Planinarstvo na Prenju

Planinarstvo na Prenju počinje dolaskom austro-ugarskih vlasti na prostore Bosne i Hercegovine. Austrijanci su na ove prostore, donijeli i kulturu planinarenja koje je do tada bilo apsolutno nepoznato domaćem stanovništvu. Visinski refelj Prenja sa svojim kontrastima i raznolikošću reljefa: oštrim i stjenovitim vrhovima, strmim padinama, carstvom kamena, sipara, munike i klekovine privlačio je sebi prve planinare. Iako mu je glavna karakteristika surovost klimatskih uvjeta i nepristupačnost planiskog reljefa, planinarska radoznalost i avanturistički duh našli su utočište na ovoj planini.

Pristup

Do planinarskih kuća, atraktivnih vrhova, alpinističkih stijena, dolina i drugih popularnih odredišta na platou Prenja, može se doći markiranim planinarskim putevima sa polazištima iz Konjica, Jablanice i Mostara. Do nekih odredišta može se doći i automobilom, ali najveći dio visinskih dijelova Prenja dostupan je isključivo pješačkim stazama.

S terenskim vozilima pravci su:

• iz Konjica preko Boraka do Ruišta u dužini od 35 km (Borci – Ruišta 22 km),
• iz Konjica preko Rapta u dolinu Tisovice 25 km,
• iz Konjica preko Boraka na vrh Borašnice 25 km.
• iz pravca Jablanice preko potprenjskih sela do ispod vrha Cetine 25 km.
• od mostarske Bijele sa magistralnog puta M - 17, preko Varde na Glogovo ispod vrha - Veliki Prenj 24 km.

Pješački pristup

Jedan od polaznih tačaka odakle počinje markirana staza za planinare i alpiniste koji žele osvajati vrhove Prenja je Rujište, selo na obroncima Prenja, na nadmorskoj visini od 1050 m/nv, udaljeno 25 km od Mostara, i to 10 km magistralnom cestom M - 17 u pravcu Sarajeva i 15 km od mjesta Potok regionalni asfaltnim putem R 435a. Staza vodi do planinarskog doma "Adnan Krilić" na Bijelim Vodama.

Najbliži pristup prema Lupoglavu je iz danas napuštenog naselja Bijela, na magistralnom putu M-17 sjeverno od Mostara, sa 120 metara nadmorske visine. Put je markiran i vodi od ušća rijeke Bijele prema selu Grabovčići i dalje do Barnog dola na visini 1600 m. Uspon traje oko 5 sati. To je visoravan sa koje vode staze prema vrhovima Prenja, prvenstveno na Lupoglav.

Planinarski objekti

Prva planinarska kuća na Prenju je bila "Maria Theresia – Hütte" podignuta u dolini Tisovice kod vrela Tvrda voda u blizini stočarskih koliba na Zagonu. Kasnije su izgrađene “Ida – Hütte” na Glogovu pod Velikim Prenjem, sklonište na Borcima u Papratinama i kuća “Katharinen – Hütte” za koju se nezna tačna lokacija. Postoje i fotografije ovih kuća i skloništa.

Planinarsko društvo "Prijatelj prirode" iz Sarajevo, u periodu između dva svjetska rata, izvelo je mnoge radne akcije na obilježavanju planinarskih puteva iz podnožja do planinarskih objekata i najviših vrhova. Organizovali su planinarske i skijaške ture, i izgradili četiri planinarska objekta: dom Papratine (720 m/nv) na Borcima (1924. god.), brvnara na Crnom polju (1400 m/nv) pod Borašnicom (1927. god.), kuća Kadin greb (426 m/nv) na Boračkom jezeru (1932. god.) i dom na Jezercu (1655 m/nv) pod Tarašem (1933. god.).

Nakon II Svjetskog rata na Prenju je 1950. godine izgrađen dom na Bijelim vodama, 1951. dom na Jezercu, a 1953. dom na Rujištu.

Za vrijeme rata u BiH (1992. – 1995. god.) na Prenju su uništeni svi planinarski objekti. Lovački objekti su preživjeli ratna razaranja ali su poslije u požarima izgorjele tri lovačke kolibe: u dolini mostarske Bijele (2007. god.), na Lučinama pod Velikim Prenjem (2011. god.) i Vidrinim grudama pod Cetinom (2015. god.).

Sadašnji objekti

Nakon posljednjeg rata, najviše dobrovoljnim radom, izgrađeni su novi planinarski objekti.

