Perfect Blue

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Perfect Blue
poster filma
RežijaSatoshi Kon
ProducentHiroaki Inoue
ScenarioSadayuki Murai
Roman
Yoshikazu Takeuchi
UlogeJunko Iwao
Rica Matsumoto
Shinpachi Tsuji
MuzikaMasahiru Ikumi
FotografijaHisao Shirai
MontažaHarutoshi Ogata
DistribucijaRex Entertainment
Datum(i) premijeresrpanj 1997.
Trajanje85 min.
Zemlja Japan
Jezikjapanski
Budžet39.000 $
Perfect Blue na Internet Movie Database

Perfect Blue (パーフェクトブルー Pāfekuto Burū?) japanski je anime phishološki triler iz 1997. kojeg je režirao Satoshi Kon a napisao Sadayuki Murai prema istoimenom romanu kojeg je napisao Yoshikazu Takeuchi. Radnja se odvija oko pjevačice, Mima Kirigoe, koja napušta pop skupinu "CHAM!" kako bi započela karijeru kao glumica. Međutim, počinje dobivati čudne halucinacije dok ju slijedi bivši obožavatelj, Me-Mania, koji nije zadovoljan time što ona više ne pjeva. Neki su radnju, ugođaj i izgradnju neizvjsne napetosti usporedili sa filmovima Alfreda Hitchcocka.[1] Kritike su uglavnom bile pohvalne. Bio je to prvi Konov dugometražni film, nakon čega je započeo uspješnu karijeru u anime branši.

Radnja[uredi | uredi kod]

Mima Kirigoe je pjevačica u popularnoj pop skupini "CHAM!", ali iznenadi obožavatelja kada na turneji objavi kako napušta pjevanje kako bi se potpuno usredotočila na glumačku karijeru. Među obožavateljima koji ne odobravaju takav smjer karijere je i Me-Mania. Njen prvi angažman je u kriminalističkoj seriji koja se objavljuje izravno na video. U prvoj epizodi izgovara samo jednu rečenicu te se vidi u samo tri kadra, tako da je njena menadžerica Rumi kudi da je olako napustila uspješnu i isplativu karijeru pjevačice samo da bi dobila tako mršavu i nesigurnu ulogu. Mimi dobiva prijeteće poruke te na internetu otkriva website na kojem netko objavljuje njene detalje i zapažanja prilikom snimanja ne setu. Ona si ne može objasniti ko bi to mogao biti, izuzev neko iz njene neposredne blizine i ko ju dobro poznaje.

Kako se snimaju daljnje epizode serije, producent nudi Mimi veću ulogu, ali uz kvaku: glumiti će žrtvu silovanja u jednom klubu. Rumi ju upozori da će joj to upropastiti ugled, no Mimi prihvaća ulogu. Snimanje sekvence silovanja je dugo i naporno, a Rumi se čak rasplače kada ju vidi u takvoj pozi. Mimi počinje da dobiva halucinacije te sve teže ima problema razdvajati svoj život od uloge koje glumi u seriji. To se još pogoršava kada je scenarist sekvence silovanja pronađen ubijen. Par dana kasnije, i fotograf koji je pravio Mimine akt fotografije je također umoren. Pošto u seriji glumi ženu koja ima podvojenu ličnost i nesvjesno ubija, Mima se počinje i sama pitati da li je ona možda nesvjesno izvršila ubistva. Ipak, ispostavi se da je ubojica Me-Mania. Ona ga u samoobrani ubija, ali njegovo tijelo nestaje. Tada otkriva da iza svega stoji Rumi, koja se je obukla u njen "CHAM!" kostim te tvrdi da je "prava Mimi". Rumi ju počne proganjati kroz ulice kako bi ju ubila, ali ju Mimi uspije svladati. Rumi završi na psihijatrijskoj bolnici dok se Mimi oporavi od napornih događaja.

Glasovne uloge[uredi | uredi kod]

  • Junko Iwao - Mima Kirigoe
  • Rica Matsumoto - Rumi, Mimina menadžerica
  • Shinpachi Tsuji - Tadokoro, Mimin menadžer
  • Masaaki Okura - Me-Mania, stalker koji proganja Mimi
  • Yosuke Akimoto - Tejima
  • Emi Shinohara - Eri Ochiai

Odjek[uredi | uredi kod]

Time je uključio Perfect Blue na popisu pet najboljih anime filmova na američkom tržištu na DVD-u 2005.,[2] dok ga je Time Out uključio na popis 50 najboljih animiranih ostvarenja svih vremena.[3]

Perfect Blue se našao i na #25 mjestu na popisu najboljih animiranih filmova svih vremena na listi Total Filma.[4] Darren Aronofsky je potvrdio da njegov film Crni labud ima sličnosti sa animeom Perfect Blue, ali je odbacio da se radi o utjecaju. Ovako je opisao odnos između dva filma:

