Peter Tatchell

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Peter Tatchell
Rođen/a Peter Gary Tatchell
25. januar 1952. (1952-01-25)
Melbourne, Australija
Nacionalnost Australac (do 1989)
Britanac (od 1989)
Alma mater Univerzitet u sjevernom Londonu
Zanimanje novinar, aktivist, političar, autor
Politička partija Laburistička stranka (1978–2000)
Zelena stranka (2004–)

Peter Gary Tatchell (Melbourne, 25. 1. 1952. – ), australijsko-britanski novinar, aktivist, političar i autor.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Tatchell je rođen 1952. u Melbourneu u Australiji, kao sin tokara i radnice u tvornici keksa. Njegovi roditelji razveli su se kada je imao četiri godine i majka mu se preudala ubrzo kasnije.[1] Zbog financijskih problema prouzrokovanih zdravstvenim računima, godine 1968. napustio je školu u dobi od 16 godina i počeo raditi kao uređivač izloga u robnim kućama. Godine 1971. preselio se u London i studirao sociologiju na Univerzitetu u sjevernom Londonu. Britansko državljanstvo dobio je 1989. godine.

Aktivizam[uredi - уреди | uredi izvor]

Tokom svog života Tatchell se bavio različitim vidovima društvenog i političkog aktivizma. U rodnoj Australiji angažirao se u borbi za prava Aboridžina i protiv smrtne kazne, a učestvovao je i u antiratnim prosvjedima protiv Vijetnamskog rata. U Ujedinjenom Kraljevstvu popularnost je stekao ranih 1970-ih kao jedan od vodećih članova britanskog GLF-a, pokreta za prava LGBT osoba.[2]:53,54 Godine 1978. priključio se Laburističkoj stranci i bio je njenim članom pune 22 godine, a od 2004. angažirao se u Zelenoj stranci Engleske i Walesa. Tokom 1990-ih pozvao je na reviziju zakona i spuštanje uzrasta seksualne saglasnosti sa 16 na 14 godina.[3]:116 Tatchellov politički aktivizam obilježen je fizičkim incidentima – u Bruxellesu 2001. pretukli su ga tjelohranitelji zimbabveanskog predsjednika Roberta Mugabea prilikom pokušaja da provede njegovo građansko hapšenje,[4] a sličan incident ponovio se i 2009. u Moskvi kada je na maršu potpore LGBT osobama fizički napadnut od strane ruskih nacionalista i pravoslavnih aktivista, a potom i uhićen od strane ruske policije.[5] Tatchell je član više ateističkih, sekularističkih i humanističkih udruga, poput Britanskog humanističkog društva. Od 1983. do 1995. izdao je sedam knjiga, uglavnom o LGBT temama. Pisao je kao novinar za Gay Times , The Guardian i brojne druge medije.

Kontroverze i kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Tatchellova aktivistička karijera obilježena je nizom incidenata, kontroverzi i kritika, kako od strane neistomišljenika tako i od LGBT zajednice. U junu 1997. Tatchell je poslao otvoreno pismo medijima i izrazio podršku objavljivanju knjige o pederastiji u kojoj se dokumentiraju suvremeni primjeri intergeneracijskog snošaja među dječacima i ratnicima u Novoj Gvineji kao tradicionalna praksa odrastanja u normalne muževe i očeve.[6] Tatchell je knjigu opisao hrabrom i stao u njenu obranu pod izgovorom slobode govora i borbe protiv cenzure, navodeći da osobno poznaje prijatelje, muškarce i žene odnosno heteroseksualce i homoseksualce, koji su se upustili u dobrovoljni snošaj u dobi od 9 do 13 godina, te da nitko među njima nije zlostavljan i da su svi uživali u činu.[6] Njegovo dovođenje u pitanje čitavog koncepta uzrasta seksualne saglasnosti[3]:116 i izjava da "društvo mora prihvatiti istinu da svaki snošaj s djecom nije neželjen, prisilan i štetan", naišli su na osude kod kritičara iz kršćanskog miljea poput A. T. Ellis i P. Hitchensa koji su ga prozvali da mu retorika podilazi pedofilskom aktivizmu,[6][7]:32 a potonji ga je optužio i za hipokriziju s obzirom da se pozicionirao kao vodeći britanski kritičar pedofilskih incidenata u Katoličkoj Crkvi.[6]

