Perikarditis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Perikarditis
Perikarditis; EKG(promene na ST talasu)
SpecijalnostKardiologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10I01.0, I09.2, I30-I32
ICD-9420.90
DiseasesDB9820
MedlinePlus000182
eMedicinemed/1781 emerg/412
MeSHD010493

Perikarditis, (lat. pericarditis ), je vrlo retka bolest srčane maramice (perikarda), koja se retko javlja primarno, već je najčešće u sklopu nekog drugog oboljenja ili kao komplikacija osnovne bolesti.

Epidemiologija[uredi | uredi kod]

Učestalos perikarditisa, prema obdukcijskim nalazima, je relativno velika. Razni autori navode da je perikarditis prisutan u 4 do 12 % obdukovanih. Incidenca, najzastupljenijih oblika perikarditisa, u zemljama zapada iznosi; kod virusnih infekcija 30%, bakterijskih infekcija 5-10% (5 na 100.000 stanovnika), tuberkuloze < 4% (u Africi i Južnoj Americe ovaj procenat je mnogo veći), 20 do 30% kod autoimunih poremećaja i 4,7 do 7% kod malignih bolesti. Posle infarkta srca, perikarditis se javlja u oko 20% bolesnika. Interesantan je podatak da se u toku života bolesnika perikarditis registruje mnogo ređe, što je najčešće posledica nedovoljno izražene kliničke slike, ili zbog prikrivenosti njegovih znakova kliničkim znacima osnovne bolesti.[1],</ref>[2]

Epidemiološki gledano veliki spektar bolesti može imati za posledicu pojavu perikarditisa; bolesti pluća i srca, neoplazme, ciste, kao i urođene anomalije. Usled nepouzdanosti neinvazivnih, standardnih dijagnostičkih procedura, u mnogim slučajevima ostaj etiološki nerazjašnjen veliki broj slučajeva, i tada se perikarditis najčešće svrstava u idiopatski. Veliki napredak u novijoj klasifikaciji srčanih bolesti je taj što ona pravi jasnu razliku između dva najčešća oblika idiopatskog perikarditisa: virusnih infekcija i autoreactivnog perikarditisa. Ova klasifikacija ima veliki terapijski značaj zbog mogućih posledica. U autoreaktivnoj formi, sistemski i intraperikardialni tretman kortikosteroidima ima povoljan efekat, dok njegova primena u virusnoj formi je kontraindikovana.[3]

Faktori predispozicije[uredi | uredi kod]

Najčešći predisponirajući faktori za pojavu perikarditisa su;

Polne razlike

Izuzev kod virusnog perikarditisa, od koga dominirantno bluju osobe muškog pola u dobi od 20 do 50 godina), sa muško ženskim odnosom (3:1), kod ostalih oblika perikarditisa, odnos između muškaraca i žena je (1:1).[2][4]

Etiologija[uredi | uredi kod]

ETIOLOGIJA PERIKARDITISA [2][5]
Oblik Uzrok i uzročnici
Infektivni
  • Virusni • Koksakia virusi • Eho virusi • Adenovirusi • EBV • HIV • Influenca virus • Varičela • Rubeola • Parvo B-19 virus •
  • Bakterije • Streptokokus • Stafilokokus • Neiserije • Hemofilus • Hlamidija • Legionela • Tuberkuloza • Salmonela • Lajmska bolest • Treponema • Borelioza •
  • Gljive; histoplazmoza • Blastomikoza • Nokardia • Kandida • Aktinomikoza •
  • Rikecije
  • Paraziti • Ehinokokus • Amebiaza • Toksoplazmoza *
Autoimuni (sistemski)
  • Reumatske bolesti • Reumatska groznica • Miksedem • Reumatoidni artritis • Vaskulitis, skleroderma
  • Ostale autoimune bolesti • Sarkoidoza, Poliarteritis • Vagnerova granulomatoza •Reiter's syndrome • Dermomiozitis •
Traumatski
  • Blast povreda
  • Penetratne povrede • Ubodina • Prostrelna rana •
  • Jatrogeni • u toku kardiohirurških i grudnih operacija • plasiranja pejsmejkera • bronhoskopije • kateterizacije srca •
Tumorski
  • Primarni • Rabdomiosarkom • Teratom • Lipom • Angiom • Leiomiom • Fibrom •
  • Metastatski • Tumori pluća • Tumori limfnog sistema • Hoddžkinova bolest • Melanom • Karcinom želuca •
Postinfarktni
  • Perikarditis u toku akutnog infarkta srca
  • Postkardijalni (postinfarktni) sindrom
Medikamentozni
  • Antiaritmici- Prokainamid (Procanbid®, Pronestyl®) • Fenitoin (Dilantin®)
  • Ostali lekovi-Antikoagulanti • Trombolitici • Doksorubicin • Penicilin • Fenilbutazon
Metabolički
  • Uremični (bubrežna insuficijencija - uremija)
  • Virusni (toksični) autoimuni miksedem
  • Adisonova bolest
  • Dijabetesna ketoacidoza
  • Holesterolski perikarditis
Drugi uzroci
  • Postradijacioni
  • Hemiperikard postraumatski, nekontrolisani antikoagulantni • postinfarktni
  • Pneumoperikard postraumatski prodor vazduha u srčanu kesu
  • Amiloidoza
  • Disekcija aneurizme
Idiopatski
  • Virusni, u oko 75 do 80% slučajeva, najčešće kod autoimunih bolesti

