Isa Boljetinac – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
sređeno
prošireno
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Kosovo warrior Isa Boletini, June 1914.jpg|thumb|Isa Boletinac 1914.]]
[[Datoteka:Kosovo warrior Isa Boletini, June 1914.jpg|thumb|Isa Boletinac 1914.]]
'''Isa Boletinac''' (alb. ''Isa Boletini'', pravo ime '''Isa Šalja'''; rođen [[23. januar]]a [[1864]]. u [[Boljetin]]u, u blizini [[Mitrovica|Mitrovice]] - umro 23. januara [[1916]]. u [[Podgorica|Podgorici]]) bio je [[Albanci|albanski]] [[Borba za nezavisnost Albanije|borac za nezavisnost]] i vodeća ličnost [[gerila|gerilskog]] otpora protiv [[Turska|Turske]], [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Među Albancima je poznat kao ''[[Heroj Kosova]]''.<ref>[http://kosova.wikia.com/wiki/Isa_Boletini Isa Boletini]</ref> Neki srpski izvori ga pominju kao razbojnika.<ref>Politika, tekst objavljen 25. jula 1910. godine a ponovo objavljeno 25. jula 2010. godine u rubrici listajući politiku</ref>
'''Isa Boletinac''' (alb. ''Isa Boletini'', pravo ime '''Isa Šalja'''; rođen [[23. januar]]a [[1864]]. u [[Boljetin]]u, u blizini [[Mitrovica|Mitrovice]] - umro 23. januara [[1916]]. u [[Podgorica|Podgorici]]) bio je [[Albanci|albanski]] [[Borba za nezavisnost Albanije|borac za nezavisnost]] i vodeća ličnost [[gerila|gerilskog]] otpora protiv [[Turska|Turske]], [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Među [[Albanci]]ma je poznat kao ''[[Heroj Kosova]]''.<ref>[http://kosova.wikia.com/wiki/Isa_Boletini Isa Boletini]</ref> Neki srpski izvori ga pominju kao razbojnika.<ref>Politika, tekst objavljen 25. jula 1910. godine a ponovo objavljeno 25. jula 2010. godine u rubrici listajući politiku</ref>


Godine [[1878]]. pridružio se [[Prizrenska liga|Prizrenskoj ligi]] sa samo 14 godina. Učestvovao je u bici kod Slivova aprila [[1881]]. protiv otomanskog ekspedicionog korpusa za likvidaciju Lige. Zbog sukoba sa Portom Isa Boletini je [[1902]]. deportovan u [[Istanbul]], gde je ostao do [[1906]]. godine. Od [[1910]] sprovodi gerilske operacije protiv Turaka. Isa Boljetini je jedno
Godine [[1878]]. pridružio se [[Prizrenska liga|Prizrenskoj ligi]] sa samo 14 godina. Učestvovao je u bici kod Slivova aprila [[1881]]. protiv otomanskog ekspedicionog korpusa za likvidaciju Lige. Zbog sukoba sa Portom Isa Boletini je [[1902]]. deportovan u [[Istanbul]], gde je ostao do [[1906]]. godine. Od [[1910]] sprovodi gerilske operacije protiv Turaka. Isa Boljetini je jedno
vreme bio počasni gost na dvoru [[Nikola I. Petrović Njegoš|kralja Nikole]] na Cetinju, te je sa njim crnogorski kralj pravio planove o zajedničkom ustanku Malisora u severnoj Albaniji i Albanaca na Kosovu u proleće [[1911]]. godine.<ref>[http://scindeks-clanci.nb.rs/data/pdf/0353-9008/2010/0353-90081028277S.pdf Срђан СЛОВИЋ: Косово и Метохија од 1900. године до почетка Првог светског рата, strana 281]</ref>
vreme bio počasni gost na dvoru [[Nikola I. Petrović Njegoš|kralja Nikole]] na Cetinju, te je sa njim crnogorski kralj pravio planove o zajedničkom ustanku Malisora u severnoj Albaniji i Albanaca na Kosovu u proleće [[1911]]. godine.<ref>[http://scindeks-clanci.nb.rs/data/pdf/0353-9008/2010/0353-90081028277S.pdf Срђан СЛОВИЋ: Косово и Метохија од 1900. године до почетка Првог светског рата, strana 281]</ref>


