Pariški mirovni sporazum (1973)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Pariški mirovni sporazumi engleski: Paris Peace Accords, vijetnamski: Hiệp định Paris về Việt Nam), formalno Sporazum o završetku rata i uspostavi mira u Vijetnamu je mirovni sporazum koji su 27. januara 1973. godine sklopili sa jedne strane Sjedinjene Američke Države i Republika Vijetnam (Južni Vijetnam), a sa druge strane Demokratska Republika Vijetnam (Sjeverni Vijetnam) i Privremena revolucionarna vlada (koja je predstavlja ljevičarske gerilce na području Južnog Vijtenama), a kojim je privremeno obustavljen vijetnamski rat.

Do sklapanja sporazuma je došlo nakon višegodišnjih, uglavnom neuspješnih pregovora, tokom kojih se rat vodio, ali i eskalirao. Do kraja 1972. i početka 1973. godine su, međutim, obje strane došle u pat poziciju - južnovijetnamska vlada i njeni američki saveznik nisu bili u stanju iskorijeniti ljevičarsku gerilu, dok gerilci uz pomoć svojih sjevernovijetnamskih saveznika nisu bili u stanju svrgnuti južnovijetnamski režim. Američka vlada na čelu sa predsjednikom Richardom Nixonom je, međutim, bila pod strahovitim unutrašnjopolitičkim pritiskom da što prije okonča rat, koji je tokom godina postao izuzetno nepopularan u američkoj javnosti, dok su američke trupe u samom Južnom Vijetnamu, pretežno sastavljene od prisilno mobiliziranih regruta postale demoralizirane. Postepeno povlačenje američkih trupa je otpočelo još 1969. godine, a istovremeno je tekao proces tzv. vijetnamizacije, odnosno davanja izdašne financijske, logističke i tehničke pomoći južnovijetnamskoj vojsci koja je trebala kvantitativno i kvalitativno ojačati svoje efektive da se samostalno, bez američke pomoći suprotstavi neprijatelju. Ta se politika činila ispravnom nakon neuspjele sjevernovijetnamkse ofenzive 1972. godine, koja je zaustavljena bez jačeg sudjelovanja američkih kopnenih snaga. Sjevernovijetnamska vlada je nakon toga, ali i kampanje američkog strateškog bombardiranja Sjevernog Vijetnama odustala od svojih maksimalističkih zahtjeva koji su uključivali odlazak južnovijetnamskog predsjednika Nguyen Van Thieu. Američko je bombardiranje okončano 15. januara 1973. godine, a potom su američki ministar diplomacije Henry Kissinger i glavni sjevernovijetnamski pregovarač Lê Đức Thọ potpisali mirovni sporazum u Parizu 1973. godine.

Sporazum je predviđao prekid vatre koje bi trebala nadzirati posebna međunarodna komisija, kao i stvaranje zajedničkog odbora za pomirenje između ljevičarskih gerilaca i južnovijetnamske vlade kako bi se na demokratskim izborima izabrala nova i legitimna vlada Južnog Vijetnama. Daleko važnijom se, međutim, pokazala odredba o potpunom povlačenju američkih snaga iz Južnog Vijetnama, kao i iz susjedne Kambodže i Laosa a za što je sjevernovijetnamska vlada pristala predati američke ratne zarobljenike. Sporazum je de facto okončao neposredno američko sudjelovanje u ratu, iako je američka vlada dala neformalne garancije o zračnoj intervenciji u slučaju sjevernovijetnamskog napada te nastavila financirati i opremati južnovijetnamsku vojsku. Afera Watergate je, međutim, oduzela politički kapital Nixonovoj administraciji, a nakon naftnoj šoka je Kongres ograničio slanje oružja i novca Južnovijetnamcima. U takvim su uvjetima Sjevernovijetnamci u proljeće 1975. započeli ofanzivu kojom je Južni Vijetnam vojnički slomljen i tako okončan vijetnamski rat.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]