Papije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Papija Hierapolski)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Papija Hierapolski (gr. Παπίας) je bio episkop grada Hierapolisa i ranohrišćanski pisac s početka 2. veka. Smatra se jednim od apostolskih otaca.

Bio je učenik hrišćanskih apostola. Od njega imamo rano svedočanstvo nastanku o Jevanđelju Matejevom i Markovom, kao i jedan delimično sačuvan spis: „Tumačenja govora Gospodinovih“.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 22. februara po julijanskom, odnosno 7. marta po gregorijanskom kalendaru.[1]

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostaci Hierapolisa (Pamukkale u Turskoj).

Bio je biskup u Hierapolisu u Frigiji. Neki patrolozi (Harnack, Batiffol) osporavaju da je bio učenikom Ivana Apostola, kako to spominje Irenej Lionski. Euzebije Cezarejski osporio je Irenejevo svjedočanstvo i zastupao da je Papija bio učenik nekog drugog Ivana.[2] Sigurno je da je bio rođen u Hierapolisu ili u okolici tog grada. Umro je oko 171.g.

Spisi[uredi - уреди | uredi izvor]

Euzebije prenosi da je Papija napisao »pet knjiga« pod naslovom »Tumačenja govora Gospodinovih« (gr. Λογιων κυριακων εξηγησεως Logion kyriakon exegeseos, lat. Explanatio sermonum Domini).[3] Djelo je nastalo najvjerojatnije pod carem Hadrijanom (117-138) ili možda pod Trajanom oko g.115. Djelo predstavlja prvi pokušaj prikazivanja Isusovog učenja na osnovu Evanđelja i usmene predaje.

Djelo je danas izgubljeno; sačuvano je samo nekoliko fragmenata, dijelom doslovnih, a dijelom prepričanih, kod drugih starih pisaca: Ireneja, Euzebija, Apolinara iz Laodiceje, Andrije iz Cezareje u Kapadociji, Filipa Sidetesa i dr.

"Izreke Gospodinove", što ih je priredio Papija, nisu samo govori ili izreke Isusove, nego i djela, ali se on nije ograničavao samo na Krista nego je referirao i stvari koje se tiču apostola i učenika, kako se to jasno vidi iz sačuvanih fragmenata. Euzebije je dao nepovoljan sud o vrijednosti Papijina djela: među stvarima koje Papija donosi kao nepisane tradicije ima »čudnih parabola Spasiteljevih i nekih njegovih učenja te drugih stvari više mitskog karaktera...« [4]

Papija je značajan svjedok o nastanku Markovog evanđelja. On tvrdi da je Marko bio Petrov tumač i da je točno zapisao, ali ne po redu, sve što je zapamtio od onoga što je Krist govorio ili činio. Odlomak citira Euzebije Cezarejski:

»Marko je bio Petrov prevodilac. On je tačno zapisao, ali ne po redu, sve što je zapamtio od onoga što je Krist govorio ili činio. Jer on nije ni slušao Gospodina niti ga je slijedio, nego je poslije, kako rekoh, slijedio Petra, koji je davao svoja naučavanja prema potrebama, ali ne s nakanom da načini sređeni prikaz Gospodnjih govora (logion), tako da Marko nije ništa pogriješio zapisujući neke stvari onako kako su mu dolazile na pamet; brinuo se samo za jedno; da ne propusti ništa od onoga što je čuo, i da u tome ne reče ništa lažno«.[5]

U vezi s Matejevim Evanđeljem Euzebije citira od Papije ovu rečenicu:

»Matej je dakle hebrejskim dijalektom napisao govore, a svatko ih je tumačio kako je mogao«.[6]

Vidljivo je iz ove Papijine rečenice da u njegovoj sredini nije bio još u upotrebi Matejev grčki tekst, nego da su pojedinci prevodili Evanđelje s hebrejskog na grčki kako su znali.

Nauk[uredi - уреди | uredi izvor]

Papiju općenito treba smatrati predstavnikom judeokršćanske teologije.

Potrebno je još napomenuti da je Papija zastupao milenarizam (tj. učenje da će Krist nakon uskrsnuća pravednika, a prije konačnog suda, vladati na zemlji kroz 1000 godina skupa s pravednicima koji će uživati u svakoj vrsti materijalnih dobara). Od Papije milenarističke ideje preuzima Irenej Lionski, dok ga Euzebije zbog toga kritizira, jer kaže da je krivo razumio ono što su apostoli govorili u mističkom smislu.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • T. Šagi-Bunič, Povijest kršćanske književnosti, Zagreb 1976.
  • Pavić-Tenšek, Patrologija, Zagreb 1993.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ohridski prolog Nikolaja Velimirovića.
  2. Eusebije, Istorija crkve (scribd)
  3. Euzebije, Hist. eccl. 3, 39, 1
  4. Euzebije, Hist. eccl. 3, 39, 11. 13
  5. Euzebije, Hist. eccl. 3,39, 15
  6. Euzebije, Hist. eccl. 3, 39, 15

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]