Papalić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Grb obitelji Papalić

Papalić (lat. Papali, de Papalis), splitska patricijska obitelj koja je početkom 14. stoljeća doselila iz Poljica.[1] Pripadnici obitelji su od sredine 14. stoljeća živjeli u četvrti Sv. Marije (Sv. Duha).[2]

Krajem 15. ili početkom 16. stoljeća izgradili su dvokatnu gotičko-renesansnu palaču u staroj jezgri Splita koja je postala sastajalište splitskih humanista (zgrada je danas prenamijenjena u Muzej grada Splita).

Povijest[uredi - уреди | uredi kôd]

Rodonačelnik obitelji je Krstul Petrov, koji se spominje u dokumentima 1327. kao viječnik i 1344. kao sudac, te u zapisnicima Velikog vijeća od 1352.-1359.[3]

Najpoznatiji odvjetak obitelji bio je Dmine (Dominik), koji je početkom 16. stoljeća pronašao hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina koju je na latinski preveo Marko Marulić.

Obitelj izumire u muškoj lozi 1739. godine smrću Tome Papalija, sina Alberta i Pelegrine Cipci, koji je sa suprugom Elizabetom Alberti imao četiri kćeri, od kojih najmlađa Angiola, kao opatica Delizia umire 1803. godine i pokopana je u crkvi sv. Marije de Taurello.[4]

Bilješke[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. http://www.mgst.net/povijest/povijest2.htm
  2. Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 69.
  3. Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 68.
  4. Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 74.

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, Split, 1998. ISBN 953-163-106-9