Pekinški dijalekt

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
pekinški dijalekt
北京話 / 京腔
Běijinghuà
Državeurbani Peking, Kina
Regijeseveroistočna Kina
Broj govornikaoko 4-5 miliona procenjeno
Jezična porodicasino-tibetanski
Službeni status
Službeninije služben
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-3
Rasprostranjenost pekinškog dijalekta

Pekinški dijalekt (pojednostavljeni kineski: 北京话tradicionalni kineski: 北京話pinyin: Běijīnghuà) je mandarinski dijalekt koji se govori u urbanom području Pekinga, Kine. Pekinški dijalekt je osnova standardnog mandarinskog jezika, koji je standardni službeni kineski govorni jezik koji se koristi u Narodnoj Republici Kini, Republici Kini (Tajvanu) i Singapuru.

Iako su pekinški dijalekt i standardni mandarinski jezik vrlo slični, postoje neke razlike koje olakšavaju da kinezi međusobno mogu primijetiti osobe poreklom iz Pekinga koji govore domaći pekinški dijalekt, i govornika koji nisu iz Pekinga i pričaju standardni mandarinski jezik.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Termin „pekinški dijalekt“ obično se odnosi na dijalekat koji se govori u urbanom području samog Pekinga. Međutim, lingvisti su dali širu definiciju za „pekinški mandarinski jezik“ (pojednostavljeni kineski: 北京官话tradicionalni kineski: 北京官話pinyin: Běijīng Guānhuà) u koje se takođe uključuje i dijalekti koji su vrlo slični sa pekinškim dijalektom.

Na primjer, lokalni govor Čengde, grad sjeverno od Pekinga, smatra se dovoljno blizu pekinškog dijalekta da se stavlja u ovu kategoriju. Drugi primjeri uključuju lokalni govor Hailara u Unutrašnjoj Mongoliji; Karamaja u Hinjiangi; i u porastu Šenzena u Guandongu. Mnogi od tih gradova su nedavno naseljeni Han Kinezima, sa različitih jezičnih govornih područja. Kao rezultat toga, stanovnici tih gradova su usvojili standardni mandarinski jezik kao zajednički jezik.

Fonologija[uredi | uredi kod]

Fonologija, pekinškog dijalekta i standardnog mandarinskog jezika su gotovo identične.

Međutim, postoje neke uočljive razlike. Naj istaknutiji je proliferacija rotičkih samoglasnika. Svi rotički samoglasnici su rezultat - /-ɹ/, sufiks imenica, osim za nekoliko riječi izgovoreno kao /ɑɹ/ koje nemaju ovaj sufiks. U standardnom mandarinskom, oni se takođe pojavljuju, ali nigde u blizini sveprisutnosti i frekvencije u kojima se pojavljuju u pekinškom dijalektu. Ovaj fenomen je poznat kao Erhua (儿化).

Osim toga, pekinški dijalekt ima nekoliko fonetskih skraćivanja koji se obično smatraju previše „žargonski“ za korištenje u standardnom mandarinskom jeziku. Na primjer, u brzom govoru, početni suglasnici prolaze kroz promjenu ako su u jednoj nenaglašenom slogu: pinjin zh ch sh /tʂ tʂʰ ʂ/ postaje r /ɻ/, tako da 不知道 bùzhīdào „ne znam“ može zvučiti kao bùrīdào (naglas je na prvi i treći slog); đ ć šj (pinjin: j q x) /tɕ tɕʰ ɕ/ postaje j (pinjin: y) /j/, tako da 赶紧去 gǎnjǐnqù „idi brže“ može zvučiti kao gǎnyǐnqù; b d g (pinjin: b d g) /p t k/ daju glas da postanu IPA[b d g]; slično promjene se javljaju i na drugim suglasnicima. Također, krajnji /-n/ i (manje često) /-ŋ/ (pinjin: -ng) se ne može zatvoriti u cjelosti, tako da je nosni samoglasnik proglašen umjesto jedan nosni suglasnik; na primjer, nín završi da zvuči kao „njih“, umjesto „njiin“ u standardnom mandarinskom jeziku:

Pinjin Standardni mandarinski Tipičan izgovor
u Pekingu
an [an] [æɨ̃]
ian [iɛn] [iɛɨ̃]
en [ən] [əɨ̃]
in [in] [iəɨ̃]
ang [ɑŋ] [ɑɯ̃]
eng [ɤŋ] [ɤɯ̃]
ing [iŋ] [iɤɯ̃]

Tonovi u pekinškom dijalektu imaju tendenciju da budu više oštriji nego u standardnom mandarinskom jeziku. U standardnom mandarinskom, četiri tona su visoki-ravni, visoko-uzlazni, silazno-ulazni i visoko-silazni; u pekinškom dijalektu, prva dva tona su viša, treći se spušta malo više, i četvrti takođe pada više.

