Parotidna žlijezda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pljuvačne žlezde:

Doušna ili parotidna žlezda (lat. glandula parotis) je serozna i najveća pljuvačna žlezda. Ona gotovo da ispunjava u potpunosti parotidnu ložu, koja se nalazi ispod spoljašnjeg ušnog kanala, iza mandibule a ispred mastoidnog nastavka slepoočne kosti. Stoga ona ima oblik kao i sama loža, koji podseća na uspravnu trostranu prizmu.[1]

Parotidna žlezda se sastoji iz dva dela (režnja): površinskog, koji je bolje razvijen, i dubokog dela.[2] Oni su spojeni tankom trakom žlezdanog tkiva, koje se naziva suženje (lat. isthmus). Žlezdani delovi u režnjevima su gusto zbijeni, pa je interlobularno tkivo slabo razvijeno.[3] Između dva dela žlezde nalazi se sloj masnog i vezivnog tkiva, kroz koji prolazi facijalni živac na svom putu iz gornjih partija nervnog sistema. Osim toga u ovoj regiji su smešteni i parotidni limfni čvorovi.[2]

Odnosi[uredi | uredi kod]

Spoljašnja strana žlezde je pokrivena kožom i parotidnom fascijom, i ova strana izlazi izvan okvira parotidne lože. Prednje-unutrašnja strana naleže na donju vilicu i mastikatorne mišiće (maseter i unutrašnji krilasti mišić), a zadnje-unutrašnja strana žlezde je u kontaktu sa mišićima i ligamentima vrata. Osim toga ona je svojim gornjim delom u kontaktu sa spoljašnjim ušnim kanalom, što objašnjava lako prenošenje bolesti između ovih delova. Donji kraj parotidne lože naleže na fibrozni vilični snop, koji ga odvaja od podvilične pljuvačne žlezde.

Žlezda osim spoljašnjih, ima i unutrašnje odnose sa krvnim sudovima i živcima: a. carotis externa, v. jugularis externa, n. auriculotemporalis i n. facialis.[1]

Odvodni kanali[uredi | uredi kod]

Projekcione linije na licu

Svi elementi odvodnog sistema žlezde su dobro razvijeni. Glavni izvodni kanal se zove parotidni ili Stenononv kanal i dug je 4,5-5 cm, a nastaje u unutrašnosti tkiva spajanjem dva manja kanala. On se otvara u usnu duplju u visini drugog gornjeg kutnjaka. U ovom delu je sluzokoža obraza izdignuta i obrazuje tzv. parotidnu bradavicu.

Parotidni kanal se projektuje na licu duž linije koja spaja tragus usne školjke sa sredinom gornje usne. Ovo je značajno zbog hirurških intervencija u ovom predelu, kako bi se izbegla eventualna povreda izvodnog kanala ove žlezde. U slučaju otvaranja kanala nastaju fistule, kroz koje pljuvačka neprekidno ističe.[1]

Vaskularizacija i inervacija[uredi | uredi kod]

Krv dospeva u žlezdu preko grana spoljašnje karotidne i površinske temporalne arterije. Vene su pritoke spoljašnje jugularne vene.

Inervacija se ostvaruje preko dva živca: n. auricularis magnus i n. auriculotemporalis. Za razliku od prvog živca koji donosi samo senzorna vlakna, aurikulotemporalni nerv donosi i sekretorna vlakna poreklom iz IX kranijalnog živca i otičkog gangliona.[1]

Oboljenja[uredi | uredi kod]

Jedno od najopasnijih oboljenja vezanih za pljuvačne žlezde jeste epidemijski parotitis ili zaušci. To je infektivno oboljenje koje se karakteriše otokom parotidnih mada mogu biti zahvaćene i ostale seromukozne žlezde. Uzročnik je virus, koji se prenosi kapljičnim putem ili u direktnom kontaktu sa obolelom osobom.[4] Inkubacija traje 18 dana[5], a prvi simptomi bolesti su drhtavica, malaksalost, glavobolja, povišena temperatura i sl. Kasnije se javlja intenzivan bol u području donje vilice i otok parotidne žlezde i okolnog tkiva. Kao komplikacija zauški, mogu da se jave i upale drugih struktura (testisa, jajnika, kore velikog mozga i pankreasa). Dijagnoza se postavlja na osnovu epidemioloških podataka, kliničke slike i seroloških ispitivanja, a lečenje je uglavnom simptomatsko.[4]

Osim toga, pljuvačne žlezde mogu biti zahvaćene infekcijom koju uzrokuju mikroorganizmi iz usne duplje. Ponekad se javljaju i benigni tumori koji retko mogu da prerastu u malignu formu.[6]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Dr Slavoljub V. Jovanović, dr Nadežda A. Jeličić: "Anatomija čoveka – glava i vrat" ("Savremena administracija" Beograd 2000.) ISBN 86-387-0604-9
  2. 2,0 2,1 Z. Anđelković, Lj. Somer, M. Perović, V. Avramović, Lj. Milenkova, N. Kostovska, A. Petrović: "Histološka građa organa" ("Bonafides" Niš 2001) ISBN 86-7434-003-2
  3. Prof. dr Vjekoslav Duančić: "Osnove histologije čovjeka" VIII izdanje ("Medicinska knjiga" Beograd-Zagreb 1983.)
  4. 4,0 4,1 Zauške Pristup 15. avgust 2007.
  5. Zauške Pristup 15. avgust 2007.
  6. Pljuvačne žlezde Pristup 15. avgust 2007.