Perfect Blue je zastrašujući psihološki triler o Mimi, mladoj pjevačici koja zagrli tamu unutar sebe kako bi ostvarila svoj san (postati glumica), te je spremna otuđiti svakoga tko se brine o njoj kako bi to postigla. Mima ima previše brižnu majčinsku figuru (njena menadžerica, Rumi) koja ne odobrava njene nove, sumnjive odluke u karijeri [...] i Mimu proganja dvojnica koja predstavlja njenu mentalnu borbu i dualnost duše. A, znate, Crni labud je je zastrašujući psihološki triler o Nini, mladoj baletkinji koja zagrli tamu unutar sebe kako bi ostvarila svoj san (glavna uloga u Labuđem jezeru). Ona otuđuje, ima previše brižnu ali dragu majku koja ne odobrava njene odluke, emotivna muka, gubljenje stvarnosti, dvojnica koja koja predstavlja njenu mentalnu borbu i dualnost duše. Potvrđeno, potvrđeno i potvrđeno. Nekoliko puta, Nina u Crnom labudu nasloni glavu na staklo u podzemnoj te ugleda dvojnicu kako ju promatra, isto kao što se stalno događa Mimi u Perfect Blue. Odrazi doista igraju velike uloge u oba filma, kao i sjene, fotografije i slike Nine i Mime, koje su sve manipulisane i promijenjene kako bi predstavljale burne identitete likova.[5]

Kritičar na siteu Anime Academy pohvalno je pisao o filmu i dao mu ocjenu 85/100: "Briljantno mijenjajući perspektive, priča tjera gledatelje da stalno preispituju što je stvarno a što iluzija, a od tuda dolazi i većina napetosti. [...] Naravno, u filmu čija je namjera zbuniti gledatelja, uvijek postoji opasnost pretjerati sa zbunjenosti. Nažalost, tu Perfect Blue povremeno pada. Neslavne "déjà vu" sekvence, primjerice, daju samo malo razvoja priče te ne čine puno u osnaživanju tmurnog ugođaja. Drugi element koji nije bio potreban je intenzivno, vrlo eksplicitno nasilje. [...] Ako možete podnijeti krv i nasilje, Perfect Blue je odličan psihološki film sa puno malih suptilnosti koje ćete voljeti."[6]

Carloss Ross i Christina Carpenter dali su mu pet od pet zvijezdica: "Jednostavno rečeno, Perfect Blue je sve što je Kite trebao biti. Ali dok je ovaj zadnji razvikana izložba krvi sa groznom pričom i nesimpatićnim likovima, Perfect Blue je vrlo dinamičan film koji je zreo, uzbudljiv i temeljito napet u svojoj izvedbi. Da, tu ima krvi, ali doista strašna strana ubistava nije u tome vidjeti ih eksplicitno - nego tko to radi, i zašto. Film se doista igra sa vašim umom - te ga izaziva."[7]

Kavik Ryx dao je ocjenu 9 od 10: "Mislim da je sigurno reći da je Perfect Blue film na kojeg bi Alfred Hitchchock bio ponosan."[8] S druge strane, Derek Smith je napisala manje entuzijastičnu recenziju u kojoj je filmu dala samo dvije od četiri zvijezdice: "Konov anime triler se često poigrava sa preispitivanjem identiteta i slavnih, ali na kraju se toliko izgubi u vlastitoj složenoj strukturi da naposljetku ne kaže puno. [...] Nakon naizgled beskonačnog niza delova koji se ispostave kao snovi, počela sam se pitati da li je bio više zainteresiran za to da bude samo složeniji umjesto inteligentniji."[9]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Michael Wolff (7. srpnja 2012). „Perfect Blue: the greatest cartoon Hitchcock never made!”. examiner.com. Pristupljeno 5. svibnja 2013. 
  2. Richard Corliss (31. srpnja 2005). „5 Top Anime Movies on DVD”. Time. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-25. Pristupljeno 5. svibnja 2013. 
  3. „Time Out's 50 Greatest Animated Films – Part 3 with Time Out Film - Time Out London”. Timeout.com. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-08. Pristupljeno 5. svibnja 2013. 
  4. Kinnear, Simon. „50 Greatest Animated Movies”. TotalFilm.com. Pristupljeno 5. svibnja 2013. 
  5. „Monday Movie Trivia: Aronofsky bought Perfect Blue rights”. flixist.com. 31. listopada 2010. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-15. Pristupljeno 5. svibnja 2013. 
  6. „Perfect Blue”. Anime Academy. 2006. Pristupljeno 5. svibnja 2013. [mrtav link]
  7. Carloss Ross i Christina Carpenter. „Perfect Blue - Review”. THEM Anime Reviews. Pristupljeno 5. svibnja 2013. 
  8. Kavik Ryx. „Perfect Blue - Review”. Nihon Review. Pristupljeno 5. svibnja 2013. [mrtav link]
  9. Derek Smith (6. rujna 2006). „Perfect Blue - Review”. Cinematic Reflections. Pristupljeno 5. svibnja 2013. 

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]