Petrijin venac (roman)
Petrijin venac (roman) | |
---|---|
Autor(i) | Dragoslav Mihailović |
Država | ![]() |
Jezik | srpski |
Žanr(ovi) | roman |
Izdavač | Srpska književna zadruga |
Datum izdanja | 1975 |
Petrijin venac je roman srpskog književnika Dragoslava Mihailovića, objavljen 1975. godine u izdanju beogradske izdavačke kuće Srpska književna zadruga. Smatra se jednim od najvažnijih romana takozvane stvarnosne proze ili proze novog stila.
Roman je ispripovedan u prvom licu i to u formi skaza, to jest, u vidu stilizacije usmenog govora kojim se dočarava narodni govor neobrazovane seljanke Petrije Đorđević, glavne junakinje i pripovjedačice u romanu. Mihailović stvara iluziju odsustva pisca, koji se transformiše u slušaoca i tako biva uvučen u priču glavne junakinje. Petrija traži od slušaoca da uđe u njenu priču i postane njen saučesnik, neko s kim će se ona sjećati prošlosti i gledati stare fotografije. Petrijini motivi kazivanja nisu jasni od samog početka romana. Njeno pripovedanje nosi sva stilska obeležja kosovsko-resavskog dijalekta. Pored intimne ispovesti o teškom životu glavne junakinje, čitalac se upoznaje i sa seoskim običajima, folklornim vjerovanjima, kao i sa odjecima istorijskih događaja predratne, ratne i posleratne Jugoslavije, koji su predočeni iz perspektive marginalnog, rudarskog sela iz okoline Ćuprije.
„Petrijin venac” je adaptiran u istoimeni film 1980. u režiji Srđana Karanovića.
Roman je napisan u formi skaza. Petrijin venac priča poluseljanka, Petrija Đorđević iz sela Višnjevica. Tokom radnje se sjeć prošlosti i gledi stare fotografije. 1930-ih kao mlada seljanka udaje se za seljaka Dobrivoja. Njegova majka je nije voljela jer je u kuću došla bez miraza. Neprijateljstvo nezine svekrve ide toliko daleko,da ona čak ubrzo po Petrijinoj udaji nagovara svoga sina a Petrijinog muža da je fizički gotovo svakodnevno zlostavlja, a na kraju joj svekrva još namjerno uskraćuje i pomoć pri porođaju sina te biva posredno kriva za njegovu smrt.
Petrija opširno priča o teškoj bolesti ćerke Milane. Brak je obilježio gubitak njihovog sina kako je rečeno, a kasnije u ratu, i kćerke Milane, koja vjerojatno umire od tada često kobnog meningitisa.
Nakon te nesreće, Dobrivoje je posmislio kako ona donosi nesreću u kuću i naređuje joj je da ide iz kuće. Ne želeći da se vrati svojoj kući, zaposlila se kao konobarica kod gostioničara Ljubiše u rudarskom mjestu. Ljubiša predstavlja prvog čovjeka u njenom životu koji je uvažava i iskazuje joj poštovanje. Iako su simpatije među njima obostrane, svjesni su da je on prestar za nju. Ona se upušta u ljubavnu vezu sa mladim rudarom Milosavom koji je sklon čestim odlascima u krčmu. Petrija se u svom pričanju usresređuje samo na ono što čini krajnju tačku ili presuđuje u ljudskom postojanju. Petriju prate kroz cijeli život dva glavna straha-strah od samoće i strah od smrti. Strah od samoće prati je prilikom napuštanja od strane svih voljenih osoba, iako možda i nema neke njoj vidljive krivice-rastava od prvog muža, bračna kriza a potom i brza smrt drugog muža Milosava, odvođenje njezine nećakinje koju je dugo godina čuvala i podizala te činjenica da je ista odrasla,te je sve rjeđe posjećuje; priznaje da "nekada danima nema s kime ni da razgovara", da se plaši " da će zaboraviti da priča ".Interesa za nju ne pokazuju ni planinari koji ponekada prolaze kroz njezino selo, jer ne žele, kako kaže, noćiti u prostoj i sirotinjskoj kući koja "vonja po mačkama". Priznaje i da se u nemoći i strahu što je starija sve češće odaje piću, ali kaže i da sve žene iz njezinog okruženja isto rade " Valjda ih čeka neki život, pa da ne bi pile! " Drugi njen strah je smrt-svi su njezini prijatelji i neprijatelji mrtvi. Smrt je nešto najgore "Unakazi te k'o za Belu nedelju", " Ne miriše najbolje ", s druge se strane ne može izbjeći. No, Petrija potpuno zrelo zaključuje da je cijeli život borba i da, na neki način, za predaju nema i ne može biti opravdanja, da se traje dok se može koliko god nam život nije uvijek lijep.
Mihailovićev roman je adaptiran u film „Petrijin venac” 1980. Režiju je potpisao Srđan Karanović. Mladu Petriju je tumačila Mirjana Karanović, dok je ostarelu Petriju igrala naturščik Darinka Živković (1928-2013). Film je nagrađen Zlatnom arenom za najbolji film na Pulskom festivalu.