Padež

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Disambig.svg Za ostala značenja v. Padež (razvrstavanje).

Padež je morfološka kategorija koja izriče različite odnose onoga što riječ znači prema sadržaju rečenice. Ti se odnosi izriču padežnim nastavcima i naglaskom.


Historija riječi padež[uredi - уреди | uredi izvor]

Riječ padež u vezi je s osnovom glagola 'padati' i nastala je prevođenjem latinske riječi casus, što znači 'padanje'. Stari su gramatičari tako nazvali te oblike jer su zamišljali kao da ime pada iz jednog oblika u drugi. Na sličnoj je slici zasnovan i naziv za zamjenjivanje jednog oblika drugim. Tu su pojavu nazvali deklinacijom, a latinski 'declinare' znači 'udaljivati se, otklanjati se'. Zamišljali su kao da se oblici udaljuju od osnovnog oblika. Latinski se naziv kod nas prevodio riječju sklonidba ili sklanjanje.

Deklinacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi mijenjaju po padežima. To se mijenjanje naziva deklinacija. Ima sedam padeža jednine i množine.

  • Prvi padež (nominativ) kazuje ime bića ili predmeta. To je najčešće subjekt

Erika pjeva.

  • Drugi padež (genitiv) označava pripadnost, dio nečega, odvajanje.

Sveska moje sestre, parče torte

  • Treći padež (dativ) kazuje pravac (cilj) ili namjenu.

Idem Eriki, ljekarki

  • Četvrti padež (akuzativ) je padež objekta.

Gledam Eriku, knjigu

  • Peti padež (vokativ) služi za dozivanje.

Hej, Erika, drugarice

  • Šesti padež (instrumental) kazuje društvo (s prijedlogom s i sa) i sredstvo (u hrvatskome je instrumental sedmi, a ne šesti padež).

Idem s Erikom.

  • Sedmi padež (lokativ) označava mjesto (u hrvatskome je lokativ šesti, a ne sedmi padež).

Stoji na podu.


U našem jeziku imenice se slažu sa drugim riječima u rečenici. Svaka nova veza s drugim riječima traži i novi oblik.

Dakle, imenice se mijenjaju, a promjena se zove deklinacija. Svaki novi oblik zove se padež. Bosanski, hrvatski,crnogorski i srpski jezik imaju sedam padeža. Svaki padež ima svoje ime, svoja pitanja za živo i neživo, te svoju službu u rečenici.


Ime padeža Pitanje Služba
Nominativ Ko, što Vršilac radnje
Genitiv Koga, čega Pripadnost i dio
Dativ Kome, čemu Smjer i namjena
Akuzativ Koga, šta Predmet radnje
Vokativ Hej (za dozivanje) Poziv ili obraćanje
Instrumental S kim, čim Društvo ili sredstvo
Lokativ Gdje, O kome, o čemu Mjesto

Imenice se mijenjaju u jednini i množini.

Podjela padeža[uredi - уреди | uredi izvor]

Po odnosu prema ostalim riječima u rečenici padeži mogu biti zavisni (kosi) i nezavisni.

Nezavisni su padeži nominativ i vokativ. Oni služe za imenovanje, i to nominativ u pripovijedanju i opisivanju, npr.:

Ševa leti visoko,

a vokativ u izravnom obraćanju, npr.:

Ševo, leti visoko!

Zavisni su padeži genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental. Njima se izriče povezanost onoga što znači njihova osnova s drugim riječima u rečenici. Ta veza može biti unutrašnja, tijesna, uzročna i prijeko potrebna za razumijevanje rečenice, a može biti i vanjska, slobodna, kad se daju naknadni podaci i slučajne ili popratne okolnosti. Nezavisni padeži mogu se upotrebljavati sami u rečenici,dok zavisni nemaju nikakvog smisla van rečenice.

Podjela jezika prema upotrebi padeža[uredi - уреди | uredi izvor]

Jezici se, s obzirom na to kojim se padežima u njima izražavaju subjekt i objekt dijele na nominativno-akuzativne, ergativne i aktivne.