U julu 2005. Tatchell je bio jedan od primarnih sudionika u izazivanju međunarodnog skandala vezanog uz status LGBT osoba u Iranu, objavivši na stranicama svoje organizacije OutRage! da su dva mašhadska mladića, Mahmud Asgari i Ajaz Marhoni, "smaknuti zbog homoseksualnosti".[8]:123[9]:1 Njegov članak preuzeli su razni masovni mediji i vijest se brzo proširila po svijetu,[8]:124,126 nakon čega su uslijedili višestruki prosvjedi diljem gradova Evrope i Sjeverne Amerike,[9]:1[10]:ix,x,229 a 19. 7. kao datum smaknuća neke su organizacije proglasile "Danom borbe protiv homofobije".[10]:x Međutim, kroz sljedećih tjedan dana niz internacionalnih organizacija (uključujući AI, HRW i IGLHRC) opovrgnule su glasine i upozorile da nije riječ o homoseksualnom slučaju tj. da je Tatchellov članak iskrivljeni prijevod vijesti iz iranske ISNA-e u kojem se navodi da su dvojica pogubljena zbog otmice i silovanja 13-godišnjeg dječaka.[8]:125[9]:1[10]:x[11] Peter Tatchell je nakon svega stao iza vlastite verzije događaja, falsificirao dokaze i tvrdio da je "jedino njegov prijevod točan" odnosno "svi ostali pogrešni" (iako ne poznaje perzijski),[8]:124 iznio niz agresivnih opaski na račun Irana nazvavši ga "abnormalnom, rasističkom, perzijski šovinističkom i fašističkom državom",[9]:1,2 te izrazio otvorenu potporu anti-iranskim militantnim skupinama (MEK, ALO i Džundalah) opisavši ih "respektabilnom demokratskom opozicijom".[8]:124 Također, rabio je i panarapsku ekstremističku retoriku da je Iran "okupirao Huzestan" i plasirao teorije zavjere da službeni Teheran ima u planu "istrijebiti arapsku i sunitsku manjinu".[10]:230 Identične ispade Tatchell je ponovio i 2007. kada je tvrdio da je Makvan Muludzade, osuđenik na smrt zbog serijskog silovanja maloljetnika, još jedna u nizu žrtava "iranskog pogroma homoseksualaca".[8]:120,121

Tatchell je opetovano prozivan da fokus njegovog aktivizma pravovremeno podilazi interesima američko-britanske vanjske politike. Nakon iranskog skandala brojni analitičari, uključujući LGBT aktivista S. Longa,[8] queer teoretičarku J. K. Puar,[10] sociologinju M. Rastegar,[9] politologe P. Richéa[11] i J. A. Massada,[12]:258 osudili su masovnu obmanu i nazvali je plodom podizanja političkih tenzija između Irana i Sjedinjenih Država. Srodne kritike Tatchell je dobio i početkom 2016. zbog nekonzistentnih i kontradiktornih objava na temu Sirijskog građanskog rata koje idu samo u jednom pravcu – opravdanju zapadnjačke intervencije u Siriji.[13] Long kao jedan od primarnih problema vidi i Tatchellovo korištenje političkih okolnosti za privlačenje pozornosti i samopromociju.[8]:122 Neposredno nakon bombaškog napada u Londonu i par dana uoči iranskog skandala, Tatchell je tako tvrdio da mu "islamski fundamentalisti prijete smrću" i da "postoji ozbiljna opasnost od terorističkog napada na mjesta okupljanja LGBT zajednice", međutim, obje tvrdnje nije ničim potkrijepio i kasnije ih je uklonio sa svojih web-stranica.[8]:122 Drugi LGBT kritičari zamjeraju mu agresivne i provokativne javne nastupe[3]:150 kao i personifikaciju LGBT pokreta okupljenog oko organizacije OutRage!,[3]:142 percipirane kao neozbiljne u odnosu na društveno prihvaćenu udrugu Stonewall.[3]:150 Predmetom kritika bila je i Tatchellova udruga OutRage! jer se sredinom 1990-ih služila ucjenjivačkim taktikama i tražila od istaknutih ličnosti da deklariraju svoju homoseksualnost, pod prijetnjom javnog otkrivanja.[14]:151

U februaru 2016. godine, skupina od preko 100 intelektualaca, pisaca, aktivista za ljudska prava i drugih javnih ličnosti, objavila je otvoreno pismo u kojem se distanciraju od Tatchella i kritiziraju njegovu cenzuru i napadačko ponašanje usmjereno protiv kritičkih LGBT aktivista.[15] U pismu se navodi da Tatchell usprkos tome što zagovara slobodu govora zapravo iskazuje nultu toleranciju prema svakom obliku kritike na njegov račun, i da je poticao medijske hajke i sistematska zastrašivanja svojih kritičara, objavljivao privatne poruke s ciljem diskreditiranja, lažirao prijetnje smrću i predstavljao kao žrtva, etiketirao neistomišljenike "islamistima", prijetio tužbama Routledgeu i feminističkom izdavaču Raw Nerve Pressu jer su publicirali kritičke osvrte na njegov aktivizam, nazivao akademske kritičare "uvrnutim stručnjacima", te povremeno surađivao s transfobnim ličnostima i desničarskim medijima.[15] Sam Tatchell regirao je na ove kritike i ogradio se od prozivki, nazvavši ih neistinama.[15]