Patofiziologija[uredi | uredi kod]

Srčana maramica (perikard) je fibroelastična dvoslojna kesa, sačinjena od visceralnog i parijetalnog sloja, razdvojenih perikardijalnim prostorom, i nalazi se u središnjem delu grudnog koša oko srčanih šupljina. U zdravih osoba, perikardijalna šupljina sadrži 15 do 50 ml (bledoružičastog) ultrafiltrata krvne plazme koji sprečava pojavu trenja u toku pokreta srca. Uloga perikarda je da štiti srce od infekcija i spoljašnjih i unutašnjih uticaja, drži srce u stabilnom položaju i sprečava prekomerno širenje srčanih komora, što sve zajedno obezbeđuje njegovo efikasno funkcionisanje.

Perikarditis je medicinski izraz za upalu srčane maramice, koja se najčešće javlja u akutnom obliku - obično iznenada i može trajati i do nekoliko meseci.[6] U toku perikarditisa srčana maramica postaje natečene, crvena, sa mogućom pojavom izliva, krvi ili tečnosti u prostoru između slojeva maramice (hemoperikard), ponekad i sa prisustvom vazduha (pneumoperikardijum), što može imati za posledicu tamponadu srca.

Perikard je relativno krut i nerastegljiv. Karakteristike prilagođavanja perikarda mogu se pratiti upoređivanjem odnosa intraperikardijalnog pritiska i intraperikardijalnog volumena.

Klinička slika [7][uredi | uredi kod]

  • Najčešći simptom akutnog perikarditisa je prekordialni ili retrosternal bol u grudnom košu, koji bolesnici opisuju kao veoma oštar bol u vidu proboda.[8]
  • Bol može nastati iznenada ili postepeno i na početku bolesti može zračiti pozadi (u predeo levog trapezastog mišića), vrat, levo rame i levu ruku.
  • U toku pokreta tela i pri udahu bol se pogoršava.
  • Intenzitet bola je najjači u toku ležanja, i nakon prelaska bolesnika u sedeći položaj, sa gornjim polovinom tela, nagnutom unapred, bol popušta (slabi).
  • Perikarditis prati i pojava sledećih opštih znakova i simptoma; povremena groznica, dispneja, kašalj i disfagija (poremećaj gutanja), povišena telesna temperatura. Tuberkulozni perikarditis, prati groznica, noćno znojenje, gubitak težine u oko (80%) slučajeva.
  • Kod određenih oblika perikarditisa javljaju se i akutni bolovi u stomaku i drugi psihosomatski poremećaji (strah, anksioznost, uznemirenost, umor, malaksalost), sa manje ili više izraženim psihosomatskim poremećajima.

Dijagnoza[uredi | uredi kod]

Simptomi bolesti[uredi | uredi kod]

  • Opšti simptomi i zaci perikarditisa: temperatura, opšta slabost, znojenje, gubitak težine, otežano disanje, cijanoza, ortopneja.
  • Posebni znaci i simptomi perikarditisa: karakteristični su za svaku bolest posebno i opisani su u posebnom poglavlju.

