Papirije Fabijan

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Papirije Fabijan latinski: Papirius Fabianus) bio je rimski retor i filozof, koji je živio u doba vladavine careva Tiberija i Kaligule u 1. stoljeću nove ere.[1]

Papirije Fabijan bio je učenik Arelija Fuska i Rubelija Blanda u retorici te Kvinta Sekstija u filozofiji i, premda mnogo mlađi od njih dvojice, podučavao je Albucija Silu retorskom umijeću.[2] Fabijanov retorički stil opisuje Seneka Stariji,[2] koji ga često citira u trećoj knjizi svojih Rasprava (Controversiae), kao i u svojim Savetodavnim besedama (Suasoriae). Rani uzor u retorici bio mu je njegov učitelj Arelije Fusko, no kasnije je usvojio manje kićeni oblik govorništva, iako nikada nije postigao veliku pronicljivost i jednostavnost.[1]

Fabijan je, međutim, ubrzo napustio retoriku zarad filozofije, a Seneka Mlađi njegova filozofska djela smješta uz bok djela Cicerona, Azinija Poliona i Tita Livija.[3] Filozofski stil Fabijanov opisan je u Senekinom 100. pismu, a u nekim se točkama njegov opis podudara s opisom Seneke Starijeg.[4] Čini se da su i stariji i mlađi Seneka poznavali Fabijana i očito ga vrlo cijenili.[5]

Fabijan je bio autor djela pod naslovom Civilia,[1] koji bi mogao biti prijevod grčke riječi πολιτικά, "društveni problemi".[6] Njegovi su filozofski spisi po broju premašivali Ciceronove, no ništa se od Fabijanovih djela nije sačuvalo osim ponekog naslova i citata kod drugih autora.[6] Iz naslova njegovih djela zaključuje se da se posebno zanimao za prirodne znanosti, a Plinije Stariji naziva ga "vrlo učenim u prirodoslovlju" (rerum naturae peritissimus).[7] Iz Seneke zaključujemo da je pisao o fizici,[8] dok Plinije Stariji često spominje Fabijanova djela O životinjama (De animalibus) i Prirodne pojave (Causarum naturalium libri).[1]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Smith 1873, s.v. "Fabianus, Papirius".
  2. 2,0 2,1 Seneka Stariji, Controversiae, III, proem.
  3. Seneka Mlađi, Pisma Luciliju, 100.
  4. Seneka Stariji, Controversiae, II, proem.
  5. Cf. Seneka Stariji, Controversiae, III, proem. i Seneka Mlađi, Pisma Luciliju, 11.
  6. 6,0 6,1 Budimir & Flašar 1991, str. 395.
  7. Plinije Stariji, Poznavanje prirode, XXXVI, 15.
  8. Seneka Mlađi, Prirodoslovni problemi, III; 27.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]