Opus[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. ((en)) Day, Elizabeth (20. 12. 2009). "How constant beatings have caught up with campaigner Peter Tatchell". London: The Observer. http://www.guardian.co.uk/world/2009/dec/20/peter-tatchell-retires-interview. pristupljeno 2. 4. 2016. 
  2. ((en)) Rayside, David Morton (1998). On the Fringe: Gays and Lesbians in Politics. Ithaca, New York; London: Cornell University Press. ISBN 9780801483745. OCLC 37742245. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 ((en)) Homfray, Mike (2007). Provincial Queens: The Gay and Lesbian Community in the North-West of England. Bern; Oxford: Peter Lang. ISBN 9783039109302. OCLC 175284913. 
  4. ((en)) Osborn, Andrew; Henley, Jon (6. 3. 2001). "Mugabe men beat up Tatchell". London: The Guardian. http://www.theguardian.com/world/2001/mar/06/zimbabwe.andrewosborn. pristupljeno 2. 4. 2016. 
  5. ((en)) Walker, Shaun (17. 5. 2009). "Riot police arrest Tatchell at gay march in Moscow". London: The Independent. http://www.independent.co.uk/news/world/europe/riot-police-arrest-tatchell-at-gay-march-in-moscow-1686295.html. pristupljeno 2. 4. 2016. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 ((en)) Hitchens, Peter (13. 9. 2010). "Question: Who said: 'Not all sex involving children is unwanted and abusive'? Answer: The Pope's biggest British critic". London: Mail Online. http://www.dailymail.co.uk/debate/article-1311193/PETER-HITCHENS-Question-Who-said-Not-sex-involving-children-unwanted-abusive-Answer-The-Popes-biggest-British-critic.html. pristupljeno 2. 4. 2016. 
  7. ((en)) Ellis, Alice Thomas (2004). God Has Not Changed: The Assembled Thoughts of Alice Thomas Ellis. London; New York: Burns & Oates. ISBN 9780860123590. OCLC 57048003. 
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 8,6 8,7 8,8 ((en)) Long, Scott (mart 2009). Unbearable Witness: How Western Activists (Mis)recognize Sexuality in Iran. Contemporary Politics. 15. (1). London: Routledge; Taylor & Francis. str. 119-136. DOI:10.1080/13569770802698054. ISSN 1356-9775. OCLC 362957073. 
  9. 9,0 9,1 9,2 9,3 9,4 ((en)) Rastegar, Mitra (1. 1. 2013). Emotional Attachments and Secular Imaginings: Western LGBTQ Activism on Iran. GLQ: A Journal of Lesbian and Gay Studies. 19. (1). Durham: Duke University Press. str. 1-29. DOI:10.1215/10642684-1729527. ISSN 1064-2684. OCLC 822926549. 
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 ((en)) Puar, Jasbir K. (2007). Terrorist Assemblages: Homonationalism in Queer Times. Next Wave. Durham: Duke University Press. ISBN 9780822341147. OCLC 137324975. 
  11. 11,0 11,1 ((fr)) Riché, Pascal (13. 7. 2007). "Pour diaboliser l’Iran, « Rue 89 » confond crimes pédophiles et homosexualité". Beirut: Voltaire Network International. http://www.voltairenet.org/article149946.html. 
  12. ((en)) Massad, Joseph Andoni (2015). Islam in Liberalism. Chicago; London: University of Chicago Press. ISBN 9780226206226. OCLC 871670666. 
  13. ((en)) Sinclair, Ian (15. 1. 2016). "Countering Peter Tatchell’s pro-war anti-war arguments on Syria". UK: openDemocracy; OurKingdom. https://www.opendemocracy.net/uk/ian-sinclair/countering-peter-tatchell-s-pro-war-anti-war-arguments-on-syria. pristupljeno 2. 4. 2016. 
  14. ((en)) O'Shaughnessy, Nicholas Jackson (2004). Politics and Propaganda: Weapons of Mass Seduction. Manchester: Manchester University Press. ISBN 9780719068539. OCLC 57441356. 
  15. 15,0 15,1 15,2 ((en)) Duffy, Nick (22. 2. 2016). "Academics and activists condemn ‘bully’ Peter Tatchell in open letter". London: PinkNews. http://www.pinknews.co.uk/2016/02/22/academics-and-activists-condemn-bully-peter-tatchell-in-open-letter/. pristupljeno 2. 4. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]