Fizikalni pregled[uredi | uredi kod]

Šum perikardnog trenja, čuje se u sitoli i dijastoli, sinhrono sa radom srca, najbolje u trećem i četvrtom međurebarnom prostoru uz levu ivicu grudne kosti. Zvuk perikardnog trenja je grub zvuk, u vidu grebanja ili škripanja, i čuje se na velikom prostoru predsrčanog predela. Ova vrsta šumova nastaje u toku raznih infekcija, bubrežne insuficijencije (uremije), nakon svežeg infarkta srca, i drugih poremećaja koji su prećeni stvaranjem fibrinskih naslaga na listovim perikarda, i svojim međusobnim trenjem stvaraju šumove.
Hidropneumoperikardni šum, manifestuje se pojavom zvuka sličnog bućkanju. Zvuk je metalnog prizvuka i sličan je zvuku koji se javlja kod hidropneumotoraksa. Ovaj zvuk nastaje kod prodiranja vazduha ili nakupljanja tečnosti (perikardijalni izliv) ili gnoja u srčanoj kesi, najčešće nakon povreda, obično oružjem, infekcija ili malignih tumora koje se sa pluća šire na srčanu kesu.
  • Perkusija: kod većih izliva i tamponade srca, dobija se potmuo zvuk sa proširenim perkutornim granicama srca. Srčana tmulost ima oblik trougla kada bolesnik sedi ili stoji. Vrh trougla srčane tmulosti (kod izraženog izliva) nalazi se u drugom međurebarnom prostoru. Srčana tmulost se proteže nadole do šestog međurebarnog prostora i sa gornjom granicom jetre gradi tup ugao. Granica relativne tmulosti srca se izjednačava sa granicom apsolutne tmulosti, jer rastegnuta srčana kesa potiskuje pluća.[9]

Dijagnostičke metode [2],[2][10][uredi | uredi kod]

Metoda Nalaz
Rendgen srca i pluća
  • Kod suvog perikardita nalaz je obično negativan
  • Perikardijalni izliv prikazuje proširenja srčane senke (ako izliv prelazi 500 ml) koja dobija izgled kruške, zastoj u plućima (diskretan pluralni izliv javlja se u 1/4 slučajeva), proširenje siluete velikih krvnih sudova srca (ili one potpuno nedostaju.[4]
  • Nakon punkcije perikardnog izliva stvara se pneumoperikard (pojava vazduha)
  • Kod hroničnih slučajeva i sumnje na konstriktivni perikarditis, radi se angiografija srca.
Elektrokardiogram[11]
  • Prikazuje promene uobičajenog ritma srca koji mogu da ukažu perikarditis. U oko 60 - 80 procenta, bolesnika sa perikarditisom, srčani ritam je izmenjen u svim oblicima zapaljenjskog pertikarditisa.
  • Najčešće ispoljavanje promena je u konveksnoj elevaciji S-T segmenta u standardnim i drugim derivacijama, koju prati niska voltaža. Ova slika je obično kratkotrajna i ne prati je slika u ogledalu kao kod koronarne bolesti. *Promene u vidu inverznog T-talasa prisutne su znatno duže.[12][13][14]
Ehokardiografija[15]
  • Prikazuje funkcije srca i eventualno prisustvo tečnosti oko srca (manifestuje se razdvajanjem prostora oko srca).
  • Može pokazati klasične znake konstriktivog perikarditisa koje se u nalazu manifestuje kao zadebljanje srčane maramice i poremećaj pokreta srca.
  • Nedostatak razdvajanja ne eliminiše perikarditis ako je količina izliva mala.[4]
MR-tomografija CT- tomografija[16]
  • Prikazuje višak tečnosti u perikardijumu.
  • Prikazuje znake zapaljenskog procesa oko srca, koje prati zadebljanje perikarda i znaci kompresije srca.
Kateterizacija srca
  • Pruža informacije o pritiscima koji vladaju u šupljinama srca u toku njihovog punjenja, čime se potvrđuje dijagnoza konstriktivnog oblika perikarditisa.
Laboratorijske analize
  • Primenjuju se u diferencijalnoj dijagnozi srčanih napada i utvrđivanju osnovnog uzročnika perikarditisa.[17]
  • Najčešći nalaz je ubrzana sedimentacija eriztrocita, leukocitoza sa polimorfonuklearnim leukocitima i uvećane vrednosti C-reaktivnog proteina (CK) (kao markera zapaljenja).[18]
  • Pojava leukopenije kod tuberkuloznog perikardita.
  • Drugi laboratorijski testovi mogu se koristiti u dijagnostici perikarditisa izazvanog autoimunim bolestima.