Nominativno-akuzativni[uredi - уреди | uredi izvor]

Jezici u kojima se na isti način označava subjekt svih glagola, dok se za objekt koristi neki drugi način, nazivaju se nominativno-akuzativnim jezicima. Takav je i spskohrvatski te gotovo svi evropski jezici, ali i većina ostalih jezika svijeta. Padež subjekta tu je uvijek nominativ, a padež objekta akuzativ.

Srpskohrvatski:

Čovjek (NOM) sjedi.
Čovjek (NOM) čita knjigu (AK).
Vidio sam čovjeka (AK).

Engleski:

A man is sitting.
A man is reading a book.
I have seen a man.

Subjekt je u engleskom uvijek ispred, a objekt iza glagola.

Ergativni[uredi - уреди | uredi izvor]

U ergativnim jezicima subjekt neprijelaznog glagola stoji u istom padežu kao objekt prijelaznog glagola, tzv. apsolutivu, dok se subjekt prijelaznog glagola označava posebnim padežom, ergativom. Od europskih jezika ergativan je samo baskijski. Ergativni su mnogi azijski, australski te neki drugi jezici.

Baskijski:

Otsoa etorri da.
"vuk"-član-APS "doći"-particip "biti"-3sg.prez
"Vuk je došao."
Ehiztariak otsoa harrapatu du.
"lovac"-član-ERG "vuk"-član-APS "uloviti"-part. "imati"-3subj.3obj.prez
"Lovac je ulovio vuka."

"Vuk" je u prvoj rečenici subjekt, a u drugoj objekt, no uvijek je u apsolutivu (s članom -a- i nultim padežnim nastavkom). "Lovac", subjekt prijelaznog glagola, označen je ergativnim nastavkom -k.

Aktivni[uredi - уреди | uredi izvor]

Aktivni jezici česti su u Americi. Glagoli se u tim jezicima dijele na dvije skupine - aktivne i stativne. Aktivni označavaju radnju kojom subjekt sam, svjesno upravlja, primjerice tući ili hodati. Stativni znače uglavnom stanja ili zbivanja te radnje na koje subjekt nema utjecaja, na primjer sjediti, spavati ili bolovati, a često odgovaraju predikatima koji se u europskim jezicima sastoje od pomoćnog glagola biti i pridjeva ili imenica (biti velik, dobar, čovjek...).

Uz aktivne glagole (prijelazne i neprijelazne) ide nominativno-akuzativna sintaktička struktura, dok uz stativne (uglavnom su neprijelazni) ergativna. Padež subjekta aktivnih glagola naziva se agentivom, a padež objekta aktivnih i subjekta stativnih glagola pacijentivom. Evo primjera iz američkog indijanskog jezika lakhota (iz sjuanske jezične porodice):

Aktivni glagoli:

Wa-hí.
1sg.AGT-"doći"
"Došao sam."
Na-yá-žin.
2sg.AGT-"stajati"
"Stojiš."
Ma-khíze.
(3sg.AGT-)1sg.PAC-"napasti"
"Napao me je."
Ni-khíze.
(3sg.AGT-)2sg.PAC-"napasti"
"Napao te je."
'Ma-ya-khíze.
1sg.PAC-2sg.AGT-"napasti"
"Napao si me."

Subjekt je u ovim rečenicama agens i izražen je agentivnim ličnim afiksima wa- (1. lice), ya- (2. lice) i 0- (3. lice). Objekt je pacijens i označen je pacijentivnim afiksima ma- (1. lice) i ni- (2. lice).

Napomena: Glagol stajati u jeziku lakhota glasi nážin, dakle afiks -ya- u drugom primjeru je infiks, a prvi slog, na, dio je glagolske osnove.

Stativni glagoli:

Í-ma-púza.
1sg.PAC-"biti žedan"
Žedan sam.
Ni-wášte.
2sg.PAC-"biti dobar"
Dobar si.

Subjekt glagola ípuza ("biti žedan") i wašté ("biti dobar") označen je pacijentivnim afiksima ma- (1. lice) i ni- (2. lice). Subjekt stativnih glagola u aktivnim se jezicima, dakle, tretira kao pacijens.


Također pogledajte[uredi - уреди | uredi izvor]