Kada su oktobra [[1912]]. srpska i crnogorska vojska napale otomansku državu prodirući na Kosovo i Metohiju, Albanci su se protivili zauzimanju njihovih naselja i organizovali su dobrovoljačke jedinice koje su pružale jak otpor.<ref name="Danas">[http://www.danas.rs/dodaci/vikend/otpor_okupaciji_i_modernizaciji.26.html?news_id=105029 Otpor okupaciji i modernizaciji]</ref> Kod [[Podujevo|Podujeva]] se petnaest hiljada dobrovoljaca pod komandom Ise Boljetinca suprotstavilo Trećoj srpskoj armiji koja je nastupala prema [[Prizren]]u.<ref name="SCG i Kosovo">[http://www.rastko.rs/cms/files/books/474e828f5a0ad СРБИЈА, ЦРНА ГОРА И КОСОВО – ПРЕГЛЕД 1878-1914]</ref> Posle pobede nad Albancima, Srbija je ušla u Prizren, a u toku oktobra i novembra 1912. zaposela gotovo čitav [[Kosovski vilajet]] i [[Srpska okupacija Albanije|najveći deo današnje Albanije]].<ref name="SCG i Kosovo"/>
Godine [[1912]]. bio je jedan od albanskih predstavnika sa Kosova koji nisu stigli na vreme na Skupštinu u [[Valona|Valoni]], na kojoj je proglašena albanska nezavisnost, ali je ipak kasnije bio njen član i praktično sa svojim kačacima činio zametak [[Vojna istorija Albanije 1912–1920|oružanih snaga]] moderne Albanske države. Zajedno sa [[Ismail Kemali|Ismailom Kemalijem]] prisustvovao je konferenciji u [[London]]u [[1913]], koja je potvrdila albansku nezavisnost. Isa je ostao u Albaniji dok princ [[Vilhelm od Vida]] nije napustio zemlju, nakon čega se vratio na [[Kosovo]].

Decembra [[1912]]. Isa Boletini je bio jedan od albanskih predstavnika sa Kosova koji nisu stigli na vreme na Skupštinu u [[Valona|Valoni]], na kojoj je [[Proglašenje nezavisnosti Albanije|proglašena albanska nezavisnost]], ali je ipak kasnije bio njen član i praktično sa svojim kačacima činio zametak [[Vojna istorija Albanije 1912–1920|oružanih snaga]] moderne Albanske države. Zajedno sa [[Ismail Kemali|Ismailom Kemalijem]] prisustvovao je [[Londonska konferencija 1912-1913|konferenciji]] u [[London]]u [[1913]], koja je potvrdila albansku nezavisnost. Isa je ostao u Albaniji dok princ [[Vilhelm od Vida]] nije napustio zemlju, nakon čega se vratio na [[Kosovo]].


Tokom [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog]] rata Boljetinac je predvodio albanski gerilski pokret ([[kačaci]]) u borbi protiv vojski Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore a zatim i vojski Austrougarske i Bugarske.<ref>Robert Elsie, Historical dictionary of Kosova, Azem Galica</ref> U januaru [[1916]]. godine su ga, zajedno sa sinovima, ubile crnogorske vlasti u [[Podgorica|Podgorici]].<ref>Enciklopedija Jugoslavije JLZ Zagreb 1982. tom 2 str 54.</ref>
Tokom [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog]] rata Boljetinac je predvodio albanski gerilski pokret ([[kačaci]]) u borbi protiv vojski Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore a zatim i vojski Austrougarske i Bugarske.<ref>Robert Elsie, Historical dictionary of Kosova, Azem Galica</ref> U januaru [[1916]]. godine su ga, zajedno sa sinovima, ubile crnogorske vlasti u [[Podgorica|Podgorici]].<ref>Enciklopedija Jugoslavije JLZ Zagreb 1982. tom 2 str 54.</ref>

Verzija na datum 29 mart 2012 u 13:23

Isa Boletinac 1914.

