Pakt iz Puntofija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pakt iz Puntofija
Pakt iz Puntofija

Stol na kojemu je potpisan pakt iz Puntofija

Generalno
Tip sporazuma pakt
Jezik španjolski jezik
Potpisivanje 31. listopada 1958.
Imanje Puntofijo
Venezuela Caracas, Venezuela
Stranke
Ugovorne strane Demokratska akcija (AD)
COPEI
Demokratsko-republikanska unija (URD)
Potpisnici Rómulo Betancourt (AD)
Rafael Caldera (COPEI)
Jóvito Villalba (URD)

Pakt iz Puntofija (španjolski: Pacto de Puntofijo) bio je formalni dogovor predstavnika triju najvećih venezuelanskih stranaka potpisan 31. listopada 1958. godine, a na kojemu su se čelnici stranaka obvezali da će poštovati rezultate općih izbora u prosincu iste godine i očuvati demokratski sustav. Sporazum je potpisan na imanju Puntofijo u Caracasu, čiji je vlasnik bio Rafael Caldera, jedan od potpisnika sporazuma, a kao stranke potpisnice bile su Demokratska akcija (predsjednik Rómulo Betancourt), COPEI (predsjednik Caldera) i Demokratsko-republikanska unija (predsjednik Jóvito Villalba).

Osim priznavanja rezultata izbora i očuvanja demokratskog sustava, pakt je osiguravao da će stranke zajednički sprječavati jednostranačku hegemoniju, zajedničku suradnju protiv uspostave diktature te raspodjelu dobiti od trgovine naftom, koja će s vremenom postajati okosnica venezuelanskog gospodarstva.

Potpisivanje pakta bila je posljedica državnog udara u kojemu je svrgnut diktator Marcos Pérez Jiménez, a danas ga se smatra kao dokumentom koji je uveo stabilnu demokraciju u Venezueli, odnosno omogućio politički najstabilniji period u historiji te zemlje. Inicijalno bez znalajne opozicije, izuzev nekih ljevičarskih novinara koji su prigovarali na isključivanje komunista iz dogovora, pakt je s vremenom postao direktni uzrok dugotrajnog gerilskog rata koji se vodio sve do sredine 70-ih godina. Naime, iako je imao izvanredne temelje za razvoj demokracije, pakt je nakon odgređenog vremena postao protekcionistički dokument temeljem kojega su se dominantne stranke AD i COPEI održavale na vlasti u politički nestabilnom razdoblju.

Njegov postepeni pad, pojačan velikom naftnom i gospodarskom krizom koja je pogodila zemlju, uslijedio je tokom 80-ih i 90-ih godina, kada je puntofijismo (sh. puntofihizam) nailazio na sve veće kritike među opozicijom i narodom. Situaciju je krajem 90-ih godina iskoristio Hugo Chávez, koji je na platformi rušenja paktovskog protekcionizma 1999. godine postao predsjednik. Iako je inicijalno uživao enormnu podršku, Chávez je ne samo raskinuo s puntofihizmom, već je uništio kakvu-takvu demokraciju koja je postojala u Venezueli, vrativši ju ponovo u period autokratske diktature.