Pohod Četrnaeste divizije

Pohod Četrnaeste divizije u Štajersku bila je velika vojna operacija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), koja se odvijala od 6. januara do 26. februara 1944. godine. U okviru te operacije, 14. udarna divizija NOV i PO Slovenije prešla je iz Bele krajine, preko teritorije Hrvatske, na prostor nemačkom okupirane Donje Štajerske (Spodnja Štajerska), s ciljem da pomogne razvoju oslobodilačkog pokreta i poveća vojno-političku aktivnost u tom delu Slovenije.
Veći deo marša odvijao se pod ekstremno teškim zimskim uslovima. Slovenski partizani su morali da se probijaju kroz mećave i dubok sneg, noseći teško naoružanje i ranjenike na nosilima.[1]

U poređenju sa drugim delovima Slovenije, partizanski pokret u Štajerskoj bio je slabije razvijen. Okupatorski pritisak, germanizacija, represije i prisustvo domaćih saradnika značajno su otežavali delovanje Osvobodilne fronte i Komunističke partije Slovenije. Nemci su koristili razne metode kontrole, uključujući nasilnu mobilizaciju, deportacije, osnivanje Vermanšafta (naoružanih odreda vernih Rajhu) i ubacivanje agenata među partizane.[2] Krajem 1943. godine, Nemci su u Gorenjskoj i Štajerskoj imali oko 9.100 naoružanih ljudi, uključujući SS, policiju, Vermanšaft i vojsku. Naspram toga, partizanske snage u IV operativnoj zoni imale su oko 800 boraca.[3]
14. udarna divizija bila je jedna od najjačih jedinica NOV i PO Slovenije. U trenutku pohoda imala je više brigada, uključujući Tomšičevu, Šercerovu i Bračičevu, te centralnu komandu. Divizija je formirana da ojača otpor u Štajerskoj i podstakne narod na ustanak. Među ciljevima operacije bili su: uspostavljanje oslobođene teritorije, mobilizacija lokalnog stanovništva, uništavanje neprijateljskih garnizona i prekidanje saobraćajnih veza nemačke vojske.[4]

Pohod je započeo 6. januara 1944. godine, kada je 14. udarna divizija krenula iz Suhorske doline u Beloj krajini. Divizija je u početku manevrisala kroz teško prohodan teren jugoistočne Slovenije, a zatim se prebacila na teritoriju Hrvatske, koristeći pravac preko Žumberaka i Klanjca, sa ciljem da izbegne neprijateljske koncentracije i sačuva borbenu gotovost.[5]
Dana 6. februara 1944. godine, posle jednomesečnog marša kroz Hrvatsku, divizija je kod sela Sedlarevo prešla reku Sutlu i stupila na teritoriju Donje Štajerske, koja je bila pod snažnom nemačkom okupacijom. Ulazak u Štajersku označio je početak serije borbi sa neprijateljskim snagama, uključujući jedinice SS policije, Vermahta i Vermanšafta.[6]
Divizija se podelila u više kolona koje su se kretale različitim pravcima kako bi ostvarile što širi operativni učinak i osujetile koncentraciju neprijateljskih snaga. Borbe su se vodile u okolini Rogateca, Šentjura i Zreča, pri čemu su partizani izvršili napade na železničke stanice, uništili infrastrukturne objekte i razbili nekoliko manjih neprijateljskih garnizona.[7]
Jedna od najtežih epizoda tokom pohoda bila je borba sa jedinicama Vermanšafta, lokalne naoružane organizacije sastavljene od germanizovanih Slovenaca, poznate po okrutnosti. Bataljoni Vermanšafta, koji su delovali u sastavu SS i nemačke policije, organizovali su zasede, upotrebljavali metode propagande i ubacivali doušnike među partizane, stvarajući atmosferu nepovjerenja i stalne pretnje.[8]
Uprkos brojčanoj i tehničkoj nadmoći neprijatelja, 14. divizija je uspela da održi borbenu koheziju i izbegne opkoljavanje, iako su nemačke snage u više navrata pokušale da je unište putem koncentričnih napada, uključujući ofanzive kodnih naziva poput Schneegestöber ("Snežna vejavica").[9]
Pohod je trajao do 26. februara 1944. godine, kada su se jedinice 14. divizije konsolidovale u okolini Šoštanja i nastavile dalje operacije u Štajerskoj.

Nemci su pokrenuli niz ofanziva, uključujući akciju Schneegestöber (Snežna vejavica), ali nisu uspeli da unište 14. diviziju, koja je izbegla opkoljavanje.[10]
Pohod 14. divizije imao je ogroman moralni i politički efekat. Utekao je na stanovništvo koje se počelo priklanjati partizanima, izbegavati nemačku mobilizaciju i ulaziti u redove NOVJ. Operacija je pomogla razbijanju nemačke kontrole u nekim krajevima i uticala na širenje uticaja Oslobodilne fronte.[11]
- Ambrožič, Lado. Pohod Četrnaeste divizije, Beograd: Vojnoizdavački zavod i Partizanska knjiga, 1984.