• Planinarski dom Rujište, 1999. god.
• Planinarski dom „Adnan Krilić“ na Bijelim vodama, 2009. god.
• Planinarska kuća Jezerce, 2016, god.
• Planinarska kuća Vrutak, 2009. god
• Planinarska kuća Međuprenje, 2016. god.
• Planinarski dom na Raptama, 2017. god.

Alpinizam

Godine 1929. grupa planinara iz sarajevskog "Kosmosa" pod vodstvom Petra Šaina izveli au uspon kroz Sačmalj pod Tarašem, koristeći klinove i sajlu, i tako uspostavili prvi osigurani planinarski put u bosanskohercegovačkim planinama. Put je bio najkraći pristup do kuće Jezerce, pravcem: konjička Bijela – Rakov laz – Sačmalj – Jezerce. Iste godine u decembru tri člana društva "Prijatelj prirode" iz Sarajeva izveli su prvi zimski pješački pristup na Prenj.

Drago Šefer i Vojo Ilić izveli su 1930. god. u zimskom periodu prvo preskijavanje Prenja usponom iz doline Idbra na Tisovicu gdje su bivakirali pet dana zbog lošeg vremena. Turu su nastavili preko Jezerca i Crnog polja te sišli niz Boračku dragu.

Godine 1936. na Lupoglav se popeo Drago Šefer. Te godine su Jakov Gaon i Drago Šefer neuspješno dva puta pokušali zimski uspon na Lupoglav sa sjeverne strane. Drago Šefer i Petar Šaraba izveli su prvi smjer u sjevernoj stijeni Otiša (2097 m/nv).

Jakov Gaon izveo je prvi zimski uspon na Osobac (2024 m/nv) 1938. god, a Drago Šefer ispenjao je u ljetnim uslovima smjer po jugoistočnom bridu kroz okno u Lupoglavu.

Oko šezdesetih do osamdesetih godina XX vijeka ispenjane su najteže smjeri na Prenju - u Cetini i Izgoreloj grudi, Osobcu i Zubcu, Botinu, Otišu, Zelenoj glavi i Sivadijama. Uspješno su završeni ljetni i zimski usponi. To je bilo zlatno doba bosanskohercegovačkog alpinizma, a Prenj je bio poligon za pripreme odlazaka na najviše vrhove Alpa, Kavkaza, Pamira, Tian Shan i Himalaja. Tih godina na Prenju su penjali i brojni alpinisti iz cijele Jugoslavije.

Nesreće

• 19.8.1949. god. slovenske planinarke Ada Modić (33) i Marica Hribar (24), krenule su na Prenj po lijepom i sunčanom vremenu. U toku dana vrijeme se naglo promjenilo, počela je da pada kiša koja se ubrzo pretvorila u sniježnu mećavu. Djevojke su skrenule sa puta i zalutale. Sutradan su gorski spasioci pronašli njihova mrtva tijela odjevena u laganoj ljetnoj odjeći. O ovoj tragediji svjedoči spomen ploča na stijeni kod vrela Jezerce u blizini planinarske kuće.
• 1.3.1954. god. hrvatski alpinist Mladen Škreb (20), član alpinističkog odsjeka Planinarskog društva Zagreb, u borbi sa sniježnim nevremenom uslijed iscrpljenosti umro je nadomak planinarske kuće Jezerce.
• 14. 2. 1970. god. Ilija Dilber, tada jedan od najboljih BiH alpinista, Zijah Jajatović mladi i perspektivni alpinista, student DIF-a, i Milorad Stjepanović, najmlađi član naveze, nakon prvog uspješnog zimskog uspona na Lupoglav smrtno su stradali prilikom povratka-
• 5.7.2005. god. Češki planinar Michál Belejcak (28) iz Brna, nakon uspona na vrh Lupoglav na silasku u dolinu Lučine smrtno je stradao. Nagla promjena vremena po čemu je Prenj poznat, kiša, magla i jak vjetar bili su kobni za Michála. Njegova partnerica Hana Pometlova, također planinarka i češka državljanka, pronađena je jako iscrpljena i u lošem stanju tri dana kasnije pored njegovog tijela, te helikopterom prebačena u Mostar.
• 15.3.2020. god. Planinar Zoran Škutor (55) iz Mostara smrtno je nastradao uslijed pokliznuća na istočnom grebenu vrha Osobac (2024 m/nv).
• 4.2.2021. god. Planinar Rade Šimić (31) iz Tuzle smrtno je nastradao na penjačkom usponu u sjevernoj stijeni vrha Cetina (1991 m/nv). Uzrok pada u stijeni bila je sniježna lavina.