Pećka mitropolija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Pećka mitropolija je bila eparhija u okviru granica Kraljevine Crne Gore. Postojala je od 1912. do 1931. godine.

Prvi pećki mitropolit je bio dr Gavrilo Dožić, kasniji patrijarh srpski.

Sjedište mitropolije je bilo u manastiru Pećkoj patrijaršiji, a sačinjavali su je protoprezviterijati: pećki, beranski, bjelopoljski i pljevaljski sa manastirima: Pećka patrijaršija, Visoki Dečani, Đurđevi Stupovi, Sveta Trojica (Pljevlja),Dovolja i Aranđelovo (na Đurđevića Tari).

Nakon što je Sveti sinod u Kraljevini Crnoj Gori donio 4. decembra 1918. godine odluku o prisajedinjenju Cetinjske arhiepiskopijeSrpsko-Pravoslavne Sv. Crkve u Crnoj Gori sa ostalim srpskim mitropolijama i eparhija, Pećka mitropolija je ušla u sastav obnovljene Srpske patrijaršije.

Nakon arondacije Pećke mitropolije (1931), protoprezviterijati beranski i bjelopoljski su ušli u sastav Mitropolije crnogorsko-primorske, pljevaljski — u sastav Mitropolije dabrobosanske, a Metohija u sastav Eparhije raško-prizrenske (sa izuzetkom Pećke patrijaršije koja je ušla u neposrednu nadležnost srpskog patrijarha).

Vidi još[uredi | uredi kod]