Petar Bakić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Petar Bakić (Split, 28. rujna 1670. - Križovljan Grad, 5. srpnja 1749.) bio je biskup srijemski i bosansko-đakovački.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Petar Bakić potječe iz stare splitske plemićke obitelji Bakić. Od 1710. godine bio je srijemski biskup, a kao veliki misionar oslobođenih podunavskih krajeva 1716. godine imenovan je bosansko-đakovačkim biskupom. U Đakovu proširuje katedralu, opremivši je potrebnim sakralnim predmetima, liturgijskim ruhom i orguljama 1728. godine. Uz crkveno-pastoralnu obnovu biskupije dao se i na gospodarsku obnovu biskupskog vlastelinstva. Napravio je popis stanovništva i svega posjeda. Osim toga, obnovio je ratarstvo te izgradio nove žitnice i sadio napuštene vinograde u Trnavi i u bližoj okolici Ðakova. Obnovio je biskupski dvor, Ðakovo povezao sa Slavonijom novoizgrađenim putovima preko vlastelinskih šuma i Dilja prema Slavonskom Brodu te prema Osijeku. Na tim je putovima podigao 18 mostova. Kako je biskup Bakić došao u sukob s Komorom zbog oduzimanja dijelova vlastelinstva kod formiranja Vojne krajine, te u sukob s podanicima zbog svoje strogosti i s đakovačkim franjevcima zbog uvođenja tridentskog zakonodavstva u pastoralnoj službi u biskupiji, bio je maknut iz Ðakova, a vlastelinstvo stavljeno pod prinudnu upravu Komore. U njegovoj je odsutnosti vidno opalo gospodarstvo, a posebice ergela. Zbog sukoba s franjevcima i državom, 1729. godine pokrenuta je protiv njega istraga, nakon koje mu je privremeno oduzeta uprava biskupijskim dobrima, te je zakupio i živio u dvorcu Križovljan Grad. Marija Terezija ga je rehabilitirala, i 1740. godine darovala mu maruševačko-križovljanski posjed. Nakon smrti, darovnicom koju je potvrdio 12. siječnja 1752. godine. Banski sud u Zagrebu, posjed je naslijedio bratov unuk Pavao Bakić.

Spisateljski rad[uredi - уреди | uredi izvor]

Napisao je dva dragocjena spisa: "Zapovidi" i "Opis vlastelinstva". Svi su se stariji povjesničari pozivali na biskupa Bakića i njegove manuskripte. U "Zapovidima" detaljno određuje svakodnevni život na selu biskupskog vlastelinstva. On je bio u pravom smislu vlastelin. Da bi na selu uzdigao stočarstvo, i uopće unaprijedio seoski život, odredio je da seljaci, njegovi podanici, moraju držati kvalitetnu stoku, graditi staje i svinjce te gospodarske zgrade. Osnovao je pripusne postaje po cijelom vlastelinstvu. Bio je iznimno strog prema onima koji se nisu pridržavali njegovih odredbi. Nažalost, manuskript "Opis vlastelinstva" je izgubljen, ali je poznato da sadrži detaljne opise gospodarstva, konja, krupne i sitne stoke, psa ovčara, lovačkih pasa. Spominje hrvatske pasmine: hrvatskog ovčara, posavskog i istarskog goniča te dalmatinskog psa. Naime, na vlastelinstvu, bogatom šumama i šikarama, bilo je bogatih lovišta različite divljači pa su biskupi uzgajali više vrsta lovačkih pasa te ih čak prodavali u više europskih zemalja.

Obnova ergele Lipicanaca[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon povlačenja Turaka, biskup Patačić je 1706. Započeo s obnovom devastirane ergele Lipicanaca nabavivši iz Carigrada 18 arapskih kobila i 8 pastuha. Njegov nasljednik biskup Bakić podigao je nove staje za 250 konja i obnovio srednjovjekovnu tradiciju uzgoja konja. U njegovim se stajama nalazilo preko 220 grla. Biskup Bakić 1719. godine nabavio je iz Egipta 30 arapskih kobila i isto toliko ždrijebaca, a platio ih je slavonskim hrastovima za gradnju brodova. U svojoj je ergeli 1728. godine imao 86 arapskih kobila, 5 ždrijebaca i 288 grla podmlatka, a izvan ergele još 170 jahačih konja.


Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • A. ŠULJAK, Uzgoj rasnih konja na vlastelinstvu bosansko-đakovačkih i srijemskih biskupa, Diacovensia XIV (2006.)83-91
  • M. PAVIĆ, Petar Bakić, biskup bosansko-djakovački (1716.-1749.), u: GBBS 24 (1896.), str. 183.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]