Peter Christen Asbjørnsen

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Peter Christen Asbjørnsen
Biografske informacije
Rođenje(1812-01-15)15. 1. 1812.
Christiania[1][2][3]
Smrt5. 1. 1885. (dob: 72)[1]
Kristiania
NacionalnostNorvežanin
Obrazovanje
ZanimanjeZoolog
Opus
Književni pravacRomantizam
Književne vrsteNarodna priča, folklorna pripovijetka
JezikNorveški
Znamenita djela
  • Norveške narodne priče
Inspiracija
Od

Peter Christen Asbjørnsen (Oslo, 1812 – 1885), norveški prirodoslovac, zoolog i književnik.

Život[uredi | uredi kod]

Asbjørnsen je rođen 1812. u Christianiji, potjecao je iz zemljoradničke obitelji porijeklom iz Otte u Gudbrandsdalenu[1]. Otac mu je bio Anders Asbjørnsen[4], staklar[1][5], a majka Turine Bruun[4]. Počeo je studije u katedralnoj školi, ali je ga više zanimala priroda i dugo je putovao pješice u Ekeberg[1] i u druga mjesta, a potom jaka želja za čitanjem i dugotrajna bolest[1] nisu mu pomogli učenju. Otac je ga 1826. upisao u magistralnu gimnazijum, gdje je se sprijateljio sa Andreasom W. Grøttingom i sa Jørgenom Moem (1813-1882),[1] budućem biskupu Kristiansanda (1838)[6]. Asbjørnsen i Moe su postali «krvna braća».[5] Ipak Asbjørnsen ni u toj gimnaziji nije osobito napredovao[1], i tek poslije velikih poteškoća je uspio diplomirati. Tri godine je radio kao privatni učitelj, prvo u oblasti Romerika, zatim u Gjerdrumu.[1][6] Upisao je medicinu[1] na Sveučilištu u Oslu[6], ali i tu bez uspjeha. Od mladih dana je ga zanimalo skupljanje i pisanje bajki i legendi. Pored toga, u Romeriku je se zaljubio u Carolinu Mathildu, kćeri vlasnika Grindera,[1] ali njezina porodica je se suprostavila paru i Asbjørnsen je to teško prebolio.

Između 1843. i 1844. objavio je zajedno sa prijateljom Moeom Norveške pučke priče. Prve priče su objavljene u jednom tankom pamfletu iz 1841. godine[α 1], koji je bio dovoljno dobro primljen i zagovarao ga je P. A. Munch[α 2] u njemačkim novinama. To je dovelo do ponovnog tiskanja prvog sveska u 1843. i potom drugog sveska 1844. u tvrdom uvezu. Drugo izdanje pojavilo se 1852.

Znanstvena istraživanja donijela su Asbjørnsenu stipendije za putovanja u intervalima od 1846. do 1853. godine.[6] U tim zrelim godinama mnogo je putovao, vrlo često pješice, istraživao brojne fjordove[2] i opisao faunu norveške obale i primorja.[2][6] Pritom, Moeova i Asbjørnsenova suradnja je zapravo osporena kada je Moe prešao u svećeničku službu, dok je Asbjørnsen nastavio sa prikupljanjem narativnog materijala i sa novim izdanjima te je zatim pažnju obratio prema manjim zbirkama, kao što su na primjer Božićno drvce iz 1850. Ta izdanja su svakako imala veliki uspjeh za to vrijeme ako se uzme u obzir norveško književno tržište. Godine 1856. Asbjørnsen, botaničar i zoolog po struci, postao je šumski stručnjak i dao se proučavanju metoda očuvanja drveta.[5] Obnašao je razne službene dužnosti u vezi sa šumarstvom i drvnom industrijom od 1860. sve do 1876. godine, kada je umirovljen.[6] Godine 1865. Moe je predao Asbjørnsenu svoje neobjavljene zbirke i daljnji rad na bajkama. Godine 1871. dolazi do objavljivanja nove zbirke (Norske Huldre-Eventyr), idealnog nastavka i zaključka ciklusa Norveških pučkih priča[1] na kojemu je Asbjørnsen godinama radio.[1]

Umro je u Kristianiji u svojoj 72. godini (1885)[1], sahranjen je u oslovskom groblju Našeg Spasitelja.[7]

Djelo[uredi | uredi kod]

Norske folke og huldre-eventyr
Naslovnica Bajki o šumskim duhovima

Znanstvena strana Asbjørnsenovog rada je iz više razloga sasvim zasjenjena radom na folkloru, gdje svakako pokazuje književni talent i mnogo originalnosti. Njegovo skupljanje pučkog blaga ostaje stup norveške književnosti[3] i igra važnu ulogu za norvešku samosvijest u 19. stoljeću[1], odnosno za norveški nacionalni identitet. Blisko povezani u svojim životima i radu, Asbjørnsen i Moe rijetko se pominju odvojeno.[5] Oni su među prvim zagovornicima romantičnog ukusa u Norveškoj.

