Paraćin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Panorama Paraćina

Paraćin je grad u Srbiji. Nalazi se na koordinatama 43.87° sever, i 21.41° istok. Opština Paraćin zahvata deo bogatog i plodnog Srednjeg Pomoravlja, teritorija opštine Paraćin se spušta od Kučajskih planina na istoku prema Velikoj Moravi na zapadu ispresecana tokovima reka Crnice i Grze. Sam grad leži na 130 m nadmorske visine, 4 km udaljenosti od reke Velike Morave i na obalama Crnice.

Na 156 km je udaljenosti od Beograda, idući međunarodnim auto-putem E-75, južno ka Nišu.

Prema popisu iz 1896.god. varoš Paraćin imala je 5486 stanovnika, dok je u selima sreza živelo 23 800 stanovnika. Današnji broj stanovnika po popisu od 2002.g. je 58310, od toga pola u gradu a druga polovina u 34 naseljena mesta, mesnim zajednicama. Prvo poznato naselje nastaje u ranoj praistoriji pre 8000 god. Sa prekidima ovde žive i prolaze razne etničke populacije Tribali, Sarmati i Rimljani. Ubrzo se ovde nastanjuju i Sloveni sa naseljima od XI do XII veka. Pisani tragovi o nazivu Paraćina kao trga sa panađurom i trga na Parakinovom brodu vode iz XIV veka (27/14 septembra 1375.g.). U III veku nastaje poznato Rimsko naselje, Sarmates na putu Via militaris (rimski vojni put) Od 1861.god. Paraćin dobija status varoši i ubrzo postaje poznat industrijski centar.

Nagli razvoj industrije nastaje krajem XIX veka. Osnivaju se fabrika vunenih tkanina braće Minh, fabrika cementa i fabrika stakla, pa tako početkom XX veka postaje značajno ekonomsko mesto u Srbiji. Danas je to moderan trgovački centar kome zbog geografskog položaja i važnih komunikacija prilaze i okolni manji gradovi.Sa razvojem industrije i ekonomije jača društveni i kulturni život, o čemu svedoče duboki istorijski tragovi. Paraćin je jedan od najpoznatijih centara tekstilne industrije u Srbiji po proizvodnji vunenih tkanina. Mnogi Paraćin nazivaju "Grad štofa"

Istaknute ličnosti[uredi | uredi kod]

