Partizanska bolnica na Petrovoj gori

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ne poistovećivati sa Centralna bolnica NOVJ.
Partizanska bolnica na Petrovoj Gori, 1942. godine.

Partizanska bolnica na Petrovoj gori (nazivana i Centralna partizanska bolnica na Petrovoj gori) je bila partizanska bolnica koja je postojala od septembra 1941. do maja 1945. godine na planini Petrovoj gori, na Kordunu u Hrvatskoj.

Za zasluge u spasavanju i lečenju ranjenika i bolesnika, tokom Narodnooslobodilačkog rata, predsednik SFRJ Josip Broz Tito je 1971. godine bolnicu odlikovao Ordenom narodnog heroja.

U razdoblju od 1991.-1995. Centralna partizanska bolnica devastirana je i opustošena, te nije obnovljeno prethodno djelovanje ovog jedinstvenog kulturno-povijesnog kompleksa. Do Centralne partizanske bolnice se lako dolazi županijskom cestom iz pravca Vojnića.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Centralna partizanska bolnica je izgradjena u proljeće 1942. godine unutar šume Petrove gore, radi potreba liječenja ranjenika i bolesnika sa šireg područja Korduna u toku Drugog svjetskog rata. Samu izgradnju bolnice vodio je Jakov Kranjčevic Brado. Bolnica se razvijala postupno i svoj je konačan oblik dobila 1944. godine kada je imala preko 30 objekata.

Evakuacija partizanske bolnice Petrova Gora.

U bolnici je pored ostalih bolničkih službi djelovalo poseban kirurški odjel i zubarski odjel pod vodstvom doktora Vlade Pilingera. Iz Centralne partizanske bolnice upravljalo se radom ostalih partizanskih bolnica i bolničkih odjela koji su djelovali na podrucju Korduna i Banije, a to su Kupinjak, Perna, Tukleč, Sivac, Zbjeg, Cvijanović brdo, Pecki, Dunjak, Topusko i Kestenovac. Centralna partizanska bolnica završava s radom 25. svibnja 1945. godine kada biva preseljena u Karlovac. Tijekom njenog rada kroz bolnicu je prošlo preko 5000 ranjenika i bolesnika. Veliki dio njih, preko 1000, ostalo je vječno u šumi Petrove gore sahranjeno na groblju kraj bolnice.

1971. godine Centralna partizanska bolnica u Petrovoj gori odlikovana je Ordenom narodnog heroja za izvanredne ratne zasluge.

Bolnički objekti[uredi - уреди | uredi izvor]

Unutar bolnice djelovala je pekara, kovačnica, spremište, bazen, tuš, stražarnica, čekaonica, zgrada za stražu, električna centrala, uprava i zapovjedništvo straže bataljuna, stanica za dezinfekciju, kuhinja, ranjenički odjel, zemunica, operacijska dvorana, zgrada za sanitet i osoblje, prijemni odjel. A uz bolnicu nalazi se i groblje.

Spomen-kompleks Petrova Gora[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1961, povodom dvadestogodišnjice ustanka i osnivanja bolnice, bolnica je u potpunosti rekonstruisana u šumskom predelu zvanom „Pišin gaj“, a 1981. godine na najvišem vrhu Petrove gore - Velikom Petrovcu je postavljen monumentalni spomenik rad Vojina Bakića, posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi i žrtvama fašističkog terora na Kordunu. Na spomen-ploči postavljenoj na ulazak u bolnicu nalazi se natpis:

Zemunice u Petrovoj gori, ostaju svjedočanstva odlučnosti i vjere u pobjedu. Potresni svjedoci ljudskog dostojanstva i revolucionarnog humanizma. U ovim zemunicama skrivani su ranjeni borci i bolesnici, dok su fašističko-nacistički zločinci i njihovi pomagači haračili, palili i ubijali sve živo, neštedeći ni kosti mrtvaca. Bolesnici koji su umirali, pokopani su uz žive. Mrtvi i živi borili su se zajedno. U svakom ljudskom srcu na svakoj stopi zemlje, pod zemljom ili u zraku gori neuništivi plamen narodne revolucije.

Posle operacije „Oluja“ 1995. godine, spomenik je oštećen, a partizanska bolnica devastirana i opljačkana.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]