Piškorevci

Piškorevci
Regija	Slavonija
Županija	Osječko-baranjska
Općina/Grad	Đakovo
Mikroregija	Baranjska nizina
Najbliži (veći) grad	Đakovo
Pošta	31417 Piškorevci
Pozivni broj	+385 (0)31
Autooznaka	DJ

Povijest

Područje Piškorevaca naseljeno je još u predtursko doba, vjerojatno u 13.stoljeću u vrijeme kada je u ovom kraju omogućen opstanak stanovništva i njegov privredni život. Stanovnici su živjeli na povišenim mjestima ovog prostora, na svojim kućištima rasutim na cijelom prostoru seoskog atara. Bavili su se poljoprivredom i stočarstvom, obrađivali svoju i obaveznu vlastelinovu zemlju. Zbog niskog plavljenog terena i manjih površina za obradu, stanovnici su se više bavili stočarstvom, ribarstvom i pčelarstvom, a manje ratarstvom. Ovakvo područje s puno plitkih, muljevitih bara pogodovalo je ribama, osobito «PIŠKORIMA» (jedna vrsta čikova) kojima su odgovarale muljevite vode. Po tim piškorima, vjerojatno u predtursko doba, selo je dobilo i svoje današnje ime – Piškorevci. Sve ove bare postojale su do prokopavanja Kaznice (1905-1906) godine, a neke su se zadržale i kasnije sve do 1940-1950 godine. Najveća bara Piškorevo, nalazila se ispod okućnica sjeverno od Novoperkovačke ulice, dok je na kraju te ulice za Đakovo bila bara Medenica i Berava, a sa desne strane Bile šljive i Medvešcica. U ulici za Budrovce, bila je s lijeve strane bara Šamtakovica, a s desne strane Mrsulja. Tijekom vremena, poslije prekopavanja kanala Kaznica i komasacije, te nove premjere zemljišta atara 1907-1921, i kopanja manjih kanala za odvod voda, a naručito prekopavanjem velikog lateralnog kanala oko 1950 godine od šume Mačkovac, ispod Gornjeg Polja i Novih Perkovaca do atara Stari Perkovci, nestale su bare i vodoplavni tereni ovog područja. Sa isušivanjem zemljišta nestale su i ribe piškori koji su lovljeni sve do 1930-ih.

Stanovništvo

Podrobnije podatke o stanovnicima Piškorevaca i njihovoj imovini imamo u zapisu komisije, imenovane od Austrijskog carskog dvora 1702. godine radi obaveze stanovnika novim vlasnicima. Tada je biskupija Đakovo ponovno dobila imanje oduzeto za turske vlasti, a time i Piškorevce. Carska komisija te 1702. godine navodi kako je selo tada imalo 27 domaćinstava ili selišta. Ako se pretpostavi da je svako domaćinstvo ili selište imalo najmanje 10 članova, tada je selo imalo najmanje 270 stanovnika, što je za ondašnje prilike veliko naselje. Izvještaj ne spominje broj obitelji nego domaćinstava i kućedomaćina i navodi: Ivan Anđelić, Miho Anđelić, Pavo Balobanić (Balabanić), Luka Benaković, Marko Bošnjak (Bošnjaković), Antun Brlošić, Brita Grabovac, Bartol Matokić,Pavo Matokić, Petar Miholić (Mihalić), Filip Mikić, Bartol Milašović (Milošević), Martin Malašović (Milošević), Bartol Kasidio, Martin Kovač (Kovačević), Martin Pejakov (Pejaković), Grgo Pristojak, Božo Starc (Starčević), Blaž Stošić, Petar Svalinović (Slavnović), Marijan Tomić, Ivan Vargić (Vorgić), Josip Varzić, Ivan Vidaković, Marijan Vrtarić, Blaž Vrtarić i Martin Vrtarić. Svi stanovnici su bili Slovinci (Hrvati) i katolici, a to su bili i za turske vladavine. Svako domaćinstvo oko svog selišta imalo je oko 6 ondašnjih jutara vlastitog zemljišta s oranicama, livadama, vrtovima i voćnjacima, te oko 200 jutara šume za zajedničko korištenje.Tip današnjeg sela i njegova izgradnja nastala je odlukom vlastelinstva oko 1750-1760 godine, po uzoru na sela u Vojnoj krajini, vjerojatno poslije osnivanja župe i gradnje crkve u Piškorevcima 1758. godine. Prilikom ušoravanja sela vlastelinstvo je dalo svakom domaćinstvu okućnicu u blizini crkve na povišenom, neplavljenom terenu i uz to građu za stambene i gospodarske zgrade. Svako domaćinstvo je moralo svoje dobiveno zemljište raščistiti od grmlja i trske, te ga omogućiti za korištenje. Tokom 18. i prve polovice 19. stoljeća neke obitelji u selu uslijed brojnosti i viška radne snage, dozvolom vlastelinstva, podijeljene su u manje obiteljske kućne zadruge i osnovali nove domove na novim ne poplavljenim mjestima. U 1856. godini, nakon tada sačuvane premjere zemljišta, u selu je bilo 105 domaćinstava, od toga je bilo 96 domaćinstava zemljoradnika, podanika vlastelinstva, dok su se ostala domaćinstva bavila trgovinom, obrtom i drugim zanimanjima. Stranci su se u selo počeli doseljavati poslije 1870. godine i to najviše iz Bačke a nešto manje iz drugih dijelova Austro-ugarske i pretežno su se bavili zemljoradnjom. Najviše doseljenika po narodnosti bilo je Rusina, zatim Slovaka, Nijemaca i Mađara. U ovom prikazu dati ćemo popis obitelji doseljenika koje su u Piškorevcima živjele 1940. godine do vremena kada u selo nije bilo većih dolazaka.

Po statističkim podacima iz 1856. godine bilo je 103 domaćinstva, 1870. godine 140 domaćinstava i 1085 stanovnika, a dolaskom stranaca 1890. godine 224 kuće za stanovanje i 1182 stanovnika. Po vjeri je 1114 rimokatolika, 57 grkokatolika, 4 pravoslavca i 7 Židova. U 1902. godini bilo je 235 domaćinstava, a 1931. godine u selu je 376 kuća sa 1514 stanovnika, dok 1971. ima 470 kuća sa 2021 stanovnikom.

Tokom sljedećeg desetljeća 1981. bilo je 1776 stanovnika a 1991. bilo je 1805 stanovnika. Posljednji popis stanovništva obavljen je 2001. godine i kazuje da u Piškorevcima živi 1944 stanovnika u približno 500 kućanstava.

Kultura

KUD Zora

Piškorevački sokaci

Obrazovanje

Osnovna škola "Matija Gubec"

Šport

• NK Ratar Piškorevci

Ovaj nedovršeni članak o naselju u Hrvatskoj: Piškorevci treba dopuniti.
Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.