Isa Boletinac (alb. Isa Boletini, pravo ime Isa Šalja; rođen 23. januara 1864. u Boljetinu, u blizini Mitrovice - umro 23. januara 1916. u Podgorici) bio je albanski borac za nezavisnost i vodeća ličnost gerilskog otpora protiv Turske, Srbije i Crne Gore. Među Albancima je poznat kao Heroj Kosova.[1] Neki srpski izvori ga pominju kao razbojnika.[2]

Godine 1878. pridružio se Prizrenskoj ligi sa samo 14 godina. Učestvovao je u bici kod Slivova aprila 1881. protiv otomanskog ekspedicionog korpusa za likvidaciju Lige. Zbog sukoba sa Portom Isa Boletini je 1902. deportovan u Istanbul, gde je ostao do 1906. godine. Od 1910 sprovodi gerilske operacije protiv Turaka. Isa Boljetini je jedno vreme bio počasni gost na dvoru kralja Nikole na Cetinju, te je sa njim crnogorski kralj pravio planove o zajedničkom ustanku Malisora u severnoj Albaniji i Albanaca na Kosovu u proleće 1911. godine.[3]

Kada su oktobra 1912. srpska i crnogorska vojska napale otomansku državu prodirući na Kosovo i Metohiju, Albanci su se protivili zauzimanju njihovih naselja i organizovali su dobrovoljačke jedinice koje su pružale jak otpor.[4] Kod Podujeva se petnaest hiljada dobrovoljaca pod komandom Ise Boljetinca suprotstavilo Trećoj srpskoj armiji koja je nastupala prema Prizrenu.[5] Posle pobede nad Albancima, Srbija je ušla u Prizren, a u toku oktobra i novembra 1912. zaposela gotovo čitav Kosovski vilajet i najveći deo današnje Albanije.[5]

Decembra 1912. Isa Boletini je bio jedan od albanskih predstavnika sa Kosova koji nisu stigli na vreme na Skupštinu u Valoni, na kojoj je proglašena albanska nezavisnost, ali je ipak kasnije bio njen član i praktično sa svojim kačacima činio zametak oružanih snaga moderne Albanske države. Zajedno sa Ismailom Kemalijem prisustvovao je konferenciji u Londonu 1913, koja je potvrdila albansku nezavisnost. Isa je ostao u Albaniji dok princ Vilhelm od Vida nije napustio zemlju, nakon čega se vratio na Kosovo.

Tokom Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata Boljetinac je predvodio albanski gerilski pokret (kačaci) u borbi protiv vojski Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore a zatim i vojski Austrougarske i Bugarske.[6] U januaru 1916. godine su ga, zajedno sa sinovima, ubile crnogorske vlasti u Podgorici.[7]

Godine 2004 Ibrahim Rugova dodelio mu je orden Heroja Kosova. Osnovna Škola u Orahovcu nosi njegovo ime a u njegovom rodnom mestu postoji "Memorijalni kompleks Isa Boljetinac".

Izvori

  1. Isa Boletini
  2. Politika, tekst objavljen 25. jula 1910. godine a ponovo objavljeno 25. jula 2010. godine u rubrici listajući politiku
  3. Срђан СЛОВИЋ: Косово и Метохија од 1900. године до почетка Првог светског рата, strana 281
  4. Otpor okupaciji i modernizaciji
  5. 5,0 5,1 СРБИЈА, ЦРНА ГОРА И КОСОВО – ПРЕГЛЕД 1878-1914
  6. Robert Elsie, Historical dictionary of Kosova, Azem Galica
  7. Enciklopedija Jugoslavije JLZ Zagreb 1982. tom 2 str 54.

Literatura

  • Skënder Luarasi: Isa Boletini, Tirana 1972. (alb.)
  • Fatmira Musaj: Isa Boletini. 1864-1916, Tirana 1987. (alb.)
  • Isa Boletini dhe koha e tij / red. Fehmi Rexhepi, Prishtinë 1998. (alb.)

Eksterni linkovi

Prethodi:
Nepostojeće
Član skupštine Nezavisne Albanije
Novembar 191221. februar 1914
Slijedi:
Nepostojeće