Pietro da Cortona

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pietro da Cortona
barok

Pietrov autoportret
Biografske informacije
Rođenje Rim, 1. novembar 1596.
Smrt Cortona, 6. maj 1669.
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje arhitektura, slikarstvo

Pietro da Cortona (Cortona, 1. novembar 1596.. - Rim, 16. maj 1669.) pravim imenom Daniele Pietro Berrettini, bio je talijanski barokni arhitekt i slikar.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Pietro se još kao mladić već oko 1612. našao u Rimu gdje je studirao slikarstvo kod ne naročito uspješnih firentinskih slikara Andreje Commodija i Baccia Ciarpia, ali je zato pažljivo obilazio antičke skulpture i Rafaelova djela. Iz tog njegovog ranog perioda ističu se tri freske koje je izveo između 1624.-26. u rimskoj crkvi Santa Bibiana. Tokom 20-ih projektirao je dvije prigradske vile, obje za tadašnje mecene porodicu Sacchetti.[1]

Alegorija Božanske providnosti

Njegova je slava dosegla vrhunac 1630-ih kad se bavio projektom za rimsku crkvu Santi Luca e Martina (1635.-50.) i oslikao stropnu fresku Alegorija Božanske providnosti (1633.-39.) u Palazzo Barberini. Kako je njegov projekt za crkvu Luca e Martina naginjao više firentinskim nego rimskim korijenima - rezultat je bio drugi tip barokne arhitekture različit od Berninijeve ili Borrominijeve. [1]

Freska sa stropa Velikog salona u palači Barberini (danas dio Galleria Nazionale d'Arte Antica), zamišljena je kao oslikana apoteoza uspona Maffea Barberinija na papinski tron kao Urbana VIII. Njene jarke boje i ukošena perspektiva podsjećaju na Veronesea, čiji je rad Cortona možda vidio u Veneciji 1637.[1]

Pietro je 1637. posjetio Firenzu, gdje je počeo slikati freske u Palazzo Pitti, za toskanskog velikog vojvodu Ferdinanda II. Medicija, sa prizorima četiri doba u ljudskom životu. U Firencu se vratio 1640. kako bi završio i oslikao stropove u stambenom krilu palače nazvanom po planetima. Pietro je najčešće čitav strop shvatio i obradio kao jedinstvenu slikarsku površinu, koju je uokvirio bogato pazlaćenom reljefnom štukaturom.

U Rim]] se vratio 1647. da naslika stropne freske u crkvi Santa Maria in Vallicella i stropove u palači Pamphili na Piazzi Navona za papu Inocenta X., što je realizirao između 1651.-54. Glavno arhitektonsko djelo tog perioda je fasada crkve Santa Maria della Pace izvedana između 1656.-57., što je vjerojatno i njegov najbolji rad. Pored tog izveo je i fasadu crkve Santa Maria na Via del Corso (1658.-62.). Također je napravio projekte za modernizaciju Palazzo Pitti i istočnog krila pariškog Louvra (1664.).[1]

Tokom čitavog života sa podjednakim žarom slikao je kako religijske tako i mitološke teme. Od 1634. do 1638. bio je predsjednik Accademije San Luca u Rimu. I pored očigledne povezanosti između njegova slikarstva i arhitekture, on sam ta dva posla nikad nije povezivao, pai nikad nije oslikao niti jednu od crkava koje je projektirao.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Pietro da Cortona" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Pietro-da-Cortona. pristupljeno 4. 03. 2018.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]