Pepoli
Kuća Pepoli je istaknuta aristokratska i bankarska porodica iz italijanskog grada Bologne
Vrhunac moži i uticaja je stekla u prvoj polovici 14. vijeka, kada su njeni pripadnici postali gospodari Bologne, preuzevši vlast u kaotičnim stranačkim borbama između Gvelfa i Gibelina. Sjedište porodice je bila palača Palazzo Pepoli Vecchio koju je izgradio Taddeo Pepoli. Porodica Pepoli je održavala dinastijske saveze kroz brakove: tako je markiz Obizzo II d'Este od Ferrare godine 1317. oženio Jacopu Pepoli, a condottiero Roberto Alidosi, papski vikar i gospodar Imole se oženio za Giacomu Pepoli.
Nakon prosperitetnih godina vladavine pod Taddeom Pepolijem (1337–1347), Bologna je došla pod vlast milanske porodice Visconti; iako je kardinal Gil de Albornoz nasilno vratio grad pod papsku hegemoniju 1360. godine, Pepoli nikada više nisu povratili svoju svjetovnu vlast.
Umjesto toga su uživali status velikih zemljoposjednika. Guido Pepoli je godine 1589. od strane pape Siksta V imenovan kardinalom. Znamenita Palazzo Pepoli Campogrande je narućena 1653. od strane senatora Odoarda Pepolija; njeni arhitekti su bili Giovanni Battista Albertoni i Giuseppe Antonio Torri. Danas se u njoj čuvaju barokna umjetnička djela koja su nekoć bila smještena Pinacoteca Nazionale di Bologna.
Jedan od kasnijih članova porodice, Carlo Pepoli, napisao je libreto za Bellinijevuopera I Puritani i tekst za Rossinijevu pjesmu "La Danza". Njemu je Giacomo Leopardi posvetio jednu od svojih pjesama (canti).
Komuna Castiglione dei Pepoli u italijanskoj provinciji Bologna dan-danas nosi ime po porodici.