Diferencijalna dijagnoza [19][uredi | uredi kod]

Terapija[uredi | uredi kod]

Terapija akutnog perikardita uglavnom je usmerena na etiološko lečenje, ako je poznat uzročnik ili osnovna bolest i na suzbijanje simptoma;

Suvi perikarditis (lat. pericarditis sicca) uglavnom ne zahteva posebno lečenje, izuzev primene analgetika, antitusika i antipiretika. U toku lečenja ovog oblika potrebno je stalno pratiti bolesnika, jer se suvi perikarditis može pretvoriti u eksudativni, tuberkulozni ili reumatiski.

Eksudativni perikarditis (lat. pericarditis exucativa), je znatno složeniji za lečenje i sastoji se u sledećem;

  • Strogo mirovanje uz redovnu kontrolu temperature, krvnog pritiska i venskog pritiska, kako bi se eventualno na vreme otkrili znaci tamponade srca, koja može ugroziti život bolesnika.
  • Dijagnostička punkcija, obično se radi kod svakog eksudativnog perikarditisa kako bi se nakon pregleda eksudata, postavila dijagnoza i sprovelo etiološko lečenje.
  • Punkcija i drenaža, je apsolutno indikovana, ako postoje znaci srčane tamponade kao što su; nabrekle vene vrata, paradoksalni puls, tahikardija i pad krvnog pritiska. Punkcija se može ponavljati više puta, a prema potrebi može se postaviti i „stalna“ drenaža, u trajanju od nekoliko dana.
  • Kod dokazanog bakterijskog perikarditisa, prepopručuje se lokalna primena antibiotika, ili tuberkulostatika, u perikardnu šupljinu. Kako bi se izbeglo naknadno stvaranje priraslica može se primeniti i primena vodenog rastvora kortikosteroida.
  • Primena analgetika, antipiretika, diuretika i ostale simptomatske i etiološke terapije zavisi od uzročnika i može biti različita.

Terapija pojedinih oblika perikarditisa[uredi | uredi kod]

Akutni perikarditis[uredi | uredi kod]

Nezavisno od etiologije akutni perikarditis se može javiti u obliku suvog ili vlažnog, eksudativnog ili fibroznog perikarditisa.

