva velika otoka na Sredozemnom moru, Sicilije i Sardinije. Jedinu kopnenu granicu ima na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom. Neovisne države San Marino i Vatikan nalaze se unutar teritorija Italije.
Povijest
Glavni članak: Povijest Italije
Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Lazio, Toskana, Umbria i Basilicata. U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etruščani. Rim je postao centar Rimskog Carstva, koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.
Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse, koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu. Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni datum ujedinjenja Italije.
Prvi svetski rat i posledice
Iako je bila jedna od Centralnih sila, Italija je uvučena u Prvi svetski rat obećanjem Saveznika o značajnim teritorijalnim proširenjima, koja uključuje Notranjsku, bivše Austrijsko primorje, Dalmaciju, kao i delove Osmanskog carstva, po tajnim odredbama Londonskog ugovora.
Rat je u početku bio katastrofa za Italiju. Italija je stalno napadala Austrougarsku, ali je imala malo uspeha i trpela je velike gubitke, a u nemačko-austrougarskoj kontraofanzivi bila je odbačena na zapad. Italijani su poovo napali oktobra 1918. Austrougarska vojska se raspala, a Italijani su ušli duboko u austrijsku teritoriju. Borbe su se okončale 3. novembra. Tokom rata poginulo je više od 650.000 vojnika i javni dug je porastao. Nekoliko hiljada Italijana je ostalo u granicama novoosnovane Kraljevine SHS, a oko pola miliona Južnih Slovena[7], uglavnom Slovenaca i Hrvata, i oko 200.000 Nemaca u Tirolu su postali deo Kraljevine Italije. Po odredbama mirovnih sporazuma iz Sen-Žermena, Rapala i Rima, Italija je dobila deo većinu obećanih teritorija, uključujući bivšu ugarsku luku Rijeku, ali ne i Dalmaciju (osim Zadra), zbog čega su italijanski nacionalisti opisivali pobedu „osakaćenom“.
Fašistički režim
Socijalistička aagitovanja koja su usledila nakon razarajućeg Velikog rata, inspirisana Ruskom revolucijom, dovele su do nereda i anarhije širom Italije. Liberalska buržoazijka, plašeći se revolucije sovjetskog tipa, počela je da podržava malu Nacionalnu fašističku stranku, na čije čelu je bio Benito Musolini. U oktobru 1922. crnokošuljaši su pokušači da izvedu državni udar. Sam državni udar je bio neuspeh, ali je u poslednjem trenutku kralje Vitorio Emanuel III odbio da uvede vanredno stanje i imenovao je Musolinija za premijera Italije. Tokom narednih nekoliko godina, Musolini je zabranio sve političke partije i ograničio lične slobode, time stvorivši totalitarnu diktaturu, koja je privukla međunarodnu pažnju i posčužila kao inspiracija drugim državama u Evropi i svetu, među kojima su nacistička Nemačka i Frankova Španija.
Musolini je 1935. napao Etiopiju, što je dovelo međunarodne izolacije Italije i povlačenja Italije iz Društva naroda. Italija se stoga udružila sa nacističkom Nemačkom i Japanskim carstvom i snažno podržavala Fransiska Franka u Španskom građanskom ratu. Italija je 1939. anektirala Albaniju, de fakto italijanski višedecenijski protektorat. Italija je stupila u Drugi svetski rat 10. juna 1940. Nakon početnih uspeha u Britanskom Somalilendu i Egiptu, Italijani su pretrpeli teške poraze u Grčkoj, Sovjetskom Savezu i severnoj Africi.
Zatim su zapadni Saveznici izvršili invaziju na Siciliju u julu 1943. što je dovelo do sloma fašističkog režima i Musolinijevog pada 25. jula 1943. Italija se predala 8. septembra 1943. Nemci su za kratko vreme uspeli da preuzmu kontrolu nad severnom i centralnom Italijom. Nemci su na severu osnovali marionetsku Italijansku socijalnu republiku sa Musolinijem na čelu. Period posle primirja je obeležio uspon masovnog antifašističkog pokreta otpora. Zemlja je ostala bojište do kraja rata, pošto su saveznici sporo napredovali sa juga. Borbe su se okončali 29. aprila 1945. kada su se predale nemačke snage u Italiji. Skoro pola miliona Italijana (uključujući civile) je umrlo u ratu,[8] a italijanska privreda je bila uništena; dohodak po stanovniku je 1944. bio najniži od početka 20. veka.[9] Nakon Pariska mirovna konferencijaPariske mirovne konferencija 1947. Italija je predala Jugoslaviji skoro sve istočne teritorije dobijene posle Prvog svetskog rata, Francuskoj Brigu i Tendu i izgubila sve kolonije osim Somalije.
Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju. Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske Unije.
Politika
Glavni članak: Politika Italije Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu), koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).
Predsjednik republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik). Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.
Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sustav. Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno. Zastupnički dom ima 630 zastupnika. Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama. Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka. Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.
Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima. Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.
Regije
Glavni članak: Regije Italije
Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (*):
- Abruzzo
- Basilicata
- Calabria
- Campania
- Emilia-Romagna
- Friuli-Venezia Giulia*
- Lazio
- Liguria
- Lombardia
- Marche
- Molise
- Piemonte
- Puglia
- Sardinija (Sardegna)*
- Sicilija (Sicilia)*
- Toskana (Toscana)
- Trentino-Južni Tirol*
- Umbria
- Valle d'Aosta*
- Veneto
Regije se dalje dijele na pokrajine.
Geografija
Glavni članak: Zemljopis Italije Najveći dio Italije je velik poluotok u Sredozemnom moru, gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora, a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.
Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa, koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka, koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita. Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.
Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4,810 m. Italija ima dva slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja i aktivnu Etnu na Siciliji.
Položaj
Italija se nalazi u južnoj Evropi, između 35° i 47° severne geografske širine i 6° i 19° istočne geografske dužine. Italija obuhvata Apeninsko poluostrvo, tri velika ostrva na Sredozemnom moru: Siciliju, Sardiniju i Elbu, kao i nekoliko manjih. Jedinu kopnenu granicu ima na severu, na Alpima, gde se graniči sa Francuskom, Švajcarskom, Austrijom i Slovenijom. Kopnenu granicu grubo određuje alpska vododelnica, koja okružuje Padsku i Venecijsku niziju. Nezavisne države San Marino i Vatikan su enklave unutar teritorije Italije, dok je Kampione d’Italija italijanska esklava u Švajcarskoj. Oblik zemlje podseća na čizmu, a Sicilija asocira na trougao. Izlazi na pet mora: Jonsko, Jadransko, Ligursko, Tirensko i Sredozemno more.
Ukupna površina države iznosi 301.230 km², od čega je 294.020 km² kopno, a 7.210 km² je voda.
Geologija i reljef
Kroz celo poluostrvo prostiru se Apenini, a na severu jedan deo Alpa pripada Italiji. Najviši vrh Italije je Mon Blan de Kurmajor visine 4.748 m. Duž zapadne italijanske obale protežu se sa severa u pravcu juga sledeće rivijere: Italijanska rivijera u Liguriji, Etrurska rivijera u Toskani i Napuljska rivijera u Kampanji. Istočna obala je od Trsta na severu do Galjana na jugu (može se i reći do Otranskih vrata).
Država se nalazi na granici Evroazijske i Afričke ploče, što doprinosi značajnoj seizmičkoj i vulkanskoj aktivnosti. U Italiji se nalazi 14 vulkana, od kojih su četiri aktivna: Etna na Siciliji, Stromboli, Vulkano i Vezuv. Vezuv je jedini aktivni vulkan u kontinentalnoj Evropi i poznat je zbog svoje erupcije koja je uništila Pompeju i Herkulaneum. Nekoliko ostrva i brda je stvoreno vulkanskom aktivnošću, a severozapadno od Napulja se nalazi prilično aktivna kaldera Kampi Flegreji.
Vode
Reke Italije otiču u Jadransko, Jonsko, Sredozemno, Tirensko, Ligursko, Crno i Severno more. Najduže reke su Po, Adiđe, Tibar, Ada, Oljo, Tanaro, Tičino i Arno. Po, sa 652 km je najduža italijanska reka, teče na od Alpa na zapadnoj granici sa Francuskoj i uliva se u Jadransko more. U najveća italijanska jezera ubrajaju se Garda (367,94 km²), Mađore (212.51 km², na granici sa Švajcarskom) i Komo (145,9 km²) u severnoj Italiji i Trazimensko jezero (124,29 km²) i Bolsena (113,55 km²) u srednjoj Italiji.
