Porcelan – razlika između verzija
m r2.7.2+) (robot Dodaje: my:ကြွေထည်ပစ္စည်း |
m Robot: Adding vi:Sứ |
||
Red 86: | Red 86: | ||
[[tr:Porselen]] |
[[tr:Porselen]] |
||
[[uk:Порцеляна]] |
[[uk:Порцеляна]] |
||
[[vi:Sứ]] |
|||
[[zh:瓷器]] |
[[zh:瓷器]] |
||
[[zh-min-nan:Iù-hûi-á]] |
[[zh-min-nan:Iù-hûi-á]] |
Verzija na datum 16 maj 2012 u 16:24
Porcelan ili porculan (talijanski[1]) je najfinija vrsta keramike dobivena pečenjem na visokoj temperaturi (od 1250 do 1350 °C) mješavine kaolina, kvarca i vapnenca. Na ovaj način nastaje staklasta polu-prozirna keramika koja je mnogo čvršća no što izgleda i ne prenosi električnu energiju, te može poslužiti i kao izolator.
Prema temperaturi na kojoj se peče postoji meki (Meisen), tvrdi (iz istočne Azije) i koštani porculan (s dodatkom koštanog pepela) koji se proizvodi pretežito u Engleskoj.
Povijest
Proizvodnja porculana razvila se u Kini za dinastije T'ang (618.-906.), ali pravi porculan se javlja za dinastije Sung. U Europi je poznat od 11. stoljeća preko Puta svile.
Prvi europski pokušaji proizvodnje porculana javljaju se u 16. stoljeću u Firenci (tzv. Medici porculan). God. 1709. ljekarnik (i alkemičar) Johann Friedrich Böttger iz Dresdena usavršio je način proizvodnje porculana, a 1710. osnovana je prva manufaktura u Meissenu.[2]
Ukrasni predmeti od porculana, osobito sitna plastika, u modi su od rokokoa[3]. Značajne manufakture porculana bile su u Beču, Nymphenbergu (kraj Münchena), Sèvresu (kraj Pariza), Worchesteru, Deciji (kod Firence) i Capodimenteu (kod Napulja). U ovim manufakturama se na kvalitetniji porculan ispod cakline utiskuje ili ispisuje oznaka proizvođača (pečat, slovo i simbol), signatura umjetnika, katkada i godina izrade, oznaka kalupa i sl.
Od 20. stoljeća se od porculana izrađuju predmeti za elektrotehniku i kemijske laboratorije.
Izvori
- Opća i nacionalna enciklopedija br. 16., Večernji list d. d., Zagreb 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
- Marilyn Stokstad, Art History (Wolume Two), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529
Bilješke
- ↑ Marco Polo je dao ime ovoj vrsti keramike jer ga je njegova sjajna čistoća i glatka bjelina podsjećala na unutrašnjost školjke, porcelanna na talijanskom.
- ↑ Saski knez August Jaki je pokušao sačuvati tajnu porculana kako bi imao monopol u Europi, no tajna je ubrzo procurila i manufakture porculana su nikle po cijeloj Europi.
- ↑ Europski su proizvođači najprije imitirali kineske vaze i oblike da bi tek kasnije pravili originalne dizajne.
Poveznice
Vanjske poveznice
- Porculan Studio keramike
- Europski porculan Muzej Marton
- Kako se pravi porculan