Područje škriljca u sjeverozapadnom Walesu
| Područje škriljca u Velsu | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Ujedinjeno Kraljevstvo | |
| Registriran: | 2021. |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii, iv, |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Područje škriljca sjeverozapadnog Velsu proteže se od vrha planine Snowdon do morske obale. Industrija škriljca u Velsu je grana velške privrede, čiji počeci sežu u vrijeme rimske vladavine na tim područjima, kada je počela njegova upotreba za izgradnju krovova tvrđave u Segontiumu (sada Carnarvon).
Početkom osamnaestog stoljeća, proizvodnja se počela brzo razvijati sve do kraja 19. stoljeća. Poljoprivredni krajolik preoblikovan je u industrijski centar za proizvodnju tokom Industrijska revolucija (1780-1914). Najvažnija središta bila su:
- kamenolom Penrhyn u blizini Bedesde,
- kamenolom Dinorvig u blizini Llanberisa, dva najveća kamenoloma škriljca na svijetu
- kamenolom i naslage doline Nantle u blizini grada Blainay Festiniog, gdje je škriljac vađen i u podzemnim rudnicima,
- rudnik Okely u Blaignay Festiniogu bio je najveći rudnik škriljca na svijetu.
Koristio se uglavnom za krovove, ali su proizvedene i debele ploče koje su korištene za izradu raznih drugih predmeta, uključujući podove, radne površine i nadgrobne spomenike.
Izvađeni škriljevac zatim je prevezen na leđima konja ili u kolicima u luke, odakle su slani u Englesku, Irsku, a ponekad i Francusku. Nakon što je britanska vlada ukinula porez na naftni škriljac 1831. godine, započela je brza ekspanzija ove industrije, što je također bilo posljedica izgradnje uskotračnih željeznica za prevoz u luke.
Godine 1898. izvađeno je pola milijuna tona škriljca. Nakon brojnih i dugotrajnih štrajkova od 1903. do 1960. godine, ova je industrija počela opadati. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, mnogi radnici bili su prisiljeni ići na front. Velika ekonomska kriza tridesetih godina 20-og vijeka i Drugi svjetski rat doveli su do zatvaranja mnogih malih kamenoloma, a većina velikih zatvorena je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća zbog široke upotrebe drugih materijala, prvenstveno keramičkih pločica. U Walesu se i danas kopa škriljac, ali u mnogo manjem opsegu.[1]
Svjetska baština[uredi | uredi kod]
Područje škriljca u Velsu uvršteno je 2021. god na listu UNESCO-ove svjetske baštine.[2]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Ujedinjeno Kraljevstvo, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 1. 2023.
- ↑ „Područje škriljca u Velsu - ID 1633”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 1. 2023.