Klima
Klima Italije drastično varira od stereotipne mediteranske klime u zavisnosti od lokacije. Primorskim delovima Ligurije i većim delom Apeninskog poluostrva južno od Firence vlada klasična mediteranska klima. Veći deo severnih unutrašnjih oblasti Italije, oko Torina, Milana i Bolonje ima kontinentalnu klimu, koja se često po Kepenovoj klasifikaciji klimata klasifikuje i kao vlažna suptropska klima. Primorski delovi poluostrva mogu imati drastično drugačiju klimu od planina i dolina u unutrašnjosti, posebno tokom zimskih meseci, kada na planinskim delovima vladaju hladnoće i sneg. Primorski regioni imaju blage zime i topla i obično suva leta, mada i doline u unutrašnjosti mogu biti prilično tople leti.
Gospodarstvo
Glavni članak: Gospodarstvo Italije
Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke, i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).
Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba. Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe, snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.
Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partenrima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme, kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loših odnosa sa sindikatima.
Stanovništvo
Glavni članak: Stanovništvo Italije
Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika. Peta je u Europi po gustoći stanovništva (198 stanovnika po četvornom kilometru). Nema velike manjine, a najveća je njemačka manjina u Južnom Tirolu (1991: 287,503 Nijemaca i 116,914 Talijana), te slovenska manjina oko Trsta.
Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su francuska manjina u regiji Valle d'Aosta; sardski na Sardiniji); ladin u Dolomitima; furlanski u regiji Friuli-Venezia Giulia, što su sve romanski jezici. Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su hrvatski u tri sela u regiji Molise; okcitanski u južnim dolinama Piemontea; katalonski u gradu Alghero na Sardiniji; albanski u selima regije Calabria i na Siciliji; stari grčki dijalekti u selima regije Calabria.
Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice, kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.
Kultura
Glavni članak: Kultura Italije
Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu, a poznata je i po dobroj hrani (pizza, špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.
Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća. Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio, Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo, arhitekti Bernini i Palladio, skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filmski redatelji Antonioni i Fellini, filozof Giordano Bruno. Ne zaboravimo i Casanovu.
Od modernih pjevača poznat je Eros Ramazzotti.
Državni praznici (neradni dani)
datum | srpskohrvatski naziv | lokalni naziv | napomene |
---|---|---|---|
1. siječnja | Nova godina | Capodanno | |
6. siječnja | Sveta tri kralja | Epifania | |
dan nakon Uskrsa | Uskrsni ponedjeljak | Lunedi di Pasqua | |
25. travnja | Dan oslobođenja | Liberazione | od 1945. |
1. svibnja | Praznik rada | Festa del Lavoro | |
2. lipnja | Praznik Republike | Festa della Repubblica | od 1946. |
15. kolovoza | Velika Gospa | Assunzione | |
1. studenog | Svi sveti | Tutti i Santi | |
8. prosinca | Bezgrešno začeće | Immacolata | |
25. prosinca | Božić | Natale | |
26. prosinca | Sveti Stjepan | Santo Stefano | |
31. prosinca | Silvestrovo | San Silvestro |
Reference
- ↑ „National demographic balance, year 2013”. ISTAT. Pristupljeno 18. VI 2014.
- ↑ „Census 2011 - final results”. ISTAT. Pristupljeno 19. XII 2012.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Italy”. International Monetary Fund. Pristupljeno 1. XI 2014.
- ↑ „Gini coefficient of equivalised disposable income (source: SILC)”. Eurostat Data Explorer. Pristupljeno 13. VIII 2013.
- ↑ „2014 Human Development Report Summary”. United Nations Development Programme. 2014. str. 21–25. Pristupljeno 27. VII 2014.
- ↑ „Comune di Campione d'Italia”. Comune.campione-d-italia.co.it. 14 July 2010. Pristupljeno 30. X 2010.
- ↑ Hehn 2005: str. 45
- ↑ „Italy – Britannica Online Encyclopedia”. Britannica.com. Pristupljeno 2 August 2010.
- ↑ Lyttelton 2002: str. 13
Literatura
- Mussi, Margherita (2001). Earliest Italy: An Overview of the Italian Paleolithic and Mesolithic. Springer. ISBN 978-0-306-46463-8.
- Cerchiai, Luca; Janelli, Lorena; Longo, Fausto (2004). The Greek Cities of Magna Graecia and Sicily. Oxford University Press, Incorporated. ISBN 978-0-89236-751-1.
- Woodhead, Arthur Geoffrey (1962). The Greeks: in the West. Frederick A. Praeger Publishers.
- Hehn, Paul N. (2005). A Low, Dishonest Decade: The Great Powers, Eastern Europe and the Economic Origins of World War II. Continuum. ISBN 978-0-8264-1761-9.
- Mortara, G (1925). La Salute pubblica in Italia durante e dopo la Guerra. New Haven: Yale University Press.