Vokabular[uredi | uredi kod]

Pekinški dijalekt ima mnogo reči koje se smatraju žargonski, i zato se pojavljuju mnogo manje ili nimalo u standardnom mandarinskom jeziku. Nedomaći Pekinšani često imaju problema sa razumevanjem većinu ovih reči. Mnogi ti neknjiževni izrazi imaju sufiks -r. Primjeri uključuju:

  • 倍儿 bèir — veoma, posebno (koji se odnosi na način ili obeležje)
  • 别价 biéjie — ne; obično slijedi ako se koristi kao zapovedni način (obično koristi kada odbijaju milost od bliskih prijatelja)
  • 搓火儿 cuōhuǒr — biti ljut
  • 颠儿了 diārle — napusti; pobjeći
  • 二把刀 èrbǎdāo — osoba s ograničenim sposobnostima, klutz
  • — uzvik ukazuju iznenađenje ili sumnju
  • 齁儿 hōur — na ekstremnoj mjeri, koristi se za ukus (obično slatko)
  • 抠门儿 kōumér — tvrdica, rasipnik
  • 劳驾 láojia — oprosti; čuje se često na Pekinške autobuse
  • 溜达 liūda — šetati se oko; ekvivalent u standardnom Mandarinskom 逛街 ili 散步
  • 撒丫子 sayazi — ići na noge, otići, napustiti
  • sóng / 蔫儿 niār — ne kičmen, pokunjen
  • 消停 xiāoting — da konačno i zahvaljivo biti tih i miran
  • zhé — način (da uradiš nešto); ekvivalent u standardnom Mandarinskom 办法
  • 褶子了 zhezile — propao (pogotovo stvari koje treba napraviti)

Neki izrazi se smatraju tuhua (土话), ili „osnovni jezik“, koji su preneti iz starije generacije i više se ne koristi među više obrazovnih osoba, na primjer:

  • 迄小儿 qíxiǎor — od mlade dobi
  • 晕了菜 yūnlecài — biti neorijentisan

Drugi se, mogu smatrati kao novi izrazi koji se koriste kod „modernijeg“ društva:

  • 套瓷儿 tàocír — baciti u koš; koristi se za košarku
  • 小蜜 xiǎomì — posebna ženska prijateljica (negativno značenje)

Gramatika[uredi | uredi kod]

Kao i kod fonologije i vokabulara, gramatika kolokvijalnog pekinškog dijalekta koristi više kolokvijalnih izraza nego standardni mandarinski. Uglavnom, standardni mandarinski je pod uticajem klasičnog kineskog jezika, što ga čini više sažet i jezgrovit; pekinški dijalekt nije bio utican na taj način, pa se čini više nadugačak - ali ovo je sačinjeno od činjenice da se pekinški dijalekt govori brže i ima fonetske skraćenice (vidi poglavlje o fonologiji gore).

Na primjer:

  • Standardni mandarinski:
    • 今天会下雨,所以出门时要记得带伞。
    • Jīntiān huì xiàyǔ, suǒyǐ chūmén shí yào jìde dài sǎn.
  • Pekinški dijalekt:
    • 今儿得下雨,所以出门儿时得记着带伞!
    • Jīnr děi xiàyǔ, suǒyǐ chūménr shí děi jìzhe dài sǎn!
  • Nakon što je prošao kroz pekinših fonetskih smenjivanja:
    • Jīr děi xiàyǔ, suǒyǐ chūmér shi děi jìzhe dài sǎn!
  • Bit će kiša danas, pa ne zaboravite ponijeti jedan kišobran, kada izađite.

Rečenica u pekinškom dijalektu bi zvučila predugačka ako bi se koristila u kontekstu koji zahtijeva standardni mandarinski jezik (npr. u pisanom obliku, ili formalni govor), iako zvuči u redu ako se koristi među mještanima Pekinga (sa pekinškim fonetskim smenjivanjama). Standardni mandarinski izgovor zvuči u redu, ako se koristi u kontekstu koji zahtijeva (npr. među prijateljima iz različitih kineskih područja), ali je suviše neprirodan i kratak da bi se mogli primiti sva fonetska smenjivanja pekinškog izgovora i može biti neshvatljiv kao rezultat.

Vidi još[uredi | uredi kod]