Palmeta

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Antefiks in u obliku a palmete.

Palmeta (prema francuskoj riječi palmette – palmin list) je naziv za lepezast ukrasni motiv koji se sastoji od stiliziranih listova palme.[1] Kod palmetnih ukrasa koji rese središte nekog arhitektonskog elementa (npr. zabata) ili skulpture, ili slikarskoga djela, u simetrali ukrasa se nalazi najduži, srednji list, a bočni, kraći listovi su skladno raspoređeni s lijeve i desne strane, dok su palmete koje imaju ulogu rubnih ukrasa arhitekture, skulpture ili slikarstva obično „prelomljene“ pod kutem od 90 stupnjeva (tako da je jedna njihova polovica jasno vidljiva s prednje, a druga s bočne strane ruba), te se njihova simetričnost jasno vidi jedino onda kada ih se gleda pod kutom od 45 stupnjeva.

Palmeta se najprije javila u staroegipatskoj i kretsko-mikenskoj umjetnosti, no u grčkoj i etrušćanskoj umjetnosti postaje gotovo neizostavnim uresom sakralnih i profanih građevina.

Palmete nalazimo u antičkom slikarstvu i skulpturi kao pojedinačni element (npr. palmetni antefiks od terakote ili akroterij), ili kao dio friza.

Palmete također rado koriste sva razdoblja koja se ugledaju na klasičnu antiku, a osobito renesansa i klasicizam.

Složeni razvoj palmetnog ukrasa, iz provtno solarnoga motiva ka vegetabilnom ornamentu, prvi je ozbiljnije počeo istraživati Alois Riegl svojoj knjizi Stilfragen iz 1893.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Palmeta, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 624.