Planinski zec

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Planinski zec
Lepus timidus 01.jpg
Bijeli zec u ljetnom krznu
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Lagomorpha
Porodica: Leporidae
Rod: Lepus
Vrsta: L. timidus
Dvojni naziv
Lepus timidus
Linnaeus, 1758.
Mountain Hare area.png
Rasprostranjenost bijelog zeca

Planinski zec (lat. Lepus timidus), također poznat kao bijeli zec je životinja iz porodice zečeva. Široko je rasprostranjen u polarnim i planinskim krajevima.

Rasprostranjenost[uredi - уреди | uredi izvor]

Planinski zec živi na području od Skandinavije do istočnog Sibira. Osim toga, postoje izolirane populacije u Alpama, Irskoj, Škotskoj, na Baltiku, u sjeveroistočnoj Poljskoj, te u Hokkaidu. Uveden je na Shetlandsko otočje, Orkneysko otočje, otok Man i na Farske otoke.[1][2]

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Bijeli zec u zimskom krznu

Planinski zec je velika vrsta, iako je nešto manji od europskog zeca. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .[3][4] Za vrijeme ljeta krzno mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca .[3] Podvrsta Lepus timidus hibernicus (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.

Ponašanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Kostur

Istraživanja su pokazala da ishrana bijelog zeca ovisi o području na kojem obitava. Na primjer, u sjevernoj Skandinaviji, gdje snijeg prekriva tlo mjesecima, zečevi se hrane grančicama i korom drveća. U područjima gdje snijeg pada rijetko, kao što je Irska, trava čini glavni dio ishrane. Bijeli zec omiljeni je plijen surog orla, a ponekad i velike ušare, te crvene lisice. Hermelini jedu mlade zečeve.[4]

U sjevernim dijelovima Finske, Norveške i Švedske, planinski i europski zec bore se za stanište. Zbog toga što je veći, europski zec često otjera bijelog zeca, ali je lošije od njega prilagođen na život snježnim uvjetima: stopala su mu manja, a zimsko krzno je mješavina bijelog i smeđeg.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]