Podvig razvjedčika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Подвиг разведчика
RežijaBoris Barnet
ScenarioMihail Blejman
Konstantin Isajev
Mihail Makljarrski
UlogePavel Kadočnikov
Amvrosij Bučma
Viktor Dobrovoljski
Dmitrij Miljutenko
MuzikaOskar Sandler
Dmitrij Klebanov
FotografijaDaniil Demucki
StudioKijevskaja kinostudija
Datum(i) premijere
1947 (1947)
Trajanje92 min.
Zemlja Sovjetski Savez
Jezikruski

Podvig obavještajca (rus. Подвиг разведчика) je sovjetski crno-bijeli igrani film snimljen 1947. u režiji Borisa Barneta, poznat kao prvo ostvarenje špijunskog žanra, ali i jedno od najpopularnijih u historiji sovjetske kinematografije.

Film se temelji na scenariju Mihaila Makljarskog, koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata služio kao pripadnik sovjetske tajne službe NKVD; sama radnja je, prema sovjetskim službenim tvrdnjama temeljena na pothvatima legendarnog obavještajca Nikolaja Kuznjecova, dok je kasnije na Zapadu prebjegli sovjetski obavještajac Nikolaj Hohlov tvrdio da je glavni lik temeljen na njemu. Radnja se događa za vrijeme rata na Istočnom frontu, a protagonist, čiji lik tumači Pavel Kadočnikov je sovjetski obavještajac Aleksej Fedotov koji preuzima identitet njemačkog oficira Heinza Eckerta te dolazi u okupiranu Vinicu kako bi se infiltirirao u štab njemačkog generala Kuhna (koga tumači sam Barnet).

Film se snimao na autentičnim lokacijama u Vinici. Prije premijere su film pregledali čelnici NKVD te izrazili svoje nezadovoljstvo time što su njihove aktivnosti "prikazane na neprimjeren način", odnosno što se prikazuju metode koje bi kasnije mogao koristiti neprijatelj. U tome se najviše isticao ministar državne sigurnosti Viktor Abakumov. Barnet je, međutim, preko svog prijatelja Mihaila Roma uspio poslati kopiju filma Staljinu u njegovu daču. Staljinu se film dopao te je odobrio njegovo prikazivanje.

Iste je godine Podvig obavještajca postao najgledaniji film u sovjetskim kino-dvoranama. Tokom godina je uticao na niz sovjetskih ostvarenja istog žanra, uključujući kultnu TV-seriju Sedamnaest trenutaka proljeća.

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]