Polesine

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Polesine
Polesine di Rovigo
Karta regije Polesine
Karta regije Polesine
Država  Italija
Regija Veneto
Provincija Rovigo
Površina
 - Ukupna 1789 km²

Polesine je historijska i geografska regija na jugu Veneta.[1]

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Polesine se prostiru na površini od oko 1789 km², uglavnom po Rovigskoj provinciji i jednim manjim dijelom u metropolitanskom području Venecije.[1] Polesine je 100 km dugi i 18 km širok pojas zemlje u smjeru zapad-istok, između rijeka Poa i Adigea, sve do Jadranskog mora. Dvije rijeke formirale su Polesine nanosima sa Alpa,[1] zbog čegaje neobično plodna aluvijalna ravnica, zbog topline i puno vode koje joj donose rijeke. Ipak, velika količina voda je i njen najveći problem zbog čestih poplava koje su je harale, naročito u prošlosti. Posljednja velika poplava pohara je Polesine 14. novembra 1951. godine,[1] unatoč brojnim odvodnim kanalima i nasipima koji se tu grade od novog vijeka.

Zapadni sektor ili Gornje Polesine (alto Polesine) poznat je po malim posjedima na kojima se uzgajaju žitarice, stočna hrana, šećerna repa, voće i plantažno drveće.[1] U Srednjim Polesinama između delte i Gornjih Polesina posjedi su veći, a na njima se uglavnom uzgajaju žitarice i krmno bilje. U Donjim Polesinama koje su posljednje kultivirane, prevladavaju veliki posjedi na kojima se uglavnom sadi pšenica, šećerna repa, kukuruz i duhan. Nekad jako popularna konoplja po kojoj je kraj bio poznat, više se gotovo ne sadi, a isto tako ni riža.[1] Glavni urbani centri Polesine su Rovigo, Adria, Lendinara i Porto Tolle.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Za rane antike u Polesini su živjeli Veneti. Negdje od 2. vijeka, za vladavine Rimljana, Polesine su postale velika žitnica. Nakon tih sretnih vremena uslijedilo je razdoblje barbarskih invazija nakon kojih je kraj opustio, jer se stanovništvo raselilo i razbježalo. Niti rani srednji vijek nije donio ništa boljeg jer su se tadašnji feudalni gospodari međusobno borili za posjede, dok su nasipi propadali. Polesine su se stabilizirale tek kad su podpale pod Mletačku Republiku, koja ih je preotela od ferrarske dinastije Este, pod čijom su vlašću ostale sve do njenog pada.[1] Za vrijeme Risorgimenta Polesine su zbog svog položaja između austrijskog Veneta i talijanske Romagne bile centar brojnih pobuna i urota (Fratta 1821).[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Polesine" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/polesine/. Pristupljeno 8. 12. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]