Petar Franasović

Petar Franasović (Korčula 8.3. 1819. - Trsteno 5.12. 1883.) bio je srpski svještenik i narodni preporoditelj (tada u širem južnoslavenskom smislu kao protivnik autonomaštva).

Životopis

Rođen je u staroj pomorsko-brodograditeljskoj obitelji, od oca Petra i majke Roze, rođene Depolo. Prve nauke je izučio u rodnome gradu u tek osnovanoj učionici pod Austrijom. Po savjetu i nagovoru svještenika Depola, roditelji ga poslaše u samostan, u redovnički red malobraćana, koji ubrzo napušta. Nastavlja gimnaziju u Korčuli i Splitu a potom bogoslovlje u Zadru. Zaređen je za svještenika 20.9.1844.g. Kao svještenik službuje u dubrovačkom kraju (Mokošica, Doli, Mali Ston), na Korčuli (Žrnovo) i u Trstenu kod Dubrovnika, gdje ga zatiče smrt u 65. godini života u časti počasnog kanonika dubrovačke stolne crkve.

Kao mladi bogoslov u Zadru pretplatnik je a poslije i suradnik Zore dalmatinske. Kao mladi kapelan u Korčuli don Petar se ističe u radu tek osnovanog "političkog kluba" u tom gradu (1848. god.), koji je nastupao sa zahtjevom demokratizacije političkog života pri izbornom postupku za općinska tijela (da sam narod Korčule bira svoje predstavnike), zbog čega mu dubrovački biskup izričito zabranjuje posjećivati taj klub.

Bio je pristalica i zagovornik sjedinjenja Dalmacije i Hrvatske, uz oštre kritike prema onima koji su bili protiv narodnog jedinstva. Godine 1849. don Petar postaje član društva "Slavjanska lipa", koji se te godine osnovao u Zadru po uzoru na ono u Pragu. Kasnije se kandidira za narodnog zastupnika Dalmatinskog pokrajinskog sabora kao kandidat Narodne stranke za grad Korčulu na izborima 1864. godine. Zbog, još tada jakog autonomaštva u Korčuli, nije bio izabran.

Pripadao je krugu korčulanskih "ljubodomaca" koji su govorili samo narodnim jezikom. Bio je gorljivi pobornik upotrebe "slovinskog", narodnog jezika. Od prijatelja iz Zadra dobija razne knjige za sebe i druge, na narodnom jeziku. Pisao je Gajevim pravopisom (štokavsko-ikavskim govorom) pripovijetke, novele, povijesne članke i opise narodnih običaja, objavljujući ih u almanahu "Dubrovnik", u zadarskom časopisu "Zviezda", u "Narodnom koledaru Matice falmatinske" i dubrovačkom "Slovincu".

Pripadao je krugu istaknutijih suradnika dubrovačkog "Slovinca" (1878-1884), objavljujući u njemu crtice iz korčulanske povijesti. U "Slovincu" objavljuje članak o potrebi postavljanja natpisa na kući Petra Kanavelića, zalažući se i za podizanje spomenika ovom korčulanskom pjesniku u rodnom gradu. Bio je stric srpskog generala Dragutina Franasovića.

Pobornik narodnog jedinstva Srba i Hrvata

Dok je bio župnik u Trstenom, uznemiravala ga je nesloga između Srba i Hrvata, pa je napisao poučni dramolet koji je upozoravao na sudbinsko značenje sloge. Vjerujući kako Hrvatu i Srbinu jednome bez drugoga "nema života ni spasa", vidi ih zajedno i na onom svijetu, oslikavajući tu misao kroz susret duhova bana Josipa Jelačića i kneza Miloša Obrenovića, koji se pri prvom susretu "neizmjernom naglošću za dugo grle i ljube". U kasnijim "razgovorima" se pojavljuju i kralj Uroš, Miloš Obilić i knez Lazar. Ovaj dramolet je napisan ranije, a objavljen je nakon njegove smrti 1896. u srpskom listu "Dubrovnik".