Pegla

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Električna parna pegla

Pegla je kućni aparat u domaćinstvu koji služi za peglanje, odnosno ispravljanje odeće koja se posle pranja izgužva. Sastoji se od glatke, prethodno zagrejane površine kojom se pegla.Upotreba

Pre peglanja veša, ako se isti presušio, dobro je navlažiti ga da bi se lakše peglao. Treba paziti na propisanu temperaturu jer naročito sintetika i vuna mogu biti oštećeni previsokom temperaturom. Takođe, treba se čuvati opekotina. Za peglanje se najčeše koristi daska za peglanje ali može i bilo koja druga ravna površina prekrivena ćebetom ili nekom drugom tkaninom. Za peglanje štofova koristi se i vlažna krpa koja se stavlja preko predmeta koji se pegla da se isti ne bi isvetlao. Današnje pegle rade na struju, ali tokom istorije bilo je različitih modela sprava za peglanje veša. Ranije su pegle bile od teškog metala (bronze) sa drvenom drškom i u njih se stavljao žar. Kasnije su pravljene električne pegle sa običnim metalom da bi danas električne pegle imale dodatak za paru i oblogu od teflona.

Roljka[uredi | uredi kod]

Pegla na žar od uglja

Roljka se koristila u Vojvodini. Donji deo je bio drveni sto dimenzija približno 1 x 3 metra. Na stolu su se nalazile dve velike drvene oklagije (prečnika oko 15 cm) na koje bi se namotavao veš. Na to bi dolazio drveni sanduk napunjen kamenjem koji bi se stavio na dve oklagije sa vešom. Dve osobe su „rolale“ veš tako što bi sanduk vukle preko valjkova koji bi se kotrljali. Na kraju posle 10-20 „rolanja“ jedna osoba bi povukla sanduk ka sebi i sistemom „vage“ oslobodila jednu od oklagija. Druga osoba bi skinula veš i savila nov za rolanje. Rezultati su bili izvanredni.

Ugalj[uredi | uredi kod]

Pegla na ugalj (ili ćumur) je iznad ploče za peglanje imala prostor u koji bi se stavljao žar. Pegla bi se s vremena na vreme raspaljivala tako što bi peglerka mlatila rukom da vazduh uđe u kućište i raspali poluugasli žar. Ugljen-monoksid kao posledica ovakvog peglanja je redovno izazivao glavobolju.

Zemni gas[uredi | uredi kod]

U velikim evropskim metropolama (na primer Budimpešta), gde je davno uveden zemni gas gumeno crevo koje dovodi gas na šporet bi se skinulo, zapalio plamen i koristile bi se po dve pegle za peglanje. Jednom bi se peglalo a druga bi se grejala. Kada se prva pegla ohladi, onda bi se uzimala druga pegla.

obične pegle na struju koje imaju pored navedenih delova gajtan sa utičnicom u regulator temperature. Ali postoje i pegle na paru u koje se povremeno sipa voda. Postoje i bezgajtanske pegle tj. pegla nema gajtan a zagrevanje se vrši kada se pegla spusti na posebno ležište gde se priključi pod napon. ==

Valjci[uredi | uredi kod]

Valjci za peglanje su sprave koje imaju valjak koji se okreće i oblikovanu ploču koja se spušta na valjak u pokretu. Ploča se naravno greje na isti način kao i pegla. Pokretanje valjka i spuštanje ploče na predmet koji se pegla se postiže nožnom pedalom. Ovaj način peglanja je vrlo efikasan kad su u pitanju ravni, veliki komadi veša.

Prese[uredi | uredi kod]

Prese za peglanje se koriste u fabrikama i radnjama za hemijsko čišćenje. Ovde se jednostavno velika zagrejana ploča spušta pod povećanim pristiskom na predmet koji se pegla. Koristi se i vodena para za omekšanje materijala. Postoji varijanta i za kućnu upotrebu.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Alte Bügelgeräte: eine Kulturgeschichte des Bügelns (2., überarbeitete und stark erweiterte izd.). München: Strobel. 1987. ISBN 3-9800848-1-7. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]