Klinička slika; se karakteriše, prodromalnom temperaturom, opštom slabošću, bolovima u mišićima, groznicom, retrosternalnim bolom u levoj polovini predsrčane oblasti, koji zrači u levi trapezasti mišić i levu ruku. Od ostalih simptoma mogu se javiti; znaci zapaljenja plućne maramice i znaci anginoznog bola koji može simulirati srčanu ishemiju. (infarkt srca)
Objektivni nalaz: auiskultatorno se čuje šum perikardijalnog trenja, perkusijom se otkriva proširenje srčane senke, a ehokardiografijom prisustvo perikardijalnog izliva, koji potvrđuje i radiološka tomografija i EKG. Rezultati laboratorijskih analiza su različiti u zavisnosti od etiologije akutnog perikarditisa.
Terapija: bolničkog lečenje kod ove forme parikardita je obavezno, i pre svega ima za cilj utvrđivanje etiologije bolesti i posmatranje razvoja bolesti i pravovremeno utvrđivanje eventualnog razvoja tamponade srca. Nesteroidni antiinflamatorni lekovi su primarni u lečenju akutnog perikarditisa.  Indometacin treba izbegavati u starijih bolesnika zbog smanjenjenja protoka u koronarnoj cirkulaciji. Ibuprofen je poželjan jer ima malo neželjenih dejstava, povoljano utiče na koronarni protok, i može se primeniti u velikim dozama (300 do 800 mg na 6-8 časova) [20]  Sistemska kortikosteroidna terapija treba da bude ograničen na akutni perikardit kod bolesti vezivnog tkiva, autoimunih i uremijski perikarditis. 
Perikardiocenteza je metoda izbora kod akutnog perikatrditisa praćenog tamponadom srca, a može se primeniti i u dijagnostičke svrhe.[21][22] Indikacije za perikardiocentezu se određuju prema posebno propisanim kriterijumima. Disekcija aorte je kontraindikacija za perikardiocentezu,[23] a relativna kontraindikacija koagulopatije antikoagulantna terapija, trombocitopenija (manja od 50.000/mm 3). Hirurška drenaža se primenjuje kod akutnog traumatskog perikarditisa, haemoperikarditisa i gnojnog perikarditisa. [20]
  • Reumatski perikardistis, lat. Pericarditis rheumatica spada u najčešći oblik akutnog perikarditisa, i najčešće se javlja u obliku pankarditisa. Lečenje je identično kao kod reumatske groznice. Najbolje rezultate daje primena kortikosteroida i to vodenih rastvora u perikardijalnu šupljinu, što značajno smanjuje pojavu masivnih adhezija.
  • Uremični perikarditis, (lat. Pericarditis uremica) je suvi oblik perikarditisa koji se najčešće javlja u završnoj fazi bubrežne insuficijencije. Nezavisno od etiologije bubrežnih bolesti uremični perikarditis je prisutan ko oko 50% bolesnika sa uremijom. U mnogim slučajevima se za života bolesnika on ne dijagnostikuje, jer protiče asimptomatski. Lečenje se sastoji u lečenju bubrežne insuficijencije i primeni simptomatske terapije i analgetika.
  • Gnojni perikarditis (lat. Pericarditis purulentapre ere antibiotika, ovaj oblik perikarditisa je bio jako čest, dok se dana sreće jako retko. lečenje se sprovodi primenom velikih doza antibiotika, punkcijom i drenažom gnoja i ispiranjem perikardne šupljine sa 200 - 300 ml fiziološkog rastvora. kod težih slučajeva radi se i hirurška drenaža, koja znatno smanjuje smrtnost.

Komplikacije[uredi | uredi kod]

Prognoza[uredi | uredi kod]

Perikarditis (rečnik pojmova)[2][uredi | uredi kod]

  • Akutni perikarditis: je upala perikardijuma koja se razvija iznenada i praćena je iznenadnom pojavom simptoma.
  • Tamponada srca: je teška kompresija srca koje narušava njegovu sposobnost da normalno funkcioniše. Tamponada srca je urgentno stanje koje zahteva hitnu medicinsku pomoć (brzu dijagnozu i lečenje)
  • Hronični perikarditis: je upala perikardijum koji traje tri meseca ili duže, nakon akutnog početka.
  • Konstriktivni perikarditis: je teški oblik perikarditis u kojem se upaljeni slojevi perikardijuma slepljuju postaju tvrdi (ukrućeni) i formiraju ožiljno tkivo. Konstriktivni perikarditis ometa normalnu funkciju srca.
  • Zarazni perikarditis: je upala srčane kese kao posledica virusne, bakterijske, gljivične i parazitarne infekcije.
  • Idiopatski perikarditis: je perikarditis nepoznatog uzroka.
  • Perikardijalna efuzija: je gomilanja viška tečnosti u perikardijum.
  • Perikardijalni prozor:je minimalno invazivna hirurška intervencija kojom se vrše drenaža (odvod) tečnost koja je akumulirana u perikardijumu. Ova hirurška procedura podrazumeva mali rez na grudima kroz koji se vrši otvaranje perikardijuma.
  • Perikardiektomija: je hirurško lečenje perikarditisa, koje podrazumeva uklanjanje dela perikardijuma.
  • Perikardiocenteza: je operativni zahvat kojim se uz pomoć specijalnog katetera vrši odvođenje viška tečnosti iz perikardijuma.
  • Traumatski perikarditis: perikarditis koji se razvija kao rezultat povrede grudnog koša, (primer: posle saobraćajne nesreće).

