Pandžširske ofenzive
| Pandžširske ofenzive | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Segment Afgansko-sovjetski rat | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 DRA Sovjetski Savez (1980-1988)
|
 Mudžahedini
| ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Babrak Karmal Norat Ter-Grigorijanc Sergej Sokolov Juri Andropov
|
Ahmad-šah Masud
| ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| nepoznato | nepoznato | ||||||
Pandžširske ofenzive odnose se na nekoliko bitaka i vojnih ofenziva tijekom afgansko-sovjetskog rata, kada su sovjetske i DRA snage pokušale zauzeti strateški važnu dolinu Pandžšir, koja se nalazila sjeverno od Kabula te s obje strane važnog autoputa koji je povezivao taj grad sa SSSR-om. Dolinom su vladali antikomunistički pobunjenici okupljeni u mudžahedine, koje je vodio Ahmad-šah Masud, a koji je pokazao izniman smisao za gerilsko ratovanje i pronalaženje slabosti u mnogo jačem i modrenije opremljenom neprijatelju.
To su bile neke od najnasilnijih bitaka tijekom cijelog rata. Tijekom proljeća 1984., dolina je čak pretrpjela tepih bombardiranje.[1]
Masud je zbog odbijanja šest ofenziva sovjetskih-DRA snaga stekao naziv "lav Pandžšira" i "Che Guevara Afganistana". Do ljeta 1983., Masud je razvio tri vrste vojnih skupina: mjesno stacioniranih komandosa, pokretnih komandosa i jurišnika zvanih Zarbati.[2] Pokretne skupine sastojale su se od 150 boraca, organiziranih u vod naoružan lakim oružjem (AK-47, Kalakovi, RPG-7), te u drugi vod opremljen teškim oružjem (minobacač, topništvo, bacač granata). Nakon pobjede, Masud bi organizirao mjesnu vladinu infrastrukturu, po uzoru na napore Mao Ze Donga u Kini.[3] Masud je isto tako organizirao obavještajnu službu te skupljao informacije o žrtvama. Tim saznanjem, znao je koje su sovjetske i DRA jedinice ranjive na mudžahedinske napade, čime je mogao birati kada i gdje će napasti.[4] Masud ih je izluđivao odbijanjem napada, te je znao da su motorizirane brigade ranjive na mine, RPG-e i zasjede sa nedostupnog, planinskog terena. Čak i kada bi sovjetske jedinice bile snažnije u nekoj borbi, čim bi napustili lokaciju nakon pobjede, Masudovi borci bi zauzeli lagano naoružane vojarne. Jedna od njegovih najsmjelijih operacija bila je racija protiv aerodroma Bagram u proljeće 1981., kada je uništio brojne sovjetske zrakoplove.[5] Nakon primirja decembra 1982., Masud je obnovio borbu protiv Sovjeta marta 1984. Iako su sojvetski vojnici naučili iz iskustva i upotrijebili nove taktike, uspjeli su samo raspršiti, ali ne i uništiti Masudove borce, a čim bi uspostavili statične vojarne, Masud bi opet preuzeo kontrolu nad dolinom. Jednom prilikom, Masud je poveo 120 najboljih boraca i tri mjeseca vježbao s njima po planinama. Nakon dovršetka programa, tih 120 boraca je poslano širom regije kako bi učilo daljnjih 100 boraca. Taj program je Masudu tako dao na raspolaganje 12.000 boraca koji bi izvodili vojne napade po sovjetskim jedinicima širom regije.[6]
Povlačenjem sovjetskih vojnika iz Afganistana, završio je i rat.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Human Rights Watch 1984, str. 29
- ↑ Amstutz 1994, str. 112, 114
- ↑ Pollock 2002, str. 5
- ↑ Pollock 2002, str. 6
- ↑ Pollock 2002, str. 8
- ↑ Pollock 2002, str. 9-10
Literatura[uredi | uredi kod]
- Amstutz, J. Bruce (1994). Afghanistan: The First Five Years of Soviet Occupation. DIANE Publishing. ISBN 9780788111112.
- Human Rights Watch (1984). „Tears, Blood and Cries: Human Rights in Afghanistan since the Soviet Invasion 1979—1984”.
- Pollock, John M. (2002). „Ahmad Shah Massoud: A case study in the challenges of leading modern Afghanistan”. Marine Corps Command and Staff College. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 2015-08-15.