  • Milan Dimitrijević, prvi učitelj i odlikovan ordenom sv.Save
  • Velislav Stanojlović, iz Trešnjevice, član Praviteljstvujušćeg sovjeta serbskog, uz Karađorđa, najvišeg organa vlasti za vreme ustaničke Srbije;
  • Ilija Barjaktarević, vojvoda paraćinski, iz Izvora; predvodio je paraćinsku vojsku u više bojeva, posebno su bili zaduženi za utvrđenje Deligrad;
  • Veljko Miljković, paraćinski knez, počev od Boja kod Paraćina avgusta 1805.;
  • Milosav Lapovec rodom iz Sikirice; učesnik je Orašačke skupštine; pošto mu se porodica odselila u Lapovo pre Prvog ustanka, tamo se i angažovao;
  • Jovan Petrović Kovač, rodom iz Svojnova, jedan od prvih Karađorđevih topolivaca; učesnik je Kočine krajine i oba srpska ustnaka;poznat po iskazanom rodoljublju;
  • Aleksa Dukić,Karađorđev momak i poverljiv čovek; nije rodom iz Paraćina, ali je rukovodio Djumrukom (carinom) dok je bila u Parćinu za vreme Prvog srpskog ustanka;
  • Hajduk Veljko Petrović, krajinski vojvoda; nije rodom iz Paraćina, ali je neposredno pre Prvog srpskog ustanka bio sluga u Paraćinu;
  • Stevan Kutula, predvodnik – barjaktar Paraćinske konjice u poznatoj Varvarinskoj bici,kada je odlikovan Zlatnom kolajnom;rodom iz Lešja;
  • Stojan Brka, iz Svojnova, oborknez za vreme prvog srpskog ustanka;
  • Starac Pejko, iz Svojnova, istakao se u jednoj bici kod Svojnova za vreme Drugog srpskog ustanka, kada je i hrabro poginuo štiteći otstupnicu drugim ustanicima;
  • Šunda N.,istakao se u boju kod Paraćina 1805. posle koje ga je Karađorđe postavio za buljukbašu; predvodio paraćinsku stražu na Deligradu;
  • Jovan N., iz Lešja učesnik Kočine krajine i Prvog srpskog ustanka;bio na Deligradu; rodonačelnik slavne familije Lešjanin;
  • Stojan Jovanović Lešjanin, iz Lešja, vilajetski knez i jedan od predvodnika bune 1832. posle koje je i Paraćin pripojen kneževini Srbiji;član Državnog saveta.
  • Jovan Veljković, iz Paraćina, jedan od predvodnika bune1832. godine kada je Paraćin pripojen Kneževini Srbiji;
  • Stojan Veljković, iz Paraćina,jedan od predvodnika Bune 1832. god. posle koje je Paraćin pripojen Kneževini Srbiji;
  • Bogdan Đorđević, Milošev tatarin, sreski i okružni načelnik za vlade kneza Aleksandra Karađorđevića i “ustavobranitelja”; zaslužan za osnivanje osnovne škole za žensku decu – prve te vrste u Kneževini Srbiji 1845.;
  • Živko Konstantinović Paraćinac – nije utvrđeno odakle je, ali po nadimku može se pretpostaviti da je iz Paraćina poreklom, bio u srpskoj delegaciji u Carigradu za vreme Prvog Ustanka, bio komandant Kladova, ali je zbog napuštanja Kladova bez borbe, bez znanja Karadjordja, osudjen na smrt i streljan.
  • Lazar Barjaktarević, iz Izvora, brat vojvode Ilije, predvodio paraćinsku vojsku, pominju ga da je slat u Istočnu Srbiju.
  • Pavle Marinković, trgovac, iz Paraćina, zaslužan je za obnovu crkve Svete Petke za vreme turske vladavine oko 1820. godine.
  • Miša N., knez ili kmet iz Šavca, turski vodič Turcima za borbu kod Debelog drveta na Juhoru 1915. godine, ali je pre toga dojavio Srbima da se pripreme i zauzmu položaj za borbu.
  • Petar Marinković, iz Paraćina, bio sreski načelnik u Paraćinu i zaslužan za osnivanje osnovne škole za žensku decu, prvut te vrste u Srbiji.
  • Toma Živanović, profesor pravnog fakulteta, tvorac tripartitne teorije krivičnog prava priznate u svetskoj nauci;
  • Dragoljub Jovanović, nuklearni fizičar, prof. Univerziteta;
  • Sima Lozanić, nije rodom iz Paraćina, ali je u Paraćinu bio učenik osnovne škole; profesor i prvi rektor Beogradskog univerziteta, inače hemičar svetske slave;
  • Vićentije Rakić, pedagog, profesor i osnivač Katedre za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Beogradu;
  • Stevan Okanović, pedagog, profesor Filološkog fakulteta;
  • Nikola Popović, filozof, rođen u Obrežu, ali je detinjstvo proveo u Potočcu, a gimnaziju završio u Paraćinu; profesor Filozofskog fakulteta i ratni rektor Beogradskog fakulteta.
  • Vladeta Popović, rođen u Paraćinu, poznati anglista, osnivač katedre za anglistiku Filozofskog fakulteta u Beogradu;
  • Rajko Lešjanin, krivičar, profesor Velike škole;
  • Dimitrije Marinković, sudija najviših sudova, ministar; predsednik Senata Kraljevine Srbije;
  • Stojan Veljković, profesor Velike škole, sudija najviših sudova, ministar;
  • Miloje Lešjanin, rođen u Lešju, sekretar Kneza Mihaila Obrenovića;
  • Milojko Lešjanin, rođen u Lešju, đeneral kome se predao Niš za vreme Drugog srpsko-turskog rata;
  • Ilija Gojković, rodom iz Drenovca, đeneral, proslavio se u ratovima 1912-1918.;
  • Velimir Velja Popović, rođen u Buljanu, školovao se u Potočcu i Paraćinu; bio ministar u kraljevskim vladama i ban;
  • Jelisaveta Petrović, slikarka, profesor Više ženske škole;
  • Zaharije Zaka Petković, paraćinski paroh i profesor veronauke u paraćinskoj gimnaziji; vlasnik prve privatne paraćinske biblioteke;
  • Kosta Hadživojković, osnivač prve paraćinske štamparije “Hadži Laza”; predsednik opštine;
  • Jovan Sjenicki, industrijalac, predsednik paraćinske opštine do dolaska Bugara za vreme prvog svetskog rata; istakao se humanim radom;
  • Jordan Hadžividojković, sveštenik i pisac, profesor veronauke u nizu gimnazija, pa i u Paraćinu;
  • Vlada Teokarević, industrialac, osnivač Fabrike vunenih tkanina;
  • Stevan Čuturilo, nije iz Paraćina rodom, ali je jedan od najslavnijih direktora Gimnazije u Paraćinu;
  • Tasa Bizetić, zaslužan za početke pozorišnog života u Paraćinu;
  • Živojin Pavlović Žikišon, zaslužan za početke pozorišnog života u Paraćinu, vlasnik štamparije i pisac;
  • Sreten Marković, solunski borac i prvi paraćinski pesnik;
  • Aleksandar Jovanović, jedan od poznatijih paraćinskih demokratskih predsednika opštine;
  • Radisav Simić, iz Sikirice, narodni poslanik u vreme Obrenovića.
  • Živojin Žika Popović, iz Potočca, lekar u Ćupriji, narodni poslanik na radikalskoj listi.
  • Đoka Z. Petković, rodom iz Paraćina, bio narodni poslanik na listi Demokratske stranke, kojoj je pripadao od osnivanja, jer je pre toga pripadao Samostalnoj radikalnoj stranci Ljube Davidovića.
  • Dragoljub Aranđelović, profesor Pravnog fakulteta i političar, iz Paraćina rodom, bio narodni poslanik i senator.
  • Mirko Banjević, profesor samoupravne gimnazije u Paraćinu, pesnik čija je zbirka pesama socijalne orijentacije “Ognjena jutra” štampana u Paraćinu i odmah od policije zabranjena 1940.;
  • Branko Krsmanović, narodni heroj iz Donje Mutnice; španski borac.
  • Momčilo Popović Ozren, narodni heroj iz Busilovca.
  • Radomir Mihajlović, trgovac iz D. Mutnice, osnivac prve privatne benzinske stanice u postkomunistickoj Jugoslaviji
  • Miodrag Radunović, rodom iz Davidovca, direktor prve televizije u Paraćinu
  • Milojko Lešjanin, srpski general, učesnik srpsko-turskih ratova i srpsko-bugarskog rata

Vanjske veze[uredi | uredi kod]