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Popadić M., Liječenje bolesti srca, Svijetlost Sarajevo, 1987.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 (en) Maisch B, Seferović PM, Ristić AD, et al. Guidelines on the diagnosis and management of pericardial diseases executive summary; The Task Force on the Diagnosis and Management of Pericardial Diseases of the European Society of Cardiology. European Heart Journal 2004;25:587-610. Oxford Journals, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  3. 3,0 3,1 (en)MaischB, Ristić AD. The classification of pericardial disease in the age of modern medicine. Curr. Cardiol. Rep. 2002;4(1):13–21. Medline, Pristupljeno 07. 3. 2010.
  4. 4,0 4,1 4,2 (fr)Les péricardites aiguës Arhivirano 2010-03-25 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 07. 3. 2010.
  5. (en) Edward Chafizadeh, MD, Ralph Shabetai, MD Evaluation and management of acute pericarditis Arhivirano 2010-02-17 na Wayback Machine-u Posećeno:16. januara 2010.
  6. (en)Pericarditis na The Cleveland Clinic, Pristupljeno 07. 3. 2010.
  7. (en) Verena T Valley, MD, Christopher A Fly, MD, Pericarditis and Cardiac Tamponade
    • Medscape, Pristupljeno 08. 3. 2010. (en)
  8. Woo KM, Schneider JI. High-risk chief complaints I: chest pain--the big three. Emerg Med Clin North Am. Nov 2009;27(4):685-712
  9. 9,0 9,1 Ristić S. M. Klinička propedevtika, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1990.
  10. (en)Edward Chafizadeh, MD, Ralph Shabetai, MD Evaluation and management of acute pericarditis Arhivirano 2010-02-17 na Wayback Machine-u Posećeno:16. januara 2010.
  11. Baljepally R, Spodick DH. PR-segment deviation as the initial electrocardiographic response in acute pericarditis. Am J Cardiol. Jun 15 1998;81(12):1505-6.
  12. Ginzton LE, Laks MM. The differential diagnosis of acute pericarditis from the normal variant: new electrocardiographic criteria. Circulation. May 1982;65(5):1004-9.
  13. Spodick DH. Arrhythmias during acute pericarditis. A prospective study of 100 consecutive cases. JAMA. Jan 5 1976;235(1):39-41.
  14. Spodick DH. Electrocardiogram in acute pericarditis. Distributions of morphologic and axial changes by stages. Am J Cardiol. Apr 1974;33(4):470-4
  15. Callahan JA, Seward JB, Nishimura RA, Miller FA Jr, Reeder GS, Shub C, et al. Two-dimensional echocardiographically guided pericardiocentesis: experience in 117 consecutive patients. Am J Cardiol. Feb 1 1985;55(4):476-9.
  16. Hoit BD. Imaging the pericardium. Cardiol Clin. Nov 1990;8(4):587-600.
  17. Spodick DH. Differential diagnosis of acute pericarditis. Prog Cardiovasc Dis. Sep 1971;14(2):192-209
  18. Correale E, Maggioni AP, Romano S, Ricciardiello V, Battista R, Santoro E. Pericardial involvement in acute myocardial infarction in the post-thrombolytic era: clinical meaning and value. Clin Cardiol. Apr 1997;20(4):327-31.
  19. (en) Sean Spangler, MD et all, Pericarditis, Acute: Differential Diagnoses & Workup Medscape, Pristupljeno 08. 3. 2010.
  20. 20,0 20,1 SpodickDH. Pericardial diseases. Braunwald E, Zippes DP, Libby P. Heart disease. 6th ed. Philadelphia, London, Toronto, Montreal, Sydney, Tokyo: W.B. Saunders; 2001. pp. 1823–1876.
  21. MaischB, Bethge C, Drude L, Hufnagel G, Herzum M, Schönian U. Pericardioscopy and epicardial biopsy: new diagnostic tools in pericardial and perimyocardial diseases. Eur. Heart J. 1994;15(Suppl C):68–73.
  22. NugueO, Millaire A, Porte H et al. Pericardioscopy in the etiologic diagnosis of pericardial effusion in 141 consecutive patients. Circulation. 1996;94(7):1635–1641.
  23. (en) AsselbacherEM, Cigarroa JE, Eagle KA. Cardiac tamponade complicating proximal aortic dissection: is pericardiocentesis harmful? Circulation. 1994;90:2375–2379.American Heart Association, Pristupljeno 10. 3. 2010.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Šablon:Portalbar