Pedeset zabluda manihejskih u Bosni

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pedeset zabluda manihejskih u Bosni je naziv dokumenta koji je 1461. godine sastavio kardinal Huan de Torkemada, inkvizitor, stric zloglasnog španskog velikog inkvizitora Tomasa de Torkemade.

Te godine dovedena su u okovima u Rim tri bosanska velikaša ("tri prvaka jeresi moćna na kraljevu dvoru"), i to: Đuro Kačinić, Stojšan Tvrtković i Radmil Voćinić. Oni su naterani da se pred papom svečano odreknu svojih "manihejskih zabluda". Saslušao ih je sam Torkemada, pa je na temelju toga sastavio abjuraciju s popisom "pedeset zabluda manihejskih u Bosni". Ovaj dokument je protiv bosanskih hrišćana korišćen kao optužni materijal, a "zablude" su shvaćene kao gresi protiv katoličkih dogmi.

Uglavnom se smatra da gledišta bosanskih hrišćana (bogumila), koji se ovde optužuju za jeres manihejizma, nisu verodostojno iznesena. Ali, u nedostatku drugih izvora, ovaj dokument se može kritički koristiti za sagledavanje bogumilskog učenja. Inkvizicija tako optužuje bosanske hrišćane da veruju u postojenje dva Boga, da ne priznaju Stari zavet i proroke, da su oni jedini pravi naslednici apostola, da nazivaju Rimsku crkvu crkvom idola, itd.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]