Piero della Francesca

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Piero della Francesca
Italijanska renesansa

Autoportret, detalj sa slike Uskrsnuće
Biografske informacije
Rođenje Piero della Francesca
1415 (1415) [1]
Sansepolcro, Italija
Smrt 12. oktobar 1492.
Sansepolcro, Italy
Nacionalnost italijanska
Opus
Polje slikarstvo, freska
Znamenita djela


Piero della Francesca (Borgo Santo Sepolcro oko 1412. – Borgo Santo Sepolcro , 12. listopada, 1492.) je bio talijanski slikar, matematičar i pisac rane renesanse. Svojim suvremenicima bio je poznat kao matematičar i geometar podjednako kao umjetnik, iako se danas smatra prije svega umjetnikom. Njegove slike se odlikuju jasnim humanizmom i uporabom jasnih geometrijskih oblika, djelomice u svezi s perspektivom i skraćenjima. Većinu svojih važnih djela napravio je u toskanskom gradu Arezzo.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Uskrsnuće, oko 1420.-1492., mural, freska i tempera, 225 x 200 cm, Muzej Civico, Sansepolcro, Italija.

Vjerojatno rođen u malenom gradu Sansepolcro (Borgo Santo Sepolcro)[2] u Toskani, u oca trgovca Benedetta de' Franceschija i majke Romane di Perino da Monterchi.

Naučio je slikarski zanat od više He sienskih umjetnika koji su radili u San Sepolcro tijekom njegove mladosti Pouzdano se zna kako je Piero šegrtovao u Firenci kod Domenica Veneziana, s kojim je 1439. radio na freskama za hospital Santa Maria Nuova (crkva Sant'Egidio, danas uništena). Također je poznavao Fra Angelica, koji ga je upoznao s vodećim masjstorima svog vremena, Masacciom i Filippo Brunelleschijem.

Gospa s Djetetom, svecima i vojvodom koji kleči, 1472., ulje na platnu, 248 × 150 cm, Pinakoteka u Breri, Mailand.

Godine 1442. vraća se u Sansepolcro gdje je, tri godine kasnije, primio narudžbu za oltar crkve Misericordia (uključujući Gospa od Misercordija), koja je završena u ranim 1460tim. 1449. godine izveo je nekoliko fresaka u dvorcu Estense i crkvi Sant'Andrea u Ferrari, također izgubljene. Njegov utjecaj je jak u kasnijim alegorijskim slikama Cosima Tura u Ferrari.

Dvije godine kasnije boravio je u Riminiju, radeći za Sigismonda Pandolfa Malatestu. U svojoj maniri uradio je freske Sigismondo Pandolfo Malatesta moli u utvrdi sv.. Sigismunda i Portret kondotjera. Tamo je upoznao još jednog slavnog renesansnog matematičara i arhitekta - Albertija. Kasnije se seli u Anconu, Pesaro i Bolognu.

Godine 1452. Piero della Francesca je pozvan u Arezzo da zamijeni Biccija di Lorenza u oslikavanju fresaka bazilike Sv. Franje. Djelo je završeno prije 1466., vjerojatno između 1452.-1456.

Njegove slike freskociklusa koje opisuju ”Legendu o pravom križu“ smatraju se njegovim remek-djelom i renesanse općenito. Priča u ovim freskama proizilazi iz srednjovjekovnog izvora koji opisuje kako je komad pravog drveta s križa na kojemu je raspet Krist pronađen. Priče su skupljene u zbirku "Zlatne legende" Jacopa da Varazze (Jacopo da Varagine) iz sredine 13. stoljeća. [3]

Otkrivanje pravog križa, freska, 1452-1466., sv. Franjo u Arezzu.

Godine 1453. vratio se ponovno u Sansepolcro gdje je slijedeće godine potpisao ugovor za poliptih sv. Augustina u crkvi sv. Augustina. Nekoliko godina kasnije, papa Nikola V. ga je pozvao u Rim gdje je uradio freske u Bazilici Sta Maria Maggiore, od kojih su ostali samo fragmenti. Dvije godine kasnije vratio se u Rim da dovrši freske u Vatikanskoj palači koje su bile uništene.

Do danas su ostale slike kao Bičevanje Krista (oko 1460.), jedna od najslavnijih i najkontroverznijih slika rane renesanse. Kako sam kaže u svom uvodu, ova slika pokazuje geometrijsku zrelost i tajanstvenost u načinu kako se predstavljaju tri čovjeka u prednjem planu. Druga važna njegova zrela djela Krštenje Kristovo, Uskrsnuće i Gospa iz Parta. U Urbinu, gdje je bio u službi Frederica II. De Montefeltra, upoznao je Melozza da Forlìja i Lucu Paciolija. Tamo je naslikao slavne dvostruke portrete Federica i njegove žene Battiste Sforza, sada u galeriji Uffizi, i Gospu od Senigallija kao i Rođenje Kristovo. Njegovi portreti u profilu inspirirani su kovanicama iz rimske umjetnosti.

Piero della Francesca je zabilježan u dokumentima u Riminiju 1482. g. i 1487. kada je napriavio svoju oporuku. Slikari kao Perugino i Luca Signorelli su često boravili u njegovoj radionici. Po Vasariju, oslijepio je pred kraj života.

Preminuo je u Sansepolcru istog dana kada je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku.

Krštenje Kristovo, 1450., tempera na platnu, 168 × 116 cm, Državna galerija, London.

Antologija djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Bičevanje Krista, poslije 1444., ulje na platnu, 59 × 82 cm, Duždeva palača, Urbino.

Djela iz matematike i geometrije[uredi - уреди | uredi izvor]

Njegov duboki interes za teoretsku studiju perspektive i njegov konteplativni pristup slikarstvu su očiti u njegovim djelima, uključujući plohe oltara San Agostino.

Piero je napisao tri traktata koji su poznati modernim matematičarima: Abakus Traktat (Trattato d'Abaco), Kratka knjiga o pet pravilnih tijela (Libellus de Quinque Corporibus Regularibus) i O perspektivi u slikarstvu (De Prospectiva Pingendi). Teme ovih djela uključuju aritmetiku, algebru, geometriju i inovativni pristup geometrijskim tijelima i linearnoj perspektivi. Mnogo njegovih djela su preuzeli i usvojili pisci kao Luca Pacioli. Pierovo djelo o čvrstim tijelima se pojavljuje u Paciolijevom djelu De Divina Proportione koje je ilustriurao Leonardo da Vinci.

Piero kao inspiracija[uredi - уреди | uredi izvor]

Tomaoko Suzukija nova koijevka iz 2006. za sv. Martina od polja, izložena na Trafalgar trgu, navodi della Francescu kao inspiraciju.[4] [5]

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Dvostruki portret vojvode i vojvotkinje od Montefeltra, 1472., ulje na platnu, svaki 47 × 33 cm, galerija Ufizzi, Firenca.

Izvori i zabilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Turner, A. Richard (1976). "Piero della Francesca". u: William D. Halsey. Collier's Encyclopedia. 19. New York: Macmillan Educational Corporation. pp. 40-42. 
  2. Prema Giorgio Vasariju, umro je u 86. godini života, pa je vjerojatna godina smrti 1406.
  3. "The Golden Legend, or Lives of the Saints" Volume Three, preuzeto 22. ožujka-2007..
  4. "New Christmas crib for Trafalgar Square", preuzeto 22. ožujka-2007..
  5. "Tomoaki Suzuki wins St Martin-in-the-Fields commission for Trafalgar Square crib", preuzeto 22. ožujka-2007.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]