Po uzoru braće Grimm,[3], zajedno su sakupili vrlo velik broj pučkih priča izvučenih iz narodne tradicije, te su ih preradili sa namjerom stvaranja jedne umjetničke proze koja je spajala raznoliku dijalektalnu živahnost sa dansko-norveškom književnom tradicijom. Naime, unatoč braće Grimm i Árnasona, nisu se držali do puke reprodukcije, već su prepričavali priče koje su ocrtavale određena društvena okruženja i mentalni horizont ljudi, praćene izvrsnim dijelovima prirodnog opisa.[6]

U to vrijeme norveški književni stil je bio pod jakim utjecajem danskih normi, što je udaljivalo od naroda, dok su različiti dijalekti kojima su se služili norveški usmeni pripovjedači bili previše lokalni. Dakle, s jedne strane suhi akademicizam, sa druge strane fragmentarni provincijalizam. Asbjørnsen i Moe su riješili taj problem stila usvajanjem načela braće Grimm o korištenju jednostavnog jezika umjesto različitih dijalekata, ali su se ipak postarali kako bi zadržali širu nacionalnu jedinstvenost narodnih priča.[5] Književna istraživanja su pokazala kako je poticaj Asbjørnsenu došao iz djela Norske Sagn Andreasa Fayea, prve zbirke o norveškoj tradiciji, koja je objavljena 1833.[1]

Zatim, posebnog karaktera su Priče o šumskim duhovima (1845–1848).[2] Prihvaćene u Europi kao veliki doprinos komparativnoj mitologiji, naširoko su prevedene, dok su u Norveškoj su pružile stilski model koji je znatno utjecao na razvoj bokmåla, jednog od dvaju jezičnih standarda modernog norveškog.[5]

Asbjørnsenov naučni rad je među ostalom doveo do nekoliko važnih otkrića u sondiranju dubina mora.[6] 1860. godine je objavio prijevod darwinovog Podrijetla vrsta posredstvom prirodne selekcije (1860), a bavio je se također praktičnim pitanjima, na primjer knjigom Racionalna prehrana (1864) u kojoj osavremenjuje tadašnje propise o ishrani i kuhinji.[2]

Lista objavljenih djela[uredi | uredi kod]

  • Norveške pučke priče (18421 – 18442)[α 3]
  • Priče o šumskim duhovima i pučke legende (1845)[α 4]
  • Racionalna prehrana. Suvremena knjiga o kuhanju i kućanstvu (1864)[α 5]

Spoljašne veze[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Neke od prvih priča pojavile su se još 1837. u Noru.
  2. ↑ Peter Andreas Munch (1810-1863)
  3. ↑ nor. Norske Folkeeventyr (1842-1844)
  4. ↑ nor. Norske Huldre-Eventyr og Folkesagn (1845)
  5. ↑ nor. Fornuftigt Madstel. En tidsmaessig Koge-og Husholdningsbog (1845)

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 nor. Kvideland, Reimund. „Peter Christen Asbjørnsen”. Norsk biografisk leksikon. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Maraković, Ljuba (1941-1945). „Asbjørnsen, Peter Christian”. Hrvatska enciklopedija. Hrvatski izdavalački bibliografski zavod. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 „Asbjørnsen, Peter Christian”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1999-2009. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  4. ↑ 4,0 4,1 nor. „En vandring i Asbjørnsens Christiania”. asbjørnsenselskapet.no. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 (en) „Asbjørnsen and Moe”. Encyclopædia Britannica(online. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 6,7 (en) „Asbjörnsen, Peter Christen”. The New International Encyclopædia. 1905. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  7. ↑ (en) „Peter Christen Asbjørnsen”. findagrave.com. Pristupljeno 1. 3. 2023. 

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • nor. Gjefsen, Truls (2001). Peter Christen Asbjørnsen: diger og folkesæl. Oslo: Andresen & Butenschøn. str. 482. ISBN 9788276940855. 
  • nor. Sinding-Larsen, Alfred; Halvorsen, Jens Braage (1872). Peter Christen Asbjørnsen. En literær-biografisk Skitse. Christiania: Christian Johnsens Bogtrykkeri. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Peter_Christen_Asbjørnsen&oldid=41804253