Petar iz Pize

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Petar iz Pize (latinski: Petrus Pisanus, rođen u Pizi 744, umro u Lombardiji 799) bio je latinski pisac, gramatičar i đakon.

Škole je prvo učio u Paviji i već kao mladić stekao slavu vrlo učene osobe. Godine 776, kad je Langobardsko kraljevstvo palo pod vlast Karla Velikog, Petra su, kako priča Einhard, pozvali na Karlov dvor u Aachenu da kralja podučava latinskom jeziku i gramatici.[1] Petar je bio jedan od glavnih protagonista karolinške renesanse, uz Pavla Đakona, čiji je blizak prijatelj bio, i Paulina Akvilejskog.[2] Bio je prijatelj i Alkuina, koji je takođe došao na Karlov dvor, a koga je Petar sreo u Paviji kad je mladi Alkuin putovao u Rim.[3] Petar se vratio u Italiju oko 790. i tamo umro oko 799. godine.

Među njegovim delima nalazi se jedna gramatika latinskog jezika, koju je posvetio kralju i koju je sastavio po uzoru na Malu gramatiku (Ars minor) Elija Donata; sačuvane su i njegove pesme, zapravo pesnička pisma, upućena Pavlu Đakonu i caru, kome se odaje počast kao graditelju crkava i "ocu naroda".[4] U jednoj pesmi zahvaljuje Isusu što je franačkom kraljevstvu podario čoveka kakav je Pavle Đakon, koji govori grčki, hebrejski i latinski.[2] Napisao je i jedan Traktat o proroku Danijelu (Quaestiones in Danielem prophetam).[5]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Einhard, Život Karla Velikog, 25.
  2. 2,0 2,1 Hosu 1977, str. 360.
  3. Aherne 2003, s.v. Peter of Pisa.
  4. Vauchez 2002, s.v. Peter of Pisa.
  5. Buckwald, Hohlweg & Prinz